01
utorak
listopad
2024
Nedjelja...
Od nedjelje imam baš neki loš period. U nedjelju ujutro sam se probudio nekako nadrndan, ali poletan pa sam svašta htio uraditi i uradio sam. Međutim, bio sam i nešto nervozan pa sam se bez potrebe izgalamio na suprugu.
Onda sam razbio zadnje staklo na autu pokušavajući popraviti liftere gepeka...
Od tada me drma neka dodatna nervoza i srklet prvenstveno jer sam pokvario "savršenost" auta. Ovo zamjensko polovno staklo je prljavo i nije to to. Plus na to sve i radio više ne radi kako je prije radio. Tačno mi dođe da ga sada prodam.
Moram radio popraviti to me baš iritira...
Btw otišao sam u kafanu u petak i nisam pušio u kafani nego kad sam došao kući. Zapalim neke stare cigare i ni malo mi nisu sjele. Uglavnom, ne pušim to je najvažnije sada datum nije ni bitan.
komentiraj (0) * ispiši * #
16
ponedjeljak
rujan
2024
Nije bio kraj...
I opet sam počeo pušiti. Ne sjećam se ni šta je bilo ovaj put. Ah daa, zapravo sjećam.
Otišli smo na izlet i ja sam ničim izazvan odlučio "zasladiti" i zapaliti jednu nakon raftinga. Naravno da je to eskaliralo i ponovo sam se se propušio u 16.
Uglavnom, long story short, ponovo sve isto, samoizolacija, nervoza, nenormalno pušenje i pucanje da moram od šefice tražiti da se isključim u petak i da prestanem pušiti.
I evo ne pušim od subote, tj. 2 dana i kusur. Za sada je OK, još uvijek se osjeti ponekad malo fogy mind, ali proći će i to.
Uh haos, baš.
Nadam se da se više nećemo vraćati na ovu temu. Interesantno, skoro je tačno godina kako sam se "zvanično" propušio u Istanbulu.
Hajmo zatvoriti ovo mračno poglavlje.
komentiraj (0) * ispiši * #
31
srijeda
srpanj
2024
Pobjeda
Zanemarite postove ispod, na kraju sam nastavio pušiti, ali dobra vijest je da sam prestao par sedmica poslije.
Odmor je najbolja prilika za prestanak pušenja, ali pušio sam i prvih 10 dana odmora. Pokušavao sam da prestanem skoro svaki dan. Ujutro ću, u podne ću, evo još jedna… Shvatio sam da dok sam na moru i dok nešto uvijek trebam da “radim” pa makar to bio odlazak na doručak, na plažu, spremanje juniora ili igranje s njim - sve to izaziva neki novi scenario gdje bih želio da pušim. Na kraju sam odlučio da ću prestati kad dođem kući i to prvog dana kada budem potpuno sam u stanu.
Srećom, ove godine sam bio pametniji i bukirao sam dvije sedmice odmora tako da ovu drugu sedmicu uglavnom odmaram kući. U ponedjeljak sam kupio svoju posljednju paklu cigareta i ispušio 4-5 i prestao pušiti tog 29. jula u podne.
Evo dva dana poslije, dobro sam, nemam jačih kriza osim maglovitog uma, kao upravo sada. Jednostavno, nekako ti se um zaledi i ne možeš da razmišljaš normalno pa je i teže raditi. Uglavnom, ključne lekcije:
- Ne postoji razlog da se zapali “jedna”. Neće biti jedna.
- Nemaš kontrolu nad cigarama, nećeš moći ostati na jednoj cigari i onda ćeš se ponovo naći u blatu.
- Biti nepušač znači biti slobodan jer ne moraš da pušiš i možeš da odlučuješ šta zaista želiš da radiš. Nemoj izgubiti tu slobodu jer znaš da je želiš.
