VISOKO PODIZANJE KROVNIH GREDA ...

Image and video hosting by TinyPic

...lijepljenje ogledala

i nešto

...krpljenja i kotlokrpljenja


samosanacije

01.09.2012., subota

KOSTI (Anatomija suvišnog)

gola kritika do kosti

Image and video hosting by TinyPic


U srednjoj smo školi putujući vlakom u zimsko Sarajevo proveli noć u kupeima -
srednjoškolci zagrljeni, ispremiješani, naslonjeni jedni na druge.
Moja mi je tadašnja simpatija,
(i pitam se kada je i na kojim slijepim kolosjecima kostura ovog vremena ostala stajati ta riječ?)
i doživotna ljubav mog života broj 3, koja je onaj dio noći koji već pripada jutru provela klimave glave
nestabilno oslonjene na moje šiljato rame, kasnije rekla:

-Ti imaš najkoščatije kosti na svijetu

...
Zimus sam u posve nezimskom Zagrebu, nekim čudom ponovno vratila pa oćutila svoje pravo ime.
A onda sam prespavala noć.
I vidjela sam ujutro kako se najveće životne promjene ipak ne dogode u neprospavanoj noći velike odluke
s glavom oslonjenom na monitor… pogotovo jer su sve moje velike odluke i tako uvijek bile samo lažne uzbune,
nego - u dubokom snu na mekom jastuku.
Pa se nakon te prospavane jedne zimske noći potfutrane perjem, od te mekoće nešto u meni spiralno slomilo.
Vanjskim otvorenim lomom. Ali vidjela sam i to da sam ovaj put ipak „puknula“ drugačije,
da nisam „puknula“ samo ja, nego se slomila i sva ta okoštala sadra oko mene
koja me pridržavala da krivo srastam.
Naspavana, krmeljiva i meka, tog sam jutra ugradila čvrstu kičmu u svoju sudbinu. Rekla sam;

- Sljedeću bajku nećeš više graditi od svoga rebra! Tko želi u tvoju bajku neka donese vlastito!

Eto! O drugim kostima zimus nisam imala tako čvrsto okoštanih stavova. A onda sam jučer nabasala na ovo:

- Svaki put kad pročitam Ponos i predrasude,
poželim je iskopati i opaliti je po glavi njenom bedrenom kosti.


Eto, baš tako je zborio Mark Twain o Jane Austen.
I razgalilo me to, jako. Toliko jako da sam si priuštila odluku koja je još kralježak de luxe. Rekla sam;

- Jednom kad ispričam sve svoje priče, jednom kad se napišem do kraja krajeva,
do razgolićenih bedara, jednom kad više "nema dalje", jer sam se ogolila posve... sve do kostiju,
- ne dam niti jednu od njih!
Jer ja imam najkoščatije kosti na svijetu.
Pa tko od ove zime hoće u moju bajku, neka se ovaj put nacrta s kompletiranim vlastitim kosturom...

A ja ću ga onda nježno pomilovati po bedru.

tessa k


- 19:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Lipanj 2016 (5)
Kolovoz 2015 (2)
Lipanj 2015 (6)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (9)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (10)
Rujan 2012 (15)
Kolovoz 2012 (15)
Srpanj 2012 (8)
Lipanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (6)
Travanj 2012 (12)
Ožujak 2012 (6)
Veljača 2012 (13)
Siječanj 2012 (6)
Prosinac 2011 (9)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (5)
Rujan 2011 (8)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (10)
Ožujak 2011 (7)
Veljača 2011 (7)
Siječanj 2011 (3)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (4)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (5)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (2)