Kažu mi neki da sam preiskrena za ovo doba. Kažu mi da to nije dobro. Kažu i da to ljudi oko mene često to mogu zloupotrijebiti, mogu me povrijediti. Kažu da se ponekad boje moje iskrenosti, ali....
Nisam ja preiskrena, ja sam samo onako - blentavo spontana....
Kad si bletavno spontan onda valjda ispadaš i iskren, ne bih znala, ali znam da se ne sramim pričati o svojim osjećajima, o svojim željama i svojim očekivanjima. Nije to ništa strašno, svi smo mi samo ljudi koji ispod svoje debele ljušture krijemo one neke osjećaje prema drugima, bilo kakve osjećaje, ali osjećaji su tu.
Moj jedini problem je u tome što vrlo otvoreno progovaram o njima, ne bježim od njih, ne sramim ih se a opet sam i spremna na to da će me se možda povrijediti, da će se ta moja spontanost možda jednom zloupotrijebiti, ali nema veze, mogu ja to sve izdržati.
Nema te boli koju čovjek ne može izdržati, nema te boli koju čovjek ne može prevazići, iznad koje se ne može izdignuti i nastaviti dalje kao da nikad ništa nije ni bilo. Od svih tih boli ostaju samo poneki ožiljci, neki dublji, neki plići, ali ostaju jer je to tako...
Nedavno sam jednoj muškoj i relativno bliskoj osobi izjavila da će mi vrlo nedostajati, obzirom da je otišao negdje daleko...Poneki ljudi su me popljuvali radi toga, zašto sam mu to rekla, to se kao ne smije, zašto neke stvari ne mogu zadržati samo i isključivo za sebe?
Ne mogu, eto, jednostavno ne mogu, spontano mi je došlo da mu to kažem i tako sam i učinila uopće ne razmišljajući o posljedicama svojih riječi. Na kraju krajeva, pa nisam mu rekla ništa loše, ništa strašno, samo sam bila spontana i jebeno iskrena u tom trenutku. Uostalom, danas u ovom poludivljem dobu u kojem živimo, u dobu kada je sve više usamljenih ljudi, u dobru kada se bojimo svojih osjećaja i bojimo se progovoriti o njima ja sam izjavila nešto što bi svakom bilo drago čuti - čuti da će ti netko nedostajati i da će misliti na tebe kad budeš tamo negdje daleko, u nekoj drugoj vremenskoj zoni, okružen nekim sasvim nepoznatim ljudima, daleko od topline svog doma.
Nije li divno znati da nekom nedostaješ i da netko negdje misli na tebe?
Meni je to divno i bila bih vrlo sretna kad bi mi netko tako nešto rekao, ali očito ne mislimo svi isto. Ljudi sve više skrivaju svoje emocije, sve su manje iskreni, valjda od straha da ne budu povrijeđeni, da ih ne boli i da ne ostanu sami...Ali upravo skivajući vlastite emocije i ostavljajući ih negdje skriveno u sebi ustvari tek tada ostaješ sam....
Mišljenja sam da ako ljubav u životu želiš tada je moraš i davati, moraš je širiti jer ovaj je život samo jedna velika i sasvim jednostavna fizika, sve je čisti zakon akcije i reakcije...Koliko i što daješ, toliko i tako će ti se vratiti, to je tako, jednostavan zakon fizike koji se ne može pobiti nikako...To znam i u to vjerujem jer mi se upravo taj zakon potvrdio već nebrojeno puta kroz život...
Kada su emocije u pitanju, često se igraju neke igre, neke igre skrivača i igre zavaravanja. Vrlo je malo onih koji iskreno progovaraju o njima, koji ne bježe od takvih riječi, vrlo je malo onih koji iskreno i otvoreno postave karte na stol i pucaju direktno u glavu, pa šta bude - biti će, zaista ih je vrlo malo.... Ne znam zašto samo postali tako skrušeni i tako invalidni kad su u pitanju emocije, tako prestrašeni...Toliko želimo te neke velike i uzvišene osjećaje u našim životima a opet ih se tako bojimo dati ih nekom, progovarati o njima, izložiti ih....
Izložiti sebe sa svim svojim životnim željama i očekivanjima nekom, zar je to nešto loše?
Otvoreno progovoriti o svojim osjećajima prema nekom, jel bi nas tebalo biti sram radi toga?
Trebamo li bježati od svojih osjećaja i skrivati ih da igra bude zanimljivija?
Ne znam odgovore na sva ova pitanja ali gledam po sebi, imam sasvim dovoljno godina i ponešto životnog iskustva da mi se baš i ne daju igrati igre s nekim. Igrajući igre možda je zanimljivije ali dugoročno može biti i frustrirajuće i to vrlo frustrirajuće a opet s druge strane ovako spontano je baš u biti fora, upravo zato jer je spontano....
I valjda u današnje vrijeme kad je netko spontan i iskreno progovara o svojim osjećajima, ta spontanost i otvorenost ti izazove pravi šok jer gledajući oko sebe sve je manje spontanih ljudi, sve je više onih drugih....