- Alkohol zna biti opasan jer ti poremeti promišljanje tako da treba biti oprezan posebno na početku. Okay je popiti par pića, ali ako se baš napiješ onda se povećava vjerovatnoća da ćeš zapaliti. I ovdje treba biti jasan, ne postoje povremeni pušači, prije ili kasnije, čak i ako samo budeš pušio pjan, opet ćeš postati ubrzo stalni pušač.
Hajmo ovo završiti već jednom, a za uspomenu ispod je par isječaka od prethodnih pokušaja prestanka pušenja:
–
Gledao sam svoje slike par sedmice prije nego ću prestati pušiti 2018. godine i na tim fotkama iz kafića vidljivo je da nemam cigare - vjerovatno sam se grebao od supruge. Sve je isto kao tada. Najteža je ova kriza kad se tek prestane tih 24h, onda realno nema jake krize i um se poprilično razbistri. Sada imam problem nakon toga - nešto mi prođe kroz glavu i sebi opravdam da zapalim. Više se i ne sjećam koliko sam puta prestajao i počinjao. I evo ponovo početak, teška je sedmica ispred mene. Danas je ponedjeljak i moram prestati druga opcija da se patim cijele sedmice do vikenda kada trebam ići na godišnji. Danas je najbolji dan za to, mada je najbolje kada uzmem slobodan dan i kad se cijeli dan izležavam i ne dam sebi da pušim.
Prošle sedmice nisam pušio 2-3 dana, bio sam i bolestan i onda sam zapalio opet u četvrtak ako se ne varam. Pa sam odlučio prestati u petak navečer, ali nisam. Onda u subotu oko 12 pa nisam pušio cijeli dan i navečer opet zapalim. Jučer nisam pušio od jutra i onda zapalim navečer oko 23 sata i evo me tu gdje jesam. O Bože.
–
Stvarno je nevjerovatno šta ja sebi radim. Nisam pušio par dana i onda ničim izazvan zapalim kod kuće kasno navečer. Ispušio sam do pola cigare, fino me “udarilo” nekoliko prvih dimova i ugasim na pola cigare. Onda dva dana poslije tj. sinoć opet zapalim, ovaj put tri cigare. Naravno, ujutro zapalim i evo cijeli dan pušim. Ne mogu da vjerujem šta radim sebi. Danas sam imao planova da toliko posla uradim i samo je sreća što je petak pa je malo sporiji dan. Nevjerovatno. A tako mi je dobro išlo.
Prestao sam pušiti u prošlu subotu i rekao sam sebi danas imaš zadatak samo da ne pušiš. Supruga je taj dan radila, a ja sam ostao sa juniorom i otišli smo da mojih roditelja poslije. Više se i ne sjećam kako je prošlo tih prvih nekoliko kriznih sati, samo znam da nisam imao nikakvih problema u ponedjeljak i da mi je tu i tamo palo na pamet, ali da sam se uvijek vraćao na to da danas samo trebam da ne pušim i ništa više. Ništa ne moram, sve može čekati, samo nemoj pušiti i to je to. I ja sam sada tu opet na početku.
Budući ja, molim te, ne postoji scenario u kojem ćeš ograničiti sebe da povremeno pušiš. Na kraju ćeš ponovo završit gdje si sada.
komentiraj (0) * ispiši * #
18
utorak
lipanj
2024
28+
Na 25. satu me je uhvatila kriza - nije bila toliko jaka, ali sam je osjetio. Na poslu sam pa ne mogu proći kroz onih 5 distrakcija, ali sam na kraju rekao sebi hajde se fokusiraj na taskove koje imaš pa vidi da li će ti se poslije pušiti i upalilo je.
Još malo pa će 29. sati i opet me je malo uhvatilo. Nije toliko jaka kriza, ali opet razmišljam da uzmem dim električne cigare. Idem izgurati. Mogu ja to.
komentiraj (0) * ispiši * #
17
ponedjeljak
lipanj
2024
Idemooo
4h:
Kao da pomalo popušta. Bilo je žestoko. Čitao sam na netu i izgleda da je najveća kriza nakon 24h. U ovim mojim prestancima pušenja zapravo meni je najgore bilo u sljedećim intervalima: 15 min, 2h, 4h, 8h. Znalo mi se desiti da na 24h imam tek neku manju krizicu i to je to. Nadam se da će tako biti i sutra, a danas ću izmoriti mozak i pa da tijelo ispušta nikotin maksimalno.
