Dobri ljudi koji čine takve sugestije, a pritom su sami nesvjesni,zaista stvaraju nevjerojatne zaključke koji pretpostavljaju dvije zapanjujuće pretpostavke:
Prva : " Da točno znaju kakva je karma drugog čovjeka i koliko je određeno trajanje njegovih patnji; Druga,da oni , mala , neznatna i sićušna bića mogu pobiti kozmički zakon i sprijeciti izvođ enje karme bilo kojom svojom akcijom." Možemo biti uvjereni da su velika kozmička božanstva u potpunosti sposobna upravljati svojim poslom bez naše pomći te ne trebamo imati straha da bi bilo koji korak koji poduziamo njima činio čak i najmanju poteškoću i nelagodu.
Ako je čovjekova karma takva da mu se ne može pomoći, tada će svi naši dobro skrojeni napori u tom smjeru pasti, premda ćemo usprkos tome čineci ih ,sebi postići dobru karmu. Kakva je čovjekova karma nije naša stvar. Naša je dužnost pomoći najvišom našsom snagom, a naše je pravo samo u djelovanju. Rezultat je u drugim i višim rukama. Ne možemo reći na koji će način druga osoba poloziti račun? Ona može trošiti svoju lošu karmu te u ovom trenutku biti u točci gdje će joj biti potrebne ruke po moći u davanju oslobođenja i uzdizanja i iznad, problema i potistenosti. Zbog čega mi ne bi imali;, privilegiju učiniti to dobro djelo? Ako mu možemo pomoći tada sama ta činjenica pokazuje da je zasluzio pomoć, ali ne možemo znati dok nepokušamo. Zakon karme će se u bilo kojem slučaju za to pobrinuti, a mi se oko toga ne trebamo zabrinjavati.
Neki slučajevi govore o posredovanju i pomaganju prirodnih duhova. Većina se tih bića povukla pred čovjekom; ne odgovara im buka, vibracije i nemir kojim je ispunjena čovjekova okolina. Osim nekih viših redova, oni su općenito nevazni i lakomisleni; više su nalik razigranoj i sretnoj djeci nego ozbiljnim i odgovornim bićima. Ponekad se događa da jedan od njih postane vezan za ljudsko biće čineći mu dobro; ali u sadašnjem evolutivnom stadiju na taj se odjeljak prirode ne može osloniti kao na suradnike u radu nevidljivih pomagača.
Ponekad pomoć pružaju oni tek umrli. Oni još uvijek prebivaju na astralnoj razini i u bliskom su kontaktu sa zbivanjima na zemli . Slično već spomenutom slučaju majke koja je spasila svoju djecu od pada u podrum , ali isto tako vidljivo da količina takve pomoći mora prirodno biti ograničena . Što je osoba nesebičnija i sklonija pomaganju manje je vjerojatno da će nakon smrti biti pronađena kako se zadržava pri punoj svijesti na nižim nivoima astralne razine sa koje je zemlja najdostupnija. U svakom slučaju ukoliko nije izrazito loš čovjek , ostaje unutar kraljevstva tamo gdje bi samo posredovanje
moglo biti relativno kratko , iz nebeskog svijeta on još uvijek može pružiti dobrostivi utjecaj onima koie je volio na zemlji.
Veći dio umrlih koji želi pomoći onima koje su ostavili iza sebe pronalaze da su potpuno nesposobni na njih utjecati, premda rad sa jedne razine na bića na drugoj razini zahtjeva takoder veliku senzibilnost i određuje količinu znanja i spretnost operatora. Stoga, premda primjeri prikazanja neposredno nakon smrti nisu uobičajeni, teško je pronaći neki u kojem je umrla osoba zaista učinila nešto korisno ili uspjela utjecati na svog prijatelja ili rođaka kojeg je posjetila. Postoji i ne tako mali broj takvih slučajeva, ali oni su ipak znatno manji od slučajeva prikazanja duhova. Tako je malo pomoći pruženo mrtvima od strane živih. Stoga najveci teret rada koji treba biti učinjen pada na teret onih živih bića koja su sposobna svjesno djelovati na astralnoj razini.
Post je objavljen 16.09.2006. u 18:20 sati.