07
nedjelja
travanj
2024
Ponovo na izletu
Wow, posljednji post je bio u avgustu prošle godine. Znao sam da nisam dugo pisao, ali da ima toliko vremena nisam očekivao. Pa da prođemo kroz sva dešavanja.
Počeo sam ponovo pušiti. Da, dobro ste pročitali. Sve je počelo na mom “izletu” u Austriji u mart prošle godine i pošto je to bio dan u kojem je sve dozvoljeno odlučio sam i zapaliti jer sam mislio da se neće ništa desiti ako jedan dan budem pušio. Zaista je bilo jedan dan, ali otvorio sam vrata pušenju “ponekad” jer ja “mogu kontrolisati” pušenje. Ubrzo nakon toga zapalio sam na team buildingu, pa onda mjesec poslje u klubu i “tu i tamo” da bi počeo potpuno pušiti u Istanbulu krajem septembra. Pušio sam oko mjesec dana i onda je počelo pušenje i prestajanje. Dva puta sam prestao i nisam pušio mjesec dana, ali bih pokliznuo tako jer sam napravio templejt kako prestati pušiti i onda bih počeo pušiti jer sam imao samopouzdanja da ću opet moći prestati. Ipak, pošto ja ne znam pušiti, to se svede na trovanje i nemogućnost rada i bukvalno sam ugrozio svoj posao zbog pušenja jer nemam koncentracije.
Sve je to trajala do marta i do novog izleta u Austriji. Nekako sam isplanirao da bi bilo simbolično da zaokružim puni krug i da prestanem gdje sam i počeo. Ipak, nisam tu prestao nego dan-dva poslije kod kuće, ali datum je otprilike isti, samo godinu poslije. I evo prošlo je dvije sedmice i sad sam OK. Ne želim otvoriti taj krug ponovo.
Izlet je bio blago lošiji nego prošle godine, ali idalje je bilo odlično iskustvo. Put je prošao dobro, ali imam utisak da sam se više umorio nego prošle godine. Stigao sam oko 16:30 i smjestio se i nakon kraćeg odmora spustio sam u klub.
Prošle godine sam planirao odraditi dvije sobe, ali na kraju je bilo tri pa sam ove godine odmah isplanirao da ponovim prošlu godinu što se toga tiče, ali da djevojke bude nove. Dvije od prošle godine se bile tu, ali nisam planirao ponavljati nego naći nove.
I razmišljao sam o tipu koje želim i za prvu sam se odlučio da bude neka što mlađa, lijepa i nešto sitnije građe. I upratio sam jednu takvu. Priđem ja njoj, neki fin razgovor, sve top. Imala je lijepe grudi, ali ne baš velike, a tijelo vitko i bijelo nekako. Bila je crnokosa i lice joj je bilo nekako nevino, a i veoma lijepo. Odemo gore… Jednostavno nije išlo. Moguće da sam bio umoran, ali ima sigurno i dobar dio do nje. Nikako se nismo uspjeli “sporazumjeti” tako da kažem i nekako nisam imao lijep osjećaj dok smo to radili. Na kraju sam sam sve završio. Primijetio sam značajnu razliku i kod nekih drugih stvari da nije baš na pro nivou. Izašla je iz sobe i više je nisam ni vidio u klubu, bar se ne sjećam.
Siđem u klub, baš demotivisan i kontam: “Pa jesam li ovaj put prevail da ovo doživim.”. Mislio sam da je do mene, da sam jednostavno previše umoran. Odlučio sam da ovaj put još odmorim, da se najedem, popio sam i Red Bull sve u cilju da povratim energiju. Razgledam po klubu, ali nisam našao ništa što mi je baš bilo atraktivno. Tada sam shvatio da jednostavno čovjeku rastu standardi kako dostigne određeni nivo i onda želiš nešto još bolje. Bila je jedna crnka koja mi je zapala za oko odmah kad sam došao, ali je kasnije nisam uspio tako reći locirati. Vidio sam je jednom pored bazena, ali bila je obučena pa nisam mogao ocijeniti tijelo.
Odlučim da idem na sigurno. Idem kod moje prijateljice iz Lebanona koju sam upoznao prošle godine. Djeluje mi da se malo ugojila, ali idalje je zgodna. Popijemo piće za šankom i ja joj se požalim kakvu sam situaciju prošao u prvoj sobi. Već je skužila s kojom sam djevojkom bio i nije se iznenadila. Kaže: “Ona je nova u ovom poslu…”. Odemo u sobu… Ona zna svoj posao i bilo je baš dobro. Možda ne baš tako kao prošle godine, ali idalje je bilo odlično. Pokušao sam ovaj put završiti u misionarskoj s njom, ali više se ne sjećam da li sam uspio ili je bilo otraga. Sve u svemu, Lebanonka je opravdala očekivanja.