Ali sada samo ne razumijem kako sam sebe doveo po n-ti put u ovu situaciju. Toliko prestajanja i to uspješnih u smislu da nemam kriza i onda se ja napravim pametan i zapalim.
Skoro 5h:
Dobro je, sad je puno lakše. Nevjerovatno je kako ta kriza izgleda realno. Biti li ne biti. Kao da moraš zapaliti inače će nešto biti. Drago mi je da sam izdržao, mada sam u nekim trenucima bio na ivici da popustim.
komentiraj (0) * ispiši * #
Kriziram očekivano
Skoro 4 sata apstinencije.
Mozak se igra sa mnom i pokušava da racionalizira pušenje “Hajd zapali sada pa onda prestani da pušiš u četvrtak i za vikend”. Što je najgore, kontam da je to i dobra ideja. Bojim se da će me sutra nakon 24h apstinencije uhvatiti ona žestoka kriza, ali opet kontam izgurat ću jutarnji dio pun sastanaka gdje neću imati kada razmišljati o cigarama pa onda sutra dalje nastaviti gurati.
Također primijetio sam da je najbolje prestati pušiti kad ništa ne moraš da radiš, dakle vikend jer možeš da se opustiš i krize su manje. Ovako kada hoćeš da radiš hvata te i veća aneksioznost nego inače. Haos.
Ovo vjerovatno govori moj dio mozga koji hoće nikotin. Ali evo šta su opcije, ako sada zapalim onda mogu samo odlučiti da pušim cijelu sedmicu pa da onda u subotu prestanem. Tada imam trail po planini i vjerovatno bi i bilo lakše za pregurat taj dan…
Nevjerovatno ne mogu da prekinem misli. Uporno me gure, hajde hajde, zapali sada pa onda prestani. I to mi djeluje razumno da zadovoljim potrebu i da se “smirim” pa da mogu dalje radit pa onda opet zapalit. A htio sam nekog glupavog posla danas završit, ali lijen sam pririodno, a ovo me dodatno čini lijenim što je najgore nisam došao do onog dijela krize kad ti se um pomuti.
Najbolji bi plan bio da danas kažem sebi - ništa ne moraš. Jedini zadatak ti je da ne pušiš i ako to ispuniš dan je uspio.
Ali radit se mora, ali kontam hajde da danas izguram ovu krizu uz neki rad koliko budem mogao. Ništa mi ne gori, ali eto treba se završit i da onda tako reći “istrošim mozak” na ovu krizu i da sutra bude lakše. Ubijeđen sam da sutra neće biti ovako ni kad bude oko 24h apstinencije.
Idemo, radimo nešto, pa makar to bilo prespoorooo.
Vidjet ćemo kako će sutra biti, siguran sam da će biti lakše.
Keep pushing!
komentiraj (0) * ispiši * #
No Smoking Manifest
BORBA
Dobro mi je išlo nakon prestanka 1.6., međutim ničim izazvan 12. dana sam odlučio zapaliti “samo jednu”. Tu noć mi je nešto “zamirisala” i kontam hajd “samo ću jednu” zapaliti da osjetim “užitak” prve cigare. Naravno, nije bila jedna nego četiri. Sutra sam već pušio i na poslu. Onda sam opet prestao u subotu i skoro izgurao 24 sata i onda opet zapalim ujutro.
Nevjerovatno kakve gluposti pravim s ovim.
