Osjećam se baš nekako čudno. Pozitivno čudno. Već odavno nisam imala takav odnos same sa sobom. U meni totalni mir i tišna, čak se i malo brinem dali je to redu tako? Sve mi je nekako premirno i bistro u glavi, čak nemam ni bolove u leđima od sjedenja ispred računala cijeli dan. Osjećam se čisto iznutra. Nema turbulencija, ali onih unutarnjih turbulencija.
Pitaju me što sam tako tiha?
Ne znam ni sama, tako se jednostavno osjećam i tako mi odgovara. Čudna sam sama sebi. Obzirom da ne mogu prestati pričati od kada ujutro oči otvorim pa dok ne zaspem. Čak mi ni bučno društvo ne odgovara, dapače smeta me.
Takvo stanje mira traje već baram tri dana. Nije to tuga, nije to ni bezvoljnost, nije to odsutnost, to je samo duboki mir u meni.
Pitam se zašto je došlo do takvog stanja? Možda radi novih afirmacija koje koristim, možda radi sve češće primjene i produbljivanja transurfinga, ne znam, ali je vrlo zanimljivo ....
Zanimljivo mi je iz razloga što se danima često osjećam kao guska u magli. Obavljam svakodnevne poslove nesvjesno, čista automatika. Rutina, svaki dan skoro sve isto, i tako iz dana u dan.
Sad mi je potpuno drugačije, osjećam se kao da sam svjesna svakog trenutka, svakog detalja. Bilo kakvu radnju ne radim automatski, već izuzetno svjesno. Kada čitam neku knjigu imam osjećaj da upijam svako slovo, kao da sve pamtim. Sve mi je kristalno jasno i sve razumijem.
Svjesna sam svog trenutka svog postojanja.
Naspavana sam i odmorna. Ne razmišljam o problemima koji mi stoje za vratom, dapače, totalno ih ignoriram, kao da to ni nisu problemi već nešto onako uz put.
Ništa mi nije jasno, ali mi odgovara ovakvo stanje.
Odgovara mi u potpunosti i željela bih da potraje ... divan je to osjećaj kad živiš u miru sa samim sobom ...
Oznake: Osjećaji
