Univerzalno vjerovanje
Prirodna filozofija nam koristi i pomaže u religijskom okruženju u kojem smo odrasli, samo u racionalnijem obličju. Mnogi su se na krilima razuma i lnuicije iz slijepog vjerovanja uspeli k slobodi i plemenitijem mentalnom životu viših razina postojania osjećajući da tijekom tog sjajnog postignuća nešto gube , dasu napuštajući vjerovanja iz djetinjstva odbacili mnogo ljepote i životnog pjesništva. . Ukoliko su njihovi dosadašnji životi bili dovoljno ispunjeni omogućujući im dobrostivi utjecaj prirodne filozofije ,otkrivaju u naročitosti tog nauka veliku dobit. Slava, ljepota i pjesništvo se razvijaju u daleko većoj mjeri nego što bi se isprva moglo uočiti. Nema više jednostavnog i ugodnog sna iz kjeg ih svjetlo javnog mnijenja može u bilo kojem trenutku probuditi, postoji samo istina prirode koja nalaze istraživanje i traganje postajući svjetlija, potpunija i savršenija, ujedno pridonoseći boljem i točnijem razumijevanju tematike.
Izražena želja ili bolje rečeno molba za dobrohotnim djelovanjem prirodne filozofije predstavlja put kojim se nevidljivi svijet (koji se povlači pred velikim valom materijalizma iako ga uglavnom smatraju podrijetlom svih zivih bića) mozže pretvoriti u moderni život. Ovo učenje pokazuje da čudesne narodne tradicije i predaje o elfima, dobrim kućnim duhovima, gnomima, duhovima zraka i vode, duhovima šuma, planina i rudnika nisu besmisleno praznovjerje već su zasnovane na stvarnim i znanstvenim činjenicama. Ovdje nalazimo odgovor na temeljno životno pitanje: "Da li čovjek živi nakon smrti?" Učenja o prirodi i životu nakon smrti bacaju snop svjetla na neprobojnu tamu kojom se zapadni svijet već prije okružio.
Nije potrebno posebno naglasiti da o učenju o besmrtnosti duše prirodna filozofija zastupa potpuno drugačije stanovište od religije, ne postavljajući velike istine samo na temelju autoriteta svete knjige iz davnina. Govoriti o ovakvim temama ne znači razmjenjivati pobožna razmišljanja ili metafizičke spekulacije, već čvrste i određene činjenice, stvarne i neposredne poput zraka koji udišemo ili mjesta u kojem stanujemo. O ovim činjenicama mnogi među nama imaju postojano iskustvo, uključujući i svakodnevni rad nekih naših izučavatelja koji ću u ovoj knjizi predočiti. Moi qui vous parle - pišem ove riječi ukazujući Vam na stvari koje su mi poznate više od četrdeset godina, a sada su mi mnogo stvarnije i važnije od onih na fizičkoj razini.
Pretpostavljam da je jedan dio čitatelja već upoznat s općom koncepcijom svijeta s one strane groba: da se ne nalazi daleko i da nije bitno različito od ovog svijeta, već je njegov nastavak. Život u njemu nije opterećen postojanjem fizičkog tijela. Onima koji posjeduju mtelektualne ili umjetničke sposobnosti taj je život viši od ovoga, a onima koji nisu duhovno, intelektualno i umjetnički razvijeni ponekad se može doimati jednolično i dosadno.
U tom svijetu, kao i u ovom, postoje ljudi kojima je potrebna pomoć i treba im je dati; mnogo se toga može učiniti, mnogo je različitih smjerova djelovanja. Moram napomenuti također da ideja pomaganja nije isključivo vezana za teozofsku ideju. Mrtvi uvijek pomažu mrtvima; oni često pokušavaju utješiti žive. Vjerojatno nekoliko živih ljudi radi u samom astralnom svijetu što nikada nije razmatrano znanstveno, na određen i organiziran način .
Post je objavljen 03.09.2006. u 22:34 sati.