Već je 22 sata i želim doživjeti i treću avanturu. Gledam po klubu, i markiram jednu plavku, ali nekako mi je bila čudna i vjerovatno “na nečemu”. Prilazile su još neke djevojke, ali ni jedna nije nešto bila interesanta osim jedne Rumunke s kojom sam imao opušten razgovor i malo smo prokomentarisali neku djevojku čije fotke su bile na ekranima. Izgledala mi je kao neka Njemica, plava, plave oči i nekako joj je i lice izgledalo kao da je iz Njemačke. Ipak nisam s njom otišao i još sam tražio. Lebanonka mi je proporučila neku svoju prijateljicu, ali nije mi bila privlačna posebno zbog umjetnih usana. To baš ne volim kad je očito da su rađene.
Vrtio sam se po klubu i na kraju vidim neku plavušu onako malo bujniju. Imala je velike grudi, široke kukove i veliku guzu. Malo sam se predomišljao i na kraju smo otišli. Bilo je dobro s njom, trudila se, ali imala je previše nekih vještačkih poteza a to mi nije bilo nešto privlačno. Kad mi je radila BJ baš je bila bučna i nisam mogao, a rado bih joj završio u ustima. Nisam na kraju mogao nikako i ponovo sam morao sam završiti. Mislim nije to strašno jer ipak imaš pored sebe tako dobro ribu, ali nije puno ugođaj…
Sve u svemu, ovaj izlet je skup, ali treba se bolje organizovati i doći dan ranije. Smjestiti se negdje u blizini, odmoriti od puta, odspavati i sutra doći oko podne i uživati cijeli dan. Ne forsirati se, i lagano uživati…
Imao sam još tema za pisanja, ali to ću drugom prilikom.
komentiraj (0) * ispiši * #
27
nedjelja
kolovoz
2023
Mobitel: Moderna ovisnost
U posljednje vrijeme tačno osjetim da mi nije dobro kada buljim u telefon par sati. Tačno osjetim neko zasićenje u mozgu, neku prazniku, kao da mi je nešto oduzeto - npr. sposbnost fokusa. Danas baš eksperimentišem i ostavio sam mobitel par metara od sebe.
Nevjerovatno je koliko je taj uređaj postao dio nas. Osjetimo neki strah kad nije tu, da ćemo nešto propustit, a ovako kada ga ostavim realno vidim da ništa se ne propušta, nasuprot zapravo bogatiji si bez njega jer krade pažnju.
komentiraj (0) * ispiši * #
21
ponedjeljak
kolovoz
2023
Rad od kuće
Nakon dosta vremena danas radim od kuće. Jučer smo otišli preko dana na more pa sam danas odlučio raditi od kuće da mogu opuštenije radit. Generalno, ne volim rad od kuće. Ovako super dođe povremeno uzeti kad ti treba. :) Doduše, mogu se i navići, ali mi treba nekoliko dana i onda bude sve OK. Ali konstantno imam nekih osjećaj propuštanja...
Poslao sam onu prijavu za posao. Danas prođoh kroz postove od kako sam došao ovdje. Znakovito je koliko sam nesretan posljednjih nekoliko mjeseci... Ima tih nekih situacija, ali ne vidim ništa što bi me trebalo pogađati. Jednostavno sam prestrog prema sebi.
I kada se desi bilo kakva situacija na poslu kod mene se pali neki panic mode - šta da radim sada? Kako ćemo ovo rješiti? I onda me uhvati aneksioznost u stomaku.
Javio sam se novom tearapeutu pa da mogu s nekim da pričam o ovome. Terapeut koju sam angažovao prije par mjeseci je samo isčezla i ne javlja. Dogovorili se da mi pošalje neke zadatke i od tada mi je samo javila da nije još stigla - to je bilo 7 dana nakon posljednje sesije i više se nije javila. Mislim da je našla neki drugi posao, a iskreno nisam baš siguran da je dovoljno dobra za to.
Vidjet ćemo kakva će cijena biti pa ću odlučiti.
U privatnom životu - hvala Bogu sve OK. Prolazimo kroz jedan divan period sa juniorom koji je počeo pričati i pravo je zanimljiv. Supruga i ja smo isto OK, volimo se i poštujemo. Baš sam sretan da ih oboje imam.
Spomenuo sam gore da smo bili na moru i baš smo se lijepo proveli. More je u ovom gradu prelijepo i čisto, i isplatilo je truda otići dole makar na par sati.
komentiraj (0) * ispiši * #
16
srijeda
kolovoz
2023
Mrš!
