Stvarno svašta čovjek može doživjeti u 24 sata. Što to radite, jeste normalni?!?! Ne prelistavajte istoimenu tiskovinu, jer mi je stvarno pun kurac besplatnog reklamiranja po mom blogu. Evo, nisam ni počeo pisat, a već mi je skočio tlak. A sve zbog dnevnih tiskovina. Neka se ugledaju na tjednik «Globus». Oni su skromniji i izlaze manje puta mjesečno. Zato ih za inat i reklamiram. E!

Pođoh ja tako iz Čapljine (u koju nerado idem) prema Metkoviću oko 18 sati. Koji sam kurac tamo radio?? Ma nosio frendov mobitel kako bi mi neki tamo «legalni» ljudi sredili da radi na svim karticama. I pičim ti ja, kad na pola puta skužim da sam na pola puta. I onda zamišljam kako bi bilo lijepo da mi se bend zove «Na pola puta». Da, ideja uopće nije loša. I prisjećam se kultnog benda sa ovih prostora čiji sam bio član : «Metak u chello». Naš album prvijenac «Mrtvaci glođu dasku» nije baš dobro prošao kod publike. U biti, da budem iskren, nije ni mogao baš dobro proći jer smo se raspali prije nego smo se i oformili. Šteta, a stvarno smo bili bend koji obećava. Najveći vrhunac nam je bio što nas nije ugostio lokalni radio. A o televiziji da ne pričam. Sramota. Njihova. A imali su priliku.
Uključio sam radio kako bi me zadnje tri četvrtine polovine puta dobre vibracije malo smirile.
Prvi zvuci neke sandžaklijske glazbe na silu prodrli su u moje uši, uzeli čekiće, te udarali svom snagom po bubnjićima. Panično sam tražio RDV da me izvuče iz agonije, al` u trenutku dok sam mijenjao radio postaju zaslijepilo me jako svjetlo iz suprotnog traka na udaljenosti 300-400 metara. I blicam ja kretenu pet-šest-jedanaest puta, al ništa. Kreten upro i ne pušta. Ma reko` : ne`š ti mene prčit u mozak majmune! I opičim i ja njemu jedno dugo…predugo, pa nek ga oslijepi kad ga već golokupajuća mama nije naučila pravilima noćne vožnje. I trubi cijela kolona iz njegovog pravca. To oni pozdravljaju moju gestu.
I dođo` ja na 20-30 metara od kretena i baš kad sam mu mislio zatrubit od bijesa primjetim da to i nije baš bilo neko auto već nekakav reflektor što je tuk`o sa džamije u Višićima. Blog te ne jebo, sve gledam nešto oko sebe. Aj dobro sam i proš`o. Nije baš puno ljudi svjedočilo mojoj budalaštini ; tek par automobila i pokoja baba na prozoru selendre što se prostirala niz cestu.
I dođoh tako do ulaza zgrade umoran, sjeban i posramljen. Slađahna djevojčica stajala je pred vratima lifta. Pokupio sam u prolazu sličicu njenog osmjeha, ali tek nakon par prijeđenih stepenica zapazio sam da mi je nešto rekla.
Okrenuo sam se prema njoj i izustio :
- Oprosti curo, rekla si nešto?
- Da. Rekla sam Vam «Dobra večer».
E, tu je nadolijela ulja na vatru. Zaletio sam se prema njoj, ali uspjela je u zadnji tren (kao u pričama Strokewskog na blogu) uletit u lift i pritisnut gumb koji je izdao naredbu pogonu u vrhu zgrade da djevojčicu povuče u zemlju spasa.
- Pronaći ću ja tebeeee!!! A kada te pronađem, srce ću ti na usta iščupat….droljice mala!!! – zaderao sam se iz petnih žila.
Da je netko i naišao u tom trenutku, pomislio bi da sam malo neprilagođen. A u biti nisam. Mogu vam posvjedočiti susjedi koji me znaju ovdje skoro sto godina.
Što??
Aha, ono od neki dan kada sam u rikverc pogazio Peru jer mi nije na vrijeme vratio onih dvjesto kuna. Ma to se ne računa. Pa on mi je školski frend za boga miloga.
I rekoh tada sam sebi :
- Prespavaj noć i sve muke će proć.
I bi tako. Prespavah ja noć.

