Dobro mi ide...

Mogu vam reći da mi dobro ide. Zakoračio sam u 12 dan nepušačkog staža. Sad se nešto sjetih jednog svog posta na facebooku kad sam objavio da ne pušim 80 dana. To je bilo vrijeme kada nisam 5 mjeseci aktivno pušio. Mislim da nisam pušio nikako pola od toga iznosa, a onda sam povremeno zapalio po jednu do dvije. No, nakon toga sam jednom zadesio se u kafani i propušio. Iz ove perspektive mislim da je to bio samo rezultat toga da samo ozvaničim pred svima da pušim, a prije toga sam se krio tu i tamo.

Prestajao sam i 2016. godine pred put u inostranstvo. I nisam pušio par sedmica prije puta, i nisam pušio tamo skoro dva mjeseca. Odmah dan nakon što sam sletio, vidio sam se sa prijateljem i tu sam zapalio i počeo pušit već od sutra ujutro. Logika je bila hajde samo ću jednu uz kafu i nakon jela međutim kako to obično biva, onda sam pio više kafe i sve je otišlo do vraga.

Također, dešavalo mi se da se osjećam tako jadno što pušim posebno u periodu kada sam imao paltu od 200 EUR. Užas. I krenem prema poslu i skupo platim cigare a jedem u pekari za 75 centi. Gdje mi je pamet bila... Ne znam kako tada nisam prestao pušiti. Iz ove perspektive mi sve djeluje tako lagano. Još sam pušio one neke ružne BAT cigare po hladnoći... Užas. Užas!

Najvažnije je ostati pribran i ni u kom slučaju ne popustiti. Najopasnije situacije su situacije pjanstva, pa kontam da prestanem i piti.