Poslao sam aplikaciju na posljednji dan roka i kasno navečer. Nije baš dobra prva impresija…
Osjećam se baš nesretno na momente zbog nekih gluposti jer ne znam da se “laktam”. Npr. prodiskutujem nešto sa šeficom da ću pričati sa klijentom na neku temu kako bih potvrdio nešto i ona to uradi prije mene. Onda bude situacija gdje je pitam zašto nije dodano nešto u neku tabelu, ona kaže mi to ne dodajemo to radi klijent. Par dana poslije, ona ipak edituje tabelu… Baš ružno.
To me onda tjera da zapravo ništa ne pitam i da samo radim kako ja mislim da treba pa neka me upozore ako nije OK. Tako će i biti. Mrš!
komentiraj (0) * ispiši * #
15
utorak
kolovoz
2023
Zmaj!
Pripremam CV za ovaj oglas za posao. Samo gledajući šta sam sve radio u prethodnih 10 godina, baš mogu biti ponosan. Nekako u ovom rovu na trenutnom poslu i izložen konstantnom imposter sindromu zaboravio sam kakav sam zmaj.
komentiraj (0) * ispiši * #
14
ponedjeljak
kolovoz
2023
Ništa nije savršeno
Kao što ništa u životu nije savršeno, tako nije ni posao. Na jednom imaš super ekipu, a lošeg šefa/vlasnika, negdje imaš lošu ekipu i saradnike, negdje je sve top, ali plata tanka.
Moj slučaj se može najbolje objasnit kao radim sa stvarima koje slabo razumijem, a trebaom kao upravljat na isporukom. U teoriji možda mi ta tehinčka znanja i ne bi trebala, ali realno ipak trebaju do nekog nivoa razumijevanja. Onda ja sebe uhvatim koliko ja to uopće razumijem i imam li ja dovoljno inteligencije da realno to skopčam u glavi?
I onda krene neko moje interno nezadovoljstvo koje ne mogu nikome na poslu ni reći jer jbg dobro sam plaćen za ovaj posao, a iskreno nisam siguran koliko bi mogao doprinijeti da nemam iskusnije kolege.
Nervira me ta nejasnoća, zapravo me to čini i aneksioznim. Neke stvari se rade na jedan način jednom, drugi put na drugi način potpuno, nekad ne znam ni očekivanje, ni piroritet… Ima tu i mojih grešaka i nedovoljno dobre komunikacije jer nekad ne znam ni koje pitanje postavit. Pa onda se nešto desi, član tima nešto objasni, bio neki bug ili trebalo bi nešto uradit? Koliko je to prioritetno? Kako to utiče na aplikaciju? Kad ćemo to adresirat? Znamo li? Hiljadu pitanja se otvara.
Danas šaljem aplikaciju za novi posao. Volio bih se vratit u neko okruženje da mogu razumijeti šta se dešava. Kontam jutros za 20 godina unaprijed - hoću li idalje se bavit ovim stvarima i developerima? Na kraju krajeva, neću biti vjerovatno u stanju. Generalno se bojim da mi stvari ne izmaknu kontroli u kontekstu moje karijere. Za 5 godina ću imati 40, šta će biti tada moj glavni skill? Ako je to projekt menadžment, ok neka bude to, ali moram imati neku specijalnost? U ovoj firmi kako se to radi ne vidim svoj neki progres. Imaju oni kao neku ljestvicu, ali ni malo mi to ne djeluje privlačno, niti bih bio u stanju da radim te poslove jer jednostavno nisu za mene.
Vidjet ćemo šta će biti, ali i ako ovaj posao ne prođe, počet ću razgledati neku novu priliku koja je meni bliža.
komentiraj (0) * ispiši * #
08
utorak
kolovoz
2023
Sljedećih 6 mjeseci
Već neko vrijeme se ne osjećam baš ugodno u ovoj firmi. Iskreno, jedino što me drži je dobra plata. Moje samopouzdanje je potpuno srozano zbog niskog razumijevanja tehničkih stvari i neiskustva u ovoj industriji. To se naravno odrazilo i na način kako komuniciram, kako se fizički držim i sl. To je dovelo do toga da je moja motivacija veoma niska. Osjećam se kao onaj hrčak koji vrti onaj točak.