Kriza prvih 24h je ogromna i tu pomaže samo jedna direktiva:
Nemoj počinjati ponovo lanac. Nemoj uzimati samo jednu pa onda nećeš više jer nema potrebe, već si donio odluku. Izguraj dalje. Kad te uhvati ustani ako možeš, promijeni lokaciju, uzmi nešto što će ti zadeverati misli. Ovo je borba i ne treba ti u životu ni iz jednog razloga. Bit će ti mutan um u prvih 24+ sati, ali vremenom bude lakše kao što i sam znaš. Bit će ti drago što nisi pušio kada krize budu slabije ili kada se svedu samo na pomisao gdje ćeš reći: “Nema šanse da upadnem ponovo u to blato.”.
Kada prođu najveće krize, u danima iza obično se želja svede samo na pomisao, ali ni u kom slučaju ne dozvoli da počneš lanac ponovo. Neće biti “samo jedna” i samo ćeš upast u začarani krug i onda ćeš morati ponovo ispočetka, a to ne želiš. Ovaj tip kriza ćete vjerovatno uhvatiti kući i ako ti se to desi:
1. Istuširaj se.
2. Uzmi neke igračke da se igraš sa B.
3. Upali PlayStation i vozi kamion.
4. Prošetaj pola sata.
5. Uzmi nešto da uradiš iz backlog privatnih obaveza.
Ako nešto od ovoga ne pomogne, idu na narednu stavku. Ako prođeš sve 5 siguran sam da nećeš zapaliti.
To što si odlučio prestati pušiti je ISPRAVNA i DOBRA odluka i trebaš biti ponosan na to i ni u kom slučaju zavidit ljudima koji još uvijek puše. Treba da bude žao što moraju da puše još uvijek, a ti ne.
U narednih mjesec dana izbjegavaj alkohol u potpunosti. Alkohol će ti možda smanjiti sposbnost prosuđivanja, ali nakon tog perioda možeš i piti ako želiš, ali ako te uhvati u kafani da hoćeš da zapališ:
1. Napij se vode.
2. Izađi u WC.
3. Gledaj nešto na telefonu.
4. Slikaj društvo.
5. Napiši poruku nekome.
Moj život sa cigaram je mnogo manje kvalitetan nego s njima. Ujutro pušim, zanemarujem porodicu, smrdim i ne mogu prestati. Pušio bih do iznemoglosti i cijeli stan smrdi. Također sam puno više nervozan i lijen sam za bilo šta. Samo bih pušio.
Na putovanjima tražim priliku da negdje stanemo samo da zapalim, pa to dovodi do toga i da kasnimo ili da putovanja traju duže nego što bi realno trebala. Onda kada i pušim na tim puš pauzama, opet prepušim pa mi bude loše, smrdim i veoma se loše osjećam.
Bračni odnosi su također slabiji jer iz nekog razloga mi smanjuje želju jer bih ja samo pušio.
Sa djetetom ne provodim vrijeme jer ja bih samo pušio.
Na poslu mi opada produktivnost i sposbnost razmišljanja jer ja bih samo pušio.
Ništa mi se ne radi jer ja bih samo pušio.
Kraj.
komentiraj (0) * ispiši * #
03
ponedjeljak
lipanj
2024
The Day
Bio je lijep plan da prestanem pušiti taman nakon godinu dana od izleta kada sam započeo niz. Taj “izuzetak” je otvorio vrata za još izuzetaka koji su vremenom bili sve češći i češći, da bi došli do toga da sada sedam dana pušim, pa opet ne pušim i tako u krug.
Dobra je stvar što sam se zapravo uhodao kako prestati i znam faze i kakve krize mogu očekivati. Najgore mi padaju ove “brainless” krize kada ne mogu da razmišljam i koncentracija mi je 0.
Uglavnom, od 1.6. ide novi pokušaj. Ušao sam u treći dan i trenutno sam OK. Kao što rekoh, trenutno nemam kriza, ali magloviti um je tu. Prema dosadašnjem iskustvu, od danas bi trebalo biti sve lakše i lakše.
