VISOKO PODIZANJE KROVNIH GREDA ...

Image and video hosting by TinyPic

...lijepljenje ogledala

i nešto

...krpljenja i kotlokrpljenja


samosanacije

31.07.2012., utorak

Viskoza





ovu sam noć prespavala uz pomoć farmakoindustrije...
i mora da joj je, sebi prepuštenoj noći, bilo čudno bez mene.
navukle smo se jedna na drugu.
ali ima to i dobrih strana, ta kapsulirana farmakoindustrija;
otupljuje intenzitet mandragore.
jer mirisni tragovi koje ostavljem posvuda... samorazarajući, drugograzarajući...teško ih se poslije riješiti.
i sad još da je samo umrtviti receptore, pa uspješno odglumiti današnje retke iz Radnog staža.

ovako dok pišem, osjećam se kao u djetinjstvu kad bi me nakratko ostavili samu i kad bih na par sati smjela biti čudna koliko mi se htjelo...
iako.. iskustvo je pokazalo da su riječi mahom nepotrebne i od svega najsposobnije pokvariti što god da se nudi.

to da me se može kupiti riječima, mjera je moje, ni pamuk, ni moher, jeftinoće.


 


tessa k


p.s.
ovo je moj najstariji tekst na blogu. ovaj ispod njega... on je skoro pa drugi.
pitam se koliko sam se uspjela promijeniti...
pitam se koliko sam se uspjela zadržati...

idemo jedno uz drugo vrijeme i mi, pa čije je važnije.
ako nam se makne s puta, vrijedio je svaki udah.
ako posustanemo... nismo za vremena ni bili.


- 16:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #

29.07.2012., nedjelja

Bez halja i dragulja

... u 19 incha





...

Rokovima vezana za stol i 19 incha, kradem vrijeme od sebe i rokova.
I svo ovo moje pisanje posljednjih dana rezultat je jedino toga što apsolutno nemam baš nimalo vremena za njega.
Kada me Vrijeme pritisne i lakonogu veže uz stol... vraćam mu milo za drago – uludo ga trošim i bacam u vjetar, proćerdavam kao kockar koji je odlučio namjerno izgubiti, ulažem na provjereno loše kombinacije, na brojeve koji i nisu na kotaču… i okajavam poslije.

Kada me pusti - okrenem ga višestruko. Ne moram ni blefirati, ide me vrijeme i to ti je.

Moja je netto proživljenost poprilična jer se kao ni Vremenu, niti Snu ne podajem lako.
Moja je najveća briga od vrste da će dogoditi se nešto važno... ili lijepo, a ja sam spavala.
Ili još gore… da se neće dogoditi; stranica knjige, rečenica pisma, pogled na grad ili... meka sjena na obrazima koji su latice.

Pa su moje budne godine višekratnik u odnosu na generaciju...
I možda se zato i osjećam kao jako stara duša koja tu i tamo onda mrmlja sebi u bradu, zanovijeta, gunđa i traži posebnu skrb i puno ugađanja.

Ali s tijelom se zato ne zamaram ni najmanje. Ono naprosto uvijek mora biti spremno i poletno i u snazi i bolje mu je da bude tako... po mom.

Tretiram ga kao vlastodržac koji mu je oduzeo sva prava, ponašam se prema njemu kao prema gušterovom repu koji će izrasti ponovno… ne dam mu spavati, ostavljam ga bez daha, gonim ga po šumi, ulijevam mu plesne ritmove u noge i ruke i puštam da ga vjetar kosi sa 100 km na sat direktno u lice... spuštam ga napuklog ramena i u popriličnoj boli punih pet dana niz snježne padine, jer... ne prihvaćam ni liječničke dijagnoze, ni savjete, jer… srce bolje zna.
Pa kud srce, tu i siroto tijelo... uzbrdo, nizbrdo, slomljeno, u komadu, nitko ga nikad ne pita.
A valjda i zato jer se to tijelo ipak prilično lako i održava i sanira. Problema je uglavnom bilo kad je trebalo sanirati klijetke.
...
...

Eto... nemam neki efektni završetak. Upravo sam vremenski bankrotirala.
Iako... ja ni ne volim efektne završetke koji te haljom i draguljima zaslijepe odmah.


Ja volim završetke s odgodom djelovanja.

