Postoje ljudi .... Postoje svakakvi ljudi .... Svi smo mi nekakvi, samo smo ljudi...
Postoji jedna vrsta ljudi koji koja me dovodi do ludila. To su oni ljudi koji te iscrpe samo jednim telefonskih pozivom a ne možeš ih se riješiti, jer oni u suštini i nisu loši, nemaju zla u sebi ali su naporni, iscrpljujuće naporni.
Vampiri - dođu, posišu te, uzmu ono što im treba i odu a ti ostaješ iscrpljen do kraja.... Predstavljaju ti se kao prijatelji, ali oni i žive u tom uvjerenju da su ti dobri prijatelji, ali nisu svjesni svoje loše energije koja pogubno utječe na onog drugog.
Zovu te s pitanjem kako si, a na kraju od tog pitanja kako si, sve završi monologom kako su oni, što ih muči, kakve probleme imaju i što ima novo kod njih.
Sve ono što ti pričaš oni ne čuju. Slušaju oni slušaju, ali ne čuju, jednostavno ih ne zanima, jedino što je bitno su oni i njihovi problemi su najveći i njima ne treba savjet, njima samo treba netko tko će ih slušati, netko kome će istresti svoju dušu.
Ponekad pitaju za savjet i onda se ti svojski potrudiš da ih razumiješ, da ih podržiš, jer ipak ste vi kao neki prijatelji, ali ništa od toga, koliko god se ti trudiš oko njih, oni to ne doživljavaju, ne percipiraju te, ne čuju te i ukratko, žali bože potrošenih riječi, žali bože utrošenog vremena. Na takve nema smisla trošiti puno vremena jer su to najčešće vrlo površni, raspršeni i vrlo sebični ljudi. Najčešće ne vide nikog osim sebe, ne poštuju nikog osim sebe i naravno, očekuju da se svijet vrti samo i radi njih i zbog njih....
Žive pod izvrsnom krinkom poštenja, dobrote, brižnosti, usudila bih se reći čak i pretjerane brižnosti koja ponekad postaje toliko opsesivna da guši... Čak to možda i nije krinka, možda oni u suštini i jesu takvi ili barem vjeruju da jesu, ali na kraju najgore je samog sebe pogledati u ogledalo i priznati si: da ja sam upravo takav ili da, ja sam upravo onakav...
U svom okruženju imam nekoliko takvih ljudi. Nema ih puno, malo ih je, ali čak i ono malo me ponekad baci na koljena i iscrpi do kraja, ali odradim ja to, odradim ja njih nekako. Nekad uspješno, nekad manje uspješno, ali odradim. Često pomislim da ih odmaknem od sebe, ali ne mogu, jer kao što sam već rekla, nisu oni zli, nisu pakosni, samo su naporni.
Jednostavno, vampiri su. Nisu ni krivi što su takvi ali tako djeluju na mene. Vjerojatno sam i ja nečiji vamppir, vjerojatno i ja nekom oduzmem svu energiju i odem, valjda tako funkcioniraju ti odnosi..
Zaista je potrebno birati koga puštamo u život, kakve ljude i s kakvim kvalitetama puštamo u život. Potrebno je družiti se s pozitivnim ljudi, optimističnim ljudima jer svi oni koji su suprotni loše utječu kako na nas same tako i na kvalitetu našeg života, jer svjesno ili nesvjesno ljudi koji nas okružuju svojim mislima i energijom utječu na naš život, formiraju ga... Utječu svojim mislima, svojom energijom. Snaga misli je vrlo moćna sila i potrebno je ponekad biti dovoljno jak da se misli usmjere k pravom i pozitivinom putu..
A ljudi kao ljudi....često se vesele tuđoj nesreći i raduju joj se, ili pak projiciraju zle filmove u svojim glavama prema nekoj osobi, koriste zle i ružne riječi, a sve je to energija koja se poput bumeranga baci u svemir i tko zna kome, gdje i kada će se nekom vratiti...
