REALNOST NADNARAVNOG ŽIVOTA
Onima, naviknutima na uobičajeni i maternalistički tijek misli sadašnjeg stoljeca, teško je u popunosti vjerovati i shvatiti stanje savršene svijesti odvojene od fizičkog tijela. Posjedovanje duše je činjenica usađena u vjerovanje svakog kršćanina . Ali ako mu sugerirate mogućnost da duša može biti dovoljno realna stvar i vidljiva pod odredenim okolno-tima, odvojena od tijela i tijekom života i tijekom smrti, šanse su deset prema jedan da će vam prezrivo reći da ne vjeruje u duhove te da je takva ideja samo anakronističko preživljavanje odbačenog srednjovjekovnog praznovjerja.
Stoga, ako želimo razumjeti rad skupina nevidljivih pomagača i sami učiti o sudjelovanju u njima moramo zbaciti okove suvremene misli o tom subjektu i spremno pojmiti veliku istinu (sada je to vec demonstrirana činjenica mnogima među nama) da fizičko tijelo predstavlja samo nosač ili ogrtač stvarnog čovjeka. Tijelo se nakon smrti napušta trajno, i povremeno svake noći za vrijeme sna.
I ponavljam, ovo nije puka teorija ili dosjetljiva pretpostavka. Postoje mnogi među nama koji su sposobni izvoditi (i izvode svaki dan) , taj elemntari magijski čin pri punoj svijesti, koji vlastitom voljom prelaze s jedne razine na drugu. Ukoliko se to jasno razumije, očitim postaje kako groteskno i apsurdno im se mora doimati obična nerazumna tvrdnja da je takva stvar krajnje nemoguća. To je kao kada bi rekli čovjeku da mu je nemoguće zaspati ili da ako misli da je ikada zaspao to mora biti posljedica halucinacija.
Čovjek koji nije razvio vezu između astralne i fizičke svijesti nesposoban je napustiti svoje grublje tijelo vlastitom voljom ili se sjetiti većeg djela onog što se dogodilo dok je bio van njega. Činjenica je da fizičko tijelo napusta svaki put tijekom sna. Vidovita osoba može vidjeti kako astralno tijelo pluta u samoj blizini fizičkog tijela jedva nešto manje uspavanije od njega, bezoblično i nerazvijeno. Primijećeno je da ne može biti odvučeno čak i na neposrednu udaljenost od svog fizičkog tijela, a da se ne izazove ozbiljna nelagodnost koja će probuditi njegovo fizičko tijelo. Razvojem čovjekovo astralno tijelo postaje sve više određenije i svjesnije, a timei sve primjerenijem nosačem. U slučaju većine inteligentnih i kulturnih ljudi stupanj svijesti daleko je veći i značajniji, a čovjek koji je potpuno duhovno razvijen svjestan je svog nosača kao i svog fizičkog tijela.
Premda u potpunosti može biti svjestan na astralnoj razini tijekom sna i sposoban slobodno se kretati gdjegod poželi, ne znači da je spreman priključiti se skupinama pomagača. Većina ljudi u tom je stanju toliko ovisna o svojim vlastitim mislima pa nastavlja slijed misli koji je zauzela tijekom budnih sati ,postajući nemarna u svemu što se oko nje ne događa . U većini se slučajeva to pokazuje dobrim jer opostoji puno toga na astralnoj razini što može biti obeshrabrujuće i užasavajuće svakom tko nema cjelovitog znanja o stvarnoj prirodi onoga što bi mogao vidjeti, a time normalno i hrabrosti .
Post je objavljen 17.09.2006. u 19:00 sati.