Pa je tu Vrijeme na mojoj strani.


tessa k



- 13:08 - Komentari (9) - Isprintaj - #

28.07.2012., subota

S dvojicom istovremeno


... jako bogomdanih


Srđan Valjarević; Komo
Pascal Mercier; Noćni vlak za Lisabon




 


Ne mogu pustiti niti jednog.
Ne pušta me ni jedan.


Prebacujem se s boka na bok...

tessa k


- 07:09 - Komentari (8) - Isprintaj - #

24.07.2012., utorak

Debakl

 
 

Pričala sam s prijateljem nekidan. Rekao je:

"Gle da te utješim. Imre Kertesz dobio je Nobela za književnost, ali svoju ključnu
knjigu... onu koja je skrivila tu nagradu, napisao je 1960. Knjiga je onda izišla sedamdesetipete.
Kužiš, Imre Kertesz je čekao petnaest godina da njegova knjiga ugleda svjetlost dana."

Rekla sam:
"Da, ali ja neću dobiti Nobela."

Ipak, nasmiješilo me to poprilično široko, pa sam cijeli taj razgovor krenula prekucavati u jedno široko pismo uredniku
... mom čudonoši, personal madhatteru i branitelju po službenoj dužnosti,
no pismo se kao i svako moje otimalo svim klišejima, standardima i pravilima struke,
i na koncu je kao i obično izraslo u čupavu priču bez glave i repa, ali s efektnim naslovom i poantom koja grize za vrat.
Ipak… ispod priče nadopisala sam još dva reda u stilu svih onih pisama koja je nemoguće izvagati...
kojima sam ispisala život, i kojima ipak nikad neću uspjeti u potpunosti izmaknuti u neku golu priču,
kad je baš svaka moja priča u stvari samo još jedno ljubavno pismo... pa i kad je primatelj nepoznat.

Nadopisala sam:

„Želje i čekanja oslabljuju nas više od svega - tu sam misao u potpunosti osvijestila ljetos.
A onda sam je onesvijestila jer mi je sve slabo koliko se slabim čekajući te.
Čekajući drugog gubimo sebe toliko da se na koncu počinjemo osjećati kao gubitnici.“

Odgovor je stigao već sljedeće minute:

„Isprintao sam ovu priču i stavio je na tvoj isprintani kup. Bit će to kup pobjednika.“

Eto… Skroz dovoljno da oslabljena žena izludi.


P.S.
Ta Kerteszova knjiga, "Čovjek bez sudbine"... kad je napokon izašla doživjela je fijasko.
Razočarani Kertez svoj je sljedeći roman nazvao Fijasko.

Pitam se bi li "Debakl" trebao biti moj sljedeći naslov.

tessa k


- 22:57 - Komentari (12) - Isprintaj - #

20.07.2012., petak

Golub







Sjedila sam jutros uz more, djeca su izvukla nekog goluba koristeci se mojom japankom... i bilo je to tako simbolicno... meni koja uvijek mislim kako su ribe nesretne jer nose sjecanje na svoj pticji zivot, i gledala sam tu ribu golub na mojoj japanki... ja jako komplicirana horoskopska riba, i citala rijeci koje mi mi je tren prije poslala moja Vesna... boginja i pronadjena sestra, a napisala druga... Parun... i procitala sam ovo:

"Moj jezik je operajio, oljuskavio, posrebrio se. Postao riba. JA RIBA: zacarana carobnica. Poezija, koju je progutala nemilosrdna riba nazvana covjek. Ili riba sam, i nista ljudsko nije mi strano."

Pomislila sam. Ja sam riba i nista ljudsko nije mi strano. Da, to je misao koju zivim citav svoj zivot.

Kasnije mi je najfatalniji covjek tog zivota... na kojem se isti dva puta u ostrom zavoju slomio, poslao dvije ostrozavojne poruke. 
U prvoj je pisalo da je postao deda.
U drugoj da me zeli. 
Pomislila sam: Totalna shizofrenija. 
I jos: Mislim da sam i u krizi necijih drugih krajnje srednjih godina.

Onda sam pisala o tome kljucajuci golublje slova po premaloj tastaturi, pa sve zabunom poslala u krivi inbox. Potpuno pogresan. Onda je mene kljucao stid. Nadopisala sam: "Sto da ti kazem... Riba golub je nepouzdani pismomosa."

Par sati poslije stigla je poruka od druge prijateljice: 
"Vidim da ne postas. Nastavi tako. Znaci da si dobro tamo dolje."
Pomislila sam: Jesam. Ali mogu ja i bolje od toga...
Ja sam riba i nista ljudsko nije mi strano: mogu biti besprijekorno 
...i postati.


