Evo dokaza da muškarci zaista vole kučke, da ne vjeruješ......
Situacija A.
- Ne tako davno sam upoznala jednog tipa, onako, nije moj tip muškarca ali mi se dopao, zanimljiv mi je bio nekako. Ima mi ono nešto u sebi što je meni još i dan danas vrlo interesantno. Družimo se mi povremeno, šaljemo si SMS-ove, nalazimo se, igramo neku igru toplo-hladno, zanimaš me-ne zanimaš me, uglavnom nešto se događa. Zanimljiva igra i posve naporna za živce u ovim mojim godinama.
Ja sam prema njemu sva fina i krasna jer mi se dopada pa mi je kao važno da ostavm dobar dojam što bi značilo da sam sva kulturna, pazim kako se izražavam i što pričam. Uglavnom, fina sam i nisam baš ono što jesam u svakodnevnom životu ha ha haaaaa...I pokušavam ja biti ono što jesam s njime ali on djeluje na mene tako smirujuće da od mene napravi jedno milo janje, tako i kad želim biti ono što jesam on napravi nešto i smekša me u sekundi...
O nekim svojim očekivanjima, nadanjima i vjerovanjima sam s njime iskreno porazgovarala jer sam smatrala da je to nešto sasvim normalno za dvoje ljudi koji su na laganom pragu skoro 40-ih godina. Iskreno sam progovorila i o nekim svojim osjećajma prema njemu i naravno, čim je saznao nešto o mojim osjećajima tada su i započele igre toplo-hladno s njegove strane. Malo se zovemo, pa se onda ne zovemo - igramo se mačke i miša umjesto da se prepustimo svojim nekim osjećajima i samo jednostavno uživamo....
Progovaram iskreno o svojim osjećajima, ne sramim ih se i ne bježim od njih, kad mi dođe da ga zovem - ja ga zovem, kad mi dođe da se ljutim na njega - ja se ljutim, kad mi nedostaje - otvoreno mu kažem da mi nedostaje, dakle, i ja igram neku igru ali onu spontanu igru, time ispada da si valjda manje zanimljiv kada iskreno progovaraš o sebi i svojim osjećajima prema nekom.
Valjda kad ti netko servira sebe kao na pladnju si manje zanimljiv...
Tako je to trenutno s nama.
Malo toplo - malo hladno....Sad me imaš a već drugi trenutak me nemaš. Isrpljujuće do jaja....
Situacija B
- Opet sam ne tako davno upoznala jednog muškarca koji mi je onako, više ne zanimljiv nego što mi je zanimljiv, ni ovaj nije moj tip muškarca ali tko još više čeka baš svog tipa muškarca?
Ili ti se netko sviđa ili ne, ili ti je zanimljiv ili nije, nema ti baš tu puno prostora za manevriranje. Kod ovog je priča sasvim drugačija, dakle, on je taj koji iskreno progovara o svojim osjećajima, koji iskreno progovara o svojim očekivanjima sa mnom o tome kako sam ja njemu i divna i krasna i baš sve na svijetu, ali tu sam sada ja ona koja drži uzde u svojim rukama i nedam se, u biti ne vidim se s njime, zato se i nedam.
U početku sam i s njim bila sva fina kulturna i pristojna i objasnila mu da u ovom trenutku u mojoj glavi postoji netko drugi, da me ne zanima, da, da ta priča jednostavno nema smisla. Tip kuži sve o čemu pričam, ali ne želi čuti i uporan je kao mazga što je još gore jer se tada u meni stvara totalni otpor... Nakon lijepog i uljudnog višednevnog objašnjavanja cijelokupne situacije s moje strane tip i dalje ne odustaje što mene samu tjera da više nisam tako fina i više nisam tako krasna već postajem jebeno brutalno iskrena i ne pazim da li ću ga povrijediti ili ne, ne zanima me. Kratko i jasno, pretvaram se u kučku, u zadnju odvartnu kučketinu koja se može zamisliti i što je meni još gore, što sam ja gora i odvratnija prema tipu, on više leta za mnom i oko mene, on me više voli, ja sam još ljepša??
Naopako, skroz jebeno naopako.....I onda nek mi nitko ne kaže da muškarci ne vole kučke, jer ih vole... Nema mi druge, moram i s ovim iz situacije A postati odvratna kučketina...
