Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tesari

Marketing

KOSTI (Anatomija suvišnog)

gola kritika do kosti

Image and video hosting by TinyPic


U srednjoj smo školi putujući vlakom u zimsko Sarajevo proveli noć u kupeima -
srednjoškolci zagrljeni, ispremiješani, naslonjeni jedni na druge.
Moja mi je tadašnja simpatija,
(i pitam se kada je i na kojim slijepim kolosjecima kostura ovog vremena ostala stajati ta riječ?)
i doživotna ljubav mog života broj 3, koja je onaj dio noći koji već pripada jutru provela klimave glave
nestabilno oslonjene na moje šiljato rame, kasnije rekla:

-Ti imaš najkoščatije kosti na svijetu

...
Zimus sam u posve nezimskom Zagrebu, nekim čudom ponovno vratila pa oćutila svoje pravo ime.
A onda sam prespavala noć.
I vidjela sam ujutro kako se najveće životne promjene ipak ne dogode u neprospavanoj noći velike odluke
s glavom oslonjenom na monitor… pogotovo jer su sve moje velike odluke i tako uvijek bile samo lažne uzbune,
nego - u dubokom snu na mekom jastuku.
Pa se nakon te prospavane jedne zimske noći potfutrane perjem, od te mekoće nešto u meni spiralno slomilo.
Vanjskim otvorenim lomom. Ali vidjela sam i to da sam ovaj put ipak „puknula“ drugačije,
da nisam „puknula“ samo ja, nego se slomila i sva ta okoštala sadra oko mene
koja me pridržavala da krivo srastam.
Naspavana, krmeljiva i meka, tog sam jutra ugradila čvrstu kičmu u svoju sudbinu. Rekla sam;

- Sljedeću bajku nećeš više graditi od svoga rebra! Tko želi u tvoju bajku neka donese vlastito!

Eto! O drugim kostima zimus nisam imala tako čvrsto okoštanih stavova. A onda sam jučer nabasala na ovo:

- Svaki put kad pročitam Ponos i predrasude,
poželim je iskopati i opaliti je po glavi njenom bedrenom kosti.


Eto, baš tako je zborio Mark Twain o Jane Austen.
I razgalilo me to, jako. Toliko jako da sam si priuštila odluku koja je još kralježak de luxe. Rekla sam;

- Jednom kad ispričam sve svoje priče, jednom kad se napišem do kraja krajeva,
do razgolićenih bedara, jednom kad više "nema dalje", jer sam se ogolila posve... sve do kostiju,
- ne dam niti jednu od njih!
Jer ja imam najkoščatije kosti na svijetu.
Pa tko od ove zime hoće u moju bajku, neka se ovaj put nacrta s kompletiranim vlastitim kosturom...

A ja ću ga onda nježno pomilovati po bedru.

tessa k



Post je objavljen 01.09.2012. u 19:46 sati.