Suncokreti na oblacima (blogerica Adrica)

nedjelja, 27.10.2013.

Muškarci....

Ponašaju li se današnji muškarci kao razmažena djeca?

Je li to samo danas ili su bili i nekad prije davno takvi?

Ne znam ni sama ali se svako toliko čudom čudim kad vidim i čujem priče oko sebe. Kako se u zadnje vrijeme nekako češće družim sa suprotnim spolom, pogotovo sa onim slobodnim predstavnicima tog spola, moram priznati da me poneki baš ostave onako šokiranu i na čudu sa barem nekoliko upitnika iznad glave, te me svojim ponašanjem natjeraju da se pitam - postoje li još uvijek oni pravi i zreli muškarci ili su to sve samo velika djeca koja su zarobljena u tijelu odraslih?

Neki kažu godine, godine su važne...Ma koje godine, nemaju godine veze s nekim obrascima ponašanja, zaista nemaju, barem ja tako mogu reći iz nekog svog vlastitog proživljenog iskustva.

Kad pričam s onima koji spadaju u kategoriju 20+ i kad od njih čujem neka sasvim nezrela razmišljanja, kad od njih doživim neke riječi koje nemaju veze sa zdravim mozgom, to mi je čak i ok, mogu preko toga prijeći jer uvijek si nekako kažem, ok, mladi su, nemaju iskustva, život je nešto sasvim drugo. Kroz život i iskustva naučit će mnoge stvari, nadam se....

Kad pričam s onima koji spadaju u kategoriju 30+, čujem iste takve priče, ali prema nisam baš toliko blagonaklona i nemam baš toliko tolerancije jer ipak smatram da imaju koju godinu više a time bi trebali imati i malo više iskustva, te bi trebali biti zreliji...Kažem, trebali bi biti, ali najčešće to nije tako...

Na kraju dolazi ona kategorija 40+, e a kad njih čujem kako pričaju i kako razmišljaju i kako se na kraju krajeva ponašaju, tada moj cijeli film o muškarcima kao jačem spolu trenutno pada u vodu i sve moje iluzije da ću se ikad više zaljubiti i voljeti nestaju brzinom svjetlosti, jer to zaista ne da nema smisla, nego apsolutno nema smisla....

Od čovjeka koji ima recimo 40 god. očekuješ neku zrelost, neku odgovornost, očekuješ nešto jer smatraš da je prošao neke stvari u životu, da je nešto naučio od tog fucking života, jednostavno očekuješ neku poštenu igru jer je to tako u tim godinama, i onda se šokiraš jer shvatiš da to najčešće nije tako.
Shvatiš da i onaj klipan od 40 god. nije ništa pametniji od onog mulca iz kategorije 20+. Shvatiš da su oboje razmaženi i da ni sami ne zanju šta bi sa sobom i od sebe, shvatiš da jedno pričaju, drugo misle, treće rade...
O poigravanju tuđim osjećajima ne moram ni pričati jer je to valjda igra koja je normalna a koju ja osobno izuzetno ne volim i takve persone baš i ne cijenim osobno previše, jer igrati se nečijim osjećajima je najmanje lijepo i ne baš ugodno.

Daljnim druženjem tvoja slika o kvalitetnom muškarcu samo se lagano ali sigurno raspada jer shvatiš da taj iz 40+ se ponaša kao dijete koje misli da se upravo cijeli svijet vrti oko njega i da se sunce svako jutro diže i sključivo i samo radi njega, frustrirajuće do jaja....
Onda ponašanja tipa, svi moraju titrati onako kako on kaže i kako on želi i naravno kad on ima vremena jer zašto bi gospodin samo i malo podvio svoja leđa ili žrtvavao se radi nekog, ne?

U njegovom svijetu to se tako ne radi, ipak je on alfa mužjak, i on je alfa i omega svega, ženka je tu koja mora podviti svoja leđa i titrati upravo onako kako princ želi....

Mislim, da su takvi stereotipi ponašanja već odavno prošli jer ipak živimo u 21 st., ali predstavnika vidim još uvijek ima, ima ih, ima i drže se jako dobro, pustili su debelo korijenje samo tako.....

A onda dođeš u situaciju da samo malo testiraš kvazi jačinu tog velebnog alfa mužjaka i dobiješ sasvim poražavajuće rezultate. Postaviš mu konkretan zadatak, staviš ga pred gotov čin i on tada nestaje, nema ga, pobjegne kao da ga netko progoni...
Bude to onako dosta komično, ali uglavnom i dosta frustrirajuće jer ipak očekuješ neku ozbiljnost muškarca koji ima 40 god., očekuješ nešto sukladno s njegovim godinama...Od očekivanja ništa, dobiješ osim ništa samo jedno veliko razočaranje i to je početak i kraj priče, najčešće. Ne kažem da je uvijek tako i kod baš svih, ali koliko vidim i čujem sve je češće i češće i od toga ne možeš pobjeći...

Postoje li još uvijek zreli i odgovorni muškarci, ali baš onako, pravi muškarci?

I sve mi se čini da moj post završava jednom poznatom izrekom Bore Čorbe:

Imam svoj mali svijet i oko njega kineski zid......

- 09:42 - Komentari (13) - Isprintaj - #