Rijetko kada se pitam kuda vodi ovaj svijet jer me još jako, jako malo stvari mogu iznenaditi, ali nekad mi se baš dogode stvari da me iznenade strelovitom brzinom i udare posred glave da ne znam više ni tko sam, ni kako se zovem...
Naime, neki dan sam bila na nekom izletu s nekom više manje nepoznatom ekipom, bilo je tu svakakvih persona - mame s djecom, bračnih parova s djecom, muževa samih i naravno, ponešto razvedenih mama s klincima.
I zaista je bilo sve super, poupoznavali se mi, družili, hodali kroz šumu, djeca sretna i vesela, trče, nabijaju loptu, ma idila da ne može biti veća.
Ali u svim tim bajkovitim pričama uvijek postoji neki ali, tako je bilo i ovaj put samo što je meni ovaj ALI prisjeo i opandrčio me posred glave, šokirao me i naveo na razmišljanje kuda vodi ovaj svijet?
Dakle, kako je bilo i bračnih parova sa ili bez djece i sve uglavnom sve neki mlađi ljudi, fino smo se družili, a kad imaš klince zajedničkim temama nikad kraja...
Sve je bilo super dok mi se neki tata nije počeo motati oko mene. Špreha mu je bila više nego očita, tip mi se jasno i direktno upucavao na sve moguće načine, valjda mi piše na čelu da sam friško razvedena i slobodna divljač za odstrel.
Gledam ga, pa nije čak ni loš, izlgleda onako baš solidno za te neke svoje godine koje već nosi, simpatičan, komunikativan, zabavljač, tada još nisam ni skužila da je on suprug tamo neke žene, a još manje da je i otac tamo nekog djeteta na livadi...
I tako ide priča, ja sva fina i kulturna jer ne znam s kim imam posla i koju etiketu (slobodan, oženjen, rastavljen, udovac...) čovjek nosi i tako kroz priču saznam da je tip oženjen i da mu je supruga upravo tu negdje a i djeca su mu isto tako tu negdje na livadi..
U sekundi kad sam pospajala priče pojavilo mi se valjda jedno 200 upitnika iznad glave....
Pazi lika, supruga mu je ovdje, djeca su sa njim i meni se izravno upucava čim mu se žena makne iz vidokruga. Na sve moje kulturne i civilizirane načine na koje sam jasno davala znakove kako riječima tako i djelima da me ne zanima, tip ne odustaje, stalno mi se mota oko nogu.
Oženjeni tipovi me ne zanimaju niti najmanje iz više razloga, jedan od razloga je taj što ne želim biti uzrok raspada jedne kakve takve obitelji, a drugi razlog je što ja ne mogu nekom biti druga, mogu biti samo prva i jedina, biti druga i ona povremena mi ne predstavlja baš sreću i radost u životu, jednostavno, ne želim to, nije to moj đir.
Ali ja sam tu manje bitna trenutno, bitan je on i njegovi postupci koji su me šokirali taj dan..
Pa kako samo može?
Pa kako pored žive i zdrave žene koja je možda nekoliko metara od njega upucavati se nekoj drugoj?
Pa kako? Meni to nije još ni sada jasno...
Pa gdje je poštovanje te žene?
Pa gdje se baš mene ulovio, majke mu?
Mislim si ja, ako to već mora raditi, iako ne bih znala zašto mora, ali ajde neka bude da mora, treba izaći van s frendovima pa nek radi što hoće, ali ovako naočigled, pa meni je to strašno...
Ma samo sam se pitala kako li se ta jedna žena mora osjećati pored takvog kretena? Kako li je njoj s njim?
A opet s druge strane, mislim si ja, evo sranja, još mi samo pored njega tako napadog fali i njegova žena za vratom i ode sve u božju mater, a opet s druge strane, ne mogu tipu u facu reći: ajde malo od*ebi od mene i idi kod obitelji, jer mi to moja kultura i odgoj ne dozvoljavaju, iako mislim da sam mu baš to i trebala reći, možda bi me shvatio..
Svako toliko me ostavljao na miru i odlazio kod svoje žene, ja svako toliko odahnem, kao, aha super, riješila sam ga se da bi me na kraju molio broj telefona jer se on mora čuti sa mnom svakako..
Naravno, da nema ni telefona ni nikakvog kontakta jer imam ja svoja životna načela od kojih ne odstupam baš niti milimetra, jer ne odstupam, jasno i glasno: Oženjeni ništa, ne zanimaju me.....
Možemo mi popiti kavicu i biti si dobri, ali upravo je to plafon našeg odnosa, barem što se mene tiče, a što se tiče onog s druge strane to me i tako ne zanima, pogotovo kad ja sebi u glavi nešto zacrtam...
Ali stvarno ta situacija koju sam doživjela me navela na razmišljanje: pa dobro, kuda vodi ovaj svijet.....Je li to sve normalno ili ja nisam normalna ili šta je?