Tessa K 
(na krajnjesrednjem Jadranu i bez japanke koja je pripala golubu)



P.S.
Jako mi je tesko misliti nesuvislo u malom formatu.
Ruka mi je operajila. Krilo...


- 19:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #

06.07.2012., petak

dg: gležanj (ženski)



Image and video hosting by TinyPic


S nemalim osmijehom rekao je:

- Sve je u redu s Vašim skočnim zglobom.



Kojoj nikad nisu bili problem ni uvis ni udalj, rekla je:

- Znam.

A onda još dodala:

- Jedino doskočni moram ojačati.


tessa k

- 07:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

04.07.2012., srijeda

TARGET (ispod pojasa)

napisala je:
- nije mi žao da si mu dala nogu.
mislim, noga više manje, pogotovo kad danas imaš pregled kod ortopeda.
pa se koncentriraj na to, molim te.
ortoped je tvoj target. ortoped će odmah sve shvatiti.

pročitala sam i iz mentalne zabilješke uklonila točno dva smajlija, da me ne ometaju dok samu sebe ciljam




Image and video hosting by TinyPic



... ispod pojasa.




...
inače sam se manje više spakirala.
jedva čekam da odem, a onda jedva čekam da se opet vratim;
jesen će biti moja.

preostalo je još samo nešto za izgovoriti s dubokim uzdahom.
pa sam rekla...
" ja sam točno ona koju sam ti pokazala, ali nisam za tebe."
poljupcem u obraz zanijekala sam istinu.

a onda su me tri buđenja pijetla nalazila u lošem stanju.

uvijek to radim... ostavljam ljude, a onda patim
jer u njima nije bilo nešto vrijedno neostavljanja.

...
trebala bih napokon naučiti upucati osvrtanje... s leđa.
trebala bih naučiti upucati žaljenje...

trebala bih napokon savladati tu maniru:
"eto, toliko. cmokić, bokić."

to je dobar target.

...
tebi treba ortoped. povremeno i kardiolog. - zaključila je večeras.

tessa k




- 22:37 - Komentari (6) - Isprintaj - #

03.07.2012., utorak

ONA, ON, ONO ili Crying game

uvijek se skamenim kad krenem pričati priču
... a sve su o meni,
za koju znam kako će završiti.



Image and video hosting by TinyPic



dan prije nego sam išla gledati taj film, rekao je pritisnut mojim propitkivanjima: "znaš, ja čak u prvi čas nisam shvatio što se dogodilo."
a opet... da se ne naudi činjenicama kao što je to pisano pravilo ovdje, bitno je reći da su sva moja pitanja ipak bila svjesno zaobilazna
baš na isti način na koji su to moji odgovori... čitav život,
jer da, htjela sam znati, da... baš kao i svi, ali opet - nisam htjela znati, znajući već tada nešto drugo; to da će znanje najlakše od svega razbiti baš svaku čaroliju;

godina je 1992. film se zove Crying game.
postoji taj prešutni dogovor da se onima koji ga nisu gledali ne prepričava njegova priča... pa ni kad te zaobilazno propitkuju ljubopitljive prijateljice,
preciznije - postoji prešutni dogovor da se onima koji još nisu bili u kinu ne otkriva - njen preokret. preokret zbog kojeg je izvrstan film odmah postao i kultni.

uglavnom, svi su znali da postoji taj neki šokantan trenutak u srcu filma koji se ne smije raspredati dalje... prenijeti s koljena na koljeno
(pa ni ako se recimo ženskom, zaobilazno ljubopitljivom, u budućnosti nezaobilazno loše piše...
ali uostalom tko je to onda mogao znati, koljena su bila za druge stvari, ne za prenošenje predaje)
i kažem... svi su znali da u srcu filma postoji tempirano iznenađenje, ali i to da ga svatko treba otvoriti svojom rukom,
a kako su ljudi sposobni držati se jedino nepisanih pravila, svi su se tog pravila baš čvrsto držali.

suspens je rastao podgrijavan medijima, stojedinicom za koju nitko nije mislio da je medij i sveprisutnim ćakulama rekla-kazala...
pričalo se najviše baš o tome, o tom nekom iznenađenju za koje se ne zna što je i gotovo da se u kino prvenstveno išlo po to,
i to je bila kvintesencija koju su gotovo svi prvo htjeli otkoštičiti iz jedne u stvari jako slojevite priče
... pa ćemo onda vidjeti dalje.