Na kraju šta me zapravo trigeruje da zapalim nakon što se realno skinem s nikotina. To je do sada gotovo svaki put bio alkohol. Popuste mi filteri i krenem i to je to. Mislim da ću izbjegavati alkohol i kafanu narednih mjesec dana, a onda zapeti i jednostavno odlučiti da ne pušim ni u takvim okolnostima. Mogao sam skoro pet godina tako, moći ću ponovo.
komentiraj (0) * ispiši * #
19
nedjelja
svibanj
2024
Učinak godina ili?
Nakon svih mojih "izleta" sa ženama došao sam u trenutak da mi sve one djeluju isto... Sve mi je bilo teže naći ženu koja bi mi zaista bila privlačna. Da li je to zbog godina pa se vatra u meni lagano gasi, ali bez obzira što je bilo veoma lijepih žena i lijepih proporcija to kod mene ne izaziva neku posebnu privlačnost. I evo sada u realnom životu situacija je poprilčno slična.
Odnos sa suprugom je nekako zahladio. Jedno drugo krivimo da ne komuniciramo, svađamo se oko glupsti, ona kaže da ne smije da otvoreno priča sa mnom jer burno reagujem na njene izjave, komentare ili bilo što. Bojim se da moji "izleti" su dijelom doveli do toga iako moje "jedno-noćne" avanture ne tumačim kao prevare i ona je idalje moja no1.
komentiraj (0) * ispiši * #
07
nedjelja
travanj
2024
Ponovo na izletu
Wow, posljednji post je bio u avgustu prošle godine. Znao sam da nisam dugo pisao, ali da ima toliko vremena nisam očekivao. Pa da prođemo kroz sva dešavanja.
Počeo sam ponovo pušiti. Da, dobro ste pročitali. Sve je počelo na mom “izletu” u Austriji u mart prošle godine i pošto je to bio dan u kojem je sve dozvoljeno odlučio sam i zapaliti jer sam mislio da se neće ništa desiti ako jedan dan budem pušio. Zaista je bilo jedan dan, ali otvorio sam vrata pušenju “ponekad” jer ja “mogu kontrolisati” pušenje. Ubrzo nakon toga zapalio sam na team buildingu, pa onda mjesec poslje u klubu i “tu i tamo” da bi počeo potpuno pušiti u Istanbulu krajem septembra. Pušio sam oko mjesec dana i onda je počelo pušenje i prestajanje. Dva puta sam prestao i nisam pušio mjesec dana, ali bih pokliznuo tako jer sam napravio templejt kako prestati pušiti i onda bih počeo pušiti jer sam imao samopouzdanja da ću opet moći prestati. Ipak, pošto ja ne znam pušiti, to se svede na trovanje i nemogućnost rada i bukvalno sam ugrozio svoj posao zbog pušenja jer nemam koncentracije.
Sve je to trajala do marta i do novog izleta u Austriji. Nekako sam isplanirao da bi bilo simbolično da zaokružim puni krug i da prestanem gdje sam i počeo. Ipak, nisam tu prestao nego dan-dva poslije kod kuće, ali datum je otprilike isti, samo godinu poslije. I evo prošlo je dvije sedmice i sad sam OK. Ne želim otvoriti taj krug ponovo.
Izlet je bio blago lošiji nego prošle godine, ali idalje je bilo odlično iskustvo. Put je prošao dobro, ali imam utisak da sam se više umorio nego prošle godine. Stigao sam oko 16:30 i smjestio se i nakon kraćeg odmora spustio sam u klub.
Prošle godine sam planirao odraditi dvije sobe, ali na kraju je bilo tri pa sam ove godine odmah isplanirao da ponovim prošlu godinu što se toga tiče, ali da djevojke bude nove. Dvije od prošle godine se bile tu, ali nisam planirao ponavljati nego naći nove.