Razmišljam da napustim ovaj posao i da potražim novi. I našao sam neki oglas pa ću se prijaviti. Možda plata i neće biti na ovom nivou, ali bit ću sretniji i sa manjom štednjom, a možda se mogu i odreći nekih troškova. Često razmišljam i o mogućnosti da se uključim i mali biznis koji vodi moja supruga. Djeluje mi da bi se taj biznis mogao dodatno razvijati. Ipak, za to bi možda bilo bolje da paralelno probam nešto raditi oko toga pa ako vidim da ide u dobrom smjeru i da ima rezultata onda da se na to bacim 100%.
Što sve ovo pišem. U nekoj korporativnoj ljestvici koja je tek uvedena za moj tip poslova stavili su me na dno. S jedne strane razumijem jer sam realno tek dvije godine u industriji, ali opet sam očekivao da ću biit barem jednu stepenicu više.
Dobio sam plan razvoja za narednih 6 mjeseci i guraju me u tom nekom smjeru u kojem bi i ja sebe gurao, ali iskreno neće mi to baš prijati. Šta će biti nakon tih 6 mjeseci? Nisam pitao. Vjerovatno ništa, s tim da ću ostati na tom nivou i u slučaju nekih promjena možda više ne bude mjesta za mene.
Nekada to i priželjkujem. Možda ovo i nije za mene. Ali šta jeste? Posljednijh 10+ godina radim neke kao projekt menadžement role, administrativne role bez neke jasne fokus oblasti. Šta bih mogao raditi? Otvarati neku novu oblast i krenuti ispočekta? OK, šta? Sada moram razmišljati i o porodici.
Ali brate, radim 10+ godina i sjećam se perioda gdje se nisam bojao ničega i nikoga. Sastanak sa ministrom, ambasadorom, direktorom, domaći, stranici - ko god i radio sam posao. Nekako sam u ovoj firmi baš potonuo.
Probat ću ovo što su mi dali da radim - ali bgm ću ja aplicirat na druge poslove.
komentiraj (0) * ispiši * #
18
nedjelja
lipanj
2023
Lazy Sunday
I tako ostavim nešto da završim u nedjelju i onda se kanim da počnem na tome da radim... i uglavnom ne uradim i uništim sebi dan u aneksioznosti i ljutnji na sebe i druge što to nisam završio.
komentiraj (0) * ispiši * #
12
ponedjeljak
lipanj
2023
Aneksioznost
Nisam pogođen otpuštanjima, kako se to sada modreno kaže. Čak sam dobio i dobar feedback, ali idalje se osjećam kao na tankom ledu.
Sam sebi ne mogu da oprostim bilo koju grešku i onda overthinkam kako će to imati neki koban ishod za mene. Ne mogu da pomognem sebi i da napokon to prestanem raditi. Angažovao sam coacha na temu komunikacije na poslu jer želim da imam više samopouzdanja ali za sada pomaci su mali.
Druga stvar što se povremeno javi je odgađanje ili prokastinacija stvari koje ne volim da radim npr. zapisnici sa sastanaka. To je definitivno nešto što sam prepoznao da ne volim da radim. I onda ja to danima odgađam dok ne izgubi i svrhu da ih pišem i šaljem. Grozno. Pa me onda to blokira da radim i bilo šta drugo, pa uđem u neku fazu gdje ne mogu ništa. Uhh!
Odoh ih napisat napokon da onda mogu napokon raditi tu prezentaciju.
I na kraju... nisam još dobacio ni do trećine radnog staža i sve češće razmišljam valja ovako još 25+ godina. Još jedna stvar, kad mi ide loše, onda to se preliva i na suprugu i dijete. O tome sam jutros razmišljao. To je baš shity od mene.
Idem se sada fokusirati i ovo sve završiti pa da mogu da im se iskupim večeras!
komentiraj (0) * ispiši * #
09
utorak
svibanj
2023
Layoffs
Jučer su zvanično najavljeni otkazi u kompaniji. Od kako samo došao na novi projekat stalno sam aneksiozan. Stalno sam u nekim situacijama gdje nisam siguran šta uraditi jer jednostavno ne znam ili nemam iskustva. “Šefica” koja u jednoj situaciji kaže jedno, a onda u drugoj drugo ili ne kaže ništa pa ne znaš na čemu si.
Sve to na kraju me dovodi do razmišljanja da ako budem na toj listi za otkaze da to trebam gledati i kao priliku da možda svoju karijeru usmjerim prema nečemu drugom jer iskreno ne znam hoće li ova aneksioznost proći vremenom.
Angažovao sam coacha od naredne sedmice. Informacija o otkazima će biti poznata u narednih 10 dana pa vidjet ćemo hoće li mi uopće trebati - tj. treba mi sigurno, ali hoću li ga moći platiti. :D
komentiraj (0) * ispiši * #