i sad... taj neočekivan obrat u srcu priče koji se poigra s gledateljem iznenada i potpuno nepredvidljivo danas već svi znaju,
jer i taj film koji vrtim u glavi i život koji vrti mene, čine to punih 20 godina mjereći od uvodne scene s prijateljem,
(uz jako česta lijepljenja trake zbog kojih su neke montaže zbilja i maestralne i vrhunski nadrealne, uz nekoliko mijenjanja koluta s paljenjem svjetla i žmirkanjem,
te uistinu jako puno kadrova na kojima je meni "puknuo film",)
i eto... 20 godina je ipak 20 godina i mislim da ovdje mogu posve slobodno reći da se, (slojevita priča na stranu nastranu), radi o tome da se on zaljubi u nju,
ali u pol filma ispade da ona u stvari nije ona, nego je i ona - on. Voila!

dan prije nego što ću gledati film, ja o tom Voila još uvijek nisam znala ništa, i kad mi je moj prijatelj...
filmofil i nevjerojatno pametan dečko onda...
filmofil i nevjerojatno pametan muškarac danas...
rekao to svoje "znaš, ja čak u prvi čas nisam shvatio što se dogodilo", ja sam se momentalno zabrinula zbog projekcije koja mi je prijetila već narednog dana,
jer sam zaključila da je to nešto što nema šanse da ću shvatiti, nešto za što treba biti jako pronicljiiv, užasno bistar, jebeno inteligentan, a nekad eto čak ni to nije dovoljno...
i smjestivši se ipak objektivno u svoje bogomdane iracionalne margine u kojima um ne caruje, a bome ni ne služi,
najiskrenije se pobojala što će biti s mojom reputacijom kad postane bjelodano da nisam uspjela skontati to što se dogodilo na platnu.

mila majko, još ću ispasti glupa.

mislim... ludilo je ok. ludilo se ovdje njeguje. ali to da negdje zaobilazno ispliva da sam možda glupa... e s tim se nikad nisam mogla nositi.
čitav dan imala sam tešku frku od odlaska na tu projekciju. tešku frku.
no eto, da smanjim suspens... kad se ona skinula usred filma, a sve do kraja i koneca, ja sam momentalno skontala da je ona - on.
eto... nisam bila glupa.

nedavno sam ponovno gledala taj film. i skontala sam opet. dva-nula za mene.


...
pitam se... (slojevita priča na stranu nastranu)
što bi bilo da se ključni trenutak spoznaje o jednoj nevjerojatnoj i nadrealnoj obmani ne dogodi u srcu priče... dok srce još igra, nego na samom kraju?
ili čak u nekom nastavku... dodatku "a što je dalje bilo"? bi li priča bila jednako slojevita?
ne bi.

ljubav je najviše od svega sposobna obmanuti...
znanje će najlakše od svega razbiti svaku čaroliju...

taj film koji ja vrtim u glavi i život koji vrti mene, čine to punih 20 godina mjereći od uvodne scene s prijateljem,
i istina je, taj film se odmotava kažem... nepredvidljivo i s puno preokreta o kojima je uputno ništa ne pitati,
ali ako se on i odmotava - ja čitavo vrijeme trčim, to bar svi znaju i možda je to jedina dohvatljiva istina o meni... trčim,
po svom filmu kao po pokretnoj fitness traci...
a fitness traka je fitness traka... izvire i ulijeva se na duljini od jednog koraka i uzalud mi silni kilometri kad napretka nema;
nisam glupa.

a i htjela nehtjela ponešto doznam od onih koji me pitaju za kilometražu. znanje će najlakše od svega razbiti svaku čaroliju...


...
uvijek se skamenim kad vidim da sam napisala priču
... a sve su o meni,
za koju znam kako je završila.

tessa k


- 06:22 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Lipanj 2016 (5)
Kolovoz 2015 (2)
Lipanj 2015 (6)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (9)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (10)
Rujan 2012 (15)
Kolovoz 2012 (15)
Srpanj 2012 (8)
Lipanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (6)
Travanj 2012 (12)
Ožujak 2012 (6)
Veljača 2012 (13)
Siječanj 2012 (6)
Prosinac 2011 (9)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (5)
Rujan 2011 (8)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (10)
Ožujak 2011 (7)
Veljača 2011 (7)
Siječanj 2011 (3)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (4)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (5)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (2)