I razmišljao sam o tipu koje želim i za prvu sam se odlučio da bude neka što mlađa, lijepa i nešto sitnije građe. I upratio sam jednu takvu. Priđem ja njoj, neki fin razgovor, sve top. Imala je lijepe grudi, ali ne baš velike, a tijelo vitko i bijelo nekako. Bila je crnokosa i lice joj je bilo nekako nevino, a i veoma lijepo. Odemo gore… Jednostavno nije išlo. Moguće da sam bio umoran, ali ima sigurno i dobar dio do nje. Nikako se nismo uspjeli “sporazumjeti” tako da kažem i nekako nisam imao lijep osjećaj dok smo to radili. Na kraju sam sam sve završio. Primijetio sam značajnu razliku i kod nekih drugih stvari da nije baš na pro nivou. Izašla je iz sobe i više je nisam ni vidio u klubu, bar se ne sjećam.
Siđem u klub, baš demotivisan i kontam: “Pa jesam li ovaj put prevail da ovo doživim.”. Mislio sam da je do mene, da sam jednostavno previše umoran. Odlučio sam da ovaj put još odmorim, da se najedem, popio sam i Red Bull sve u cilju da povratim energiju. Razgledam po klubu, ali nisam našao ništa što mi je baš bilo atraktivno. Tada sam shvatio da jednostavno čovjeku rastu standardi kako dostigne određeni nivo i onda želiš nešto još bolje. Bila je jedna crnka koja mi je zapala za oko odmah kad sam došao, ali je kasnije nisam uspio tako reći locirati. Vidio sam je jednom pored bazena, ali bila je obučena pa nisam mogao ocijeniti tijelo.
Odlučim da idem na sigurno. Idem kod moje prijateljice iz Lebanona koju sam upoznao prošle godine. Djeluje mi da se malo ugojila, ali idalje je zgodna. Popijemo piće za šankom i ja joj se požalim kakvu sam situaciju prošao u prvoj sobi. Već je skužila s kojom sam djevojkom bio i nije se iznenadila. Kaže: “Ona je nova u ovom poslu…”. Odemo u sobu… Ona zna svoj posao i bilo je baš dobro. Možda ne baš tako kao prošle godine, ali idalje je bilo odlično. Pokušao sam ovaj put završiti u misionarskoj s njom, ali više se ne sjećam da li sam uspio ili je bilo otraga. Sve u svemu, Lebanonka je opravdala očekivanja.
Već je 22 sata i želim doživjeti i treću avanturu. Gledam po klubu, i markiram jednu plavku, ali nekako mi je bila čudna i vjerovatno “na nečemu”. Prilazile su još neke djevojke, ali ni jedna nije nešto bila interesanta osim jedne Rumunke s kojom sam imao opušten razgovor i malo smo prokomentarisali neku djevojku čije fotke su bile na ekranima. Izgledala mi je kao neka Njemica, plava, plave oči i nekako joj je i lice izgledalo kao da je iz Njemačke. Ipak nisam s njom otišao i još sam tražio. Lebanonka mi je proporučila neku svoju prijateljicu, ali nije mi bila privlačna posebno zbog umjetnih usana. To baš ne volim kad je očito da su rađene.
Vrtio sam se po klubu i na kraju vidim neku plavušu onako malo bujniju. Imala je velike grudi, široke kukove i veliku guzu. Malo sam se predomišljao i na kraju smo otišli. Bilo je dobro s njom, trudila se, ali imala je previše nekih vještačkih poteza a to mi nije bilo nešto privlačno. Kad mi je radila BJ baš je bila bučna i nisam mogao, a rado bih joj završio u ustima. Nisam na kraju mogao nikako i ponovo sam morao sam završiti. Mislim nije to strašno jer ipak imaš pored sebe tako dobro ribu, ali nije puno ugođaj…
Sve u svemu, ovaj izlet je skup, ali treba se bolje organizovati i doći dan ranije. Smjestiti se negdje u blizini, odmoriti od puta, odspavati i sutra doći oko podne i uživati cijeli dan. Ne forsirati se, i lagano uživati…
Imao sam još tema za pisanja, ali to ću drugom prilikom.
komentiraj (0) * ispiši * #