Slijedeći dan bio je prekrasan, sunčan…ma pravi dan za Ray-Ban. Baš sam se vratio sa posla imajući u vidu popodnevnu kavu. Pred zgradom sam ugodno čavrljao sa susjedom fotografom. Reče mi on da mu je računalo pokupilo neki virus, a da nikada nije bio na nekom porno sajtu. I tako, žena neće da mu da «minđe» nego jednom mjesečno. Uglavnom, čovjek nije zadovoljan svojim životom nikako. Još kada je u novinama pročitao da je neka obožavateljica od Jennifer Aniston u berlinskom restoranu napala verbalno (pokušala i fizički) Angelinu Jolie nazvavši je razaračicom brakova. Zaista strašno. Sav sam se naježio kada sam to čuo. Pogledajte samo gdje ovaj svijet ide.
- «Dobar dan».
- Ma sve će bit ok. – rekoh mu
- Riješit ćemo to sa kompom danas.
- Ček, jesi ti možda sada rekao «dobar dan» ili mi to nešto u glavi zvoni? – upitao sam
- Nisam, ali i meni se učinilo da je netko to rekao. – izustio je
U isti tren pogledali smo prema ulazu zgrade i ugledali slađahnu djevojčicu od sinoć.
- Vidimo se frende. – rekao sam udaljavajući se užurbano od njega
- Javim ti se večeras za komp. – dobacio je
Žurio sam prema njoj dok su mi lagano nicali povampireni zubi.
- Ona će meni «dobar dan»! E, pa nećemo se tako igrat curice draga!!! – režao sam gledajući kako to krhko malo biće histerično stiska gumb, ali uzaludno. Lift je bio predaleko i predugo je putovao.
Pokušala je pobjeći uz stepenice, ali nije imala previše izgleda. Stigao sam je već na polukatu.
Jednom rukom pritisnuo sam joj vrat, a drugom sam pokušavao oteti joj blinkajući predmet koji je skrivala u lijevoj ruci.
- Pejdžr??? Varaš, a? Pejdžr ćeš ti od mene skrivat, pička ti materina!!! – dreknuo sam i bacio spravicu u zid.
- Susjed, što je bilo?? – vikala je Marica sa prvog kata dotrčavši do nas
- Što «što je bilo»? Ova mala droljica rekla mi je «dobar dan».
- Isuse dragi. Ne mogu vjerovat. A tako pristojno curetak izgleda. – reče Marica
U taj tren pojavio se i Maričin muž Slavko, koji je policajac i upravo je krenuo na svoju popodnevnu smjenu.
- Što se ovdje događa? – upitao je Slavko ozbiljnim tonom
- Ova mala rekla mu je «dobar dan». – Marica će na rubu suza
- Koje si godište curo?? – Slavko će oštro
- Devedeset peto. – odgovorila je
- Znaš li ti curo draga da je maloljetnicima rođenima poslije 1990. zakonski izričito zabranjeno prema punoljetnim osobama iskazivati poštovanje i izljeve nježnosti? – upitao je
- Znam, ali..
- Nema tu nikakav «ali» - prekinuo ju je
- Jesi li ti ovome ovdje dotičnom gospodinu rekla «dobar dan»? Odgovori mi!
- Jesam – rekla je posramljeno
- Jesi ga bar pljunula, onako životinjski?? – upitao je Slavko
- Nisam.
- Nisi??? – odvalio joj je šamar dok mu je pjena curila niz obraze
- Klekni dole!!!
- Nemoj Slavko! – Marica je plakala
- Idemoooo!!! Dvjesto sedamdeset i sedam sklekova za domovinu! – održavao je autoritet dominantnim prodornim glasom gledajući malo krhko emancipirano žensko biće kako pumpa sklekove
U taj tren pojavio se otac djevojčice koji je uspješno zaprimio signal sa pokojnog pejdžera.
- Gospodo, što se to ovdje događa?? – usplahireno je upitao
- Susjed, vaša kćer iznimno se nekulturno ponijela prema ovome mladiću ovdje. – Slavko će
- Što je učinila??
- Mladiću je rekla : «dobar dan»
- Isuse… - otac je sa zaprepaštenjem prekrio rukama usta
- Nego susjed…pustimo sada to. – Slavko će
- Recite vi meni susjed, održavate li vi redovito incestuozan odnos unutar obitelji??
Otac djevojčice je neko vrijeme pognute glave šutio, a onda drhtavim glasom izgovorio :
- Ne, na održavam.
- Tako dakle!!! – Slavko je izbacio podli osmijeh pun prezira
- Zato se i ponaša ovako. Vidite što ste napravili od nje, sram vas bilo!!!
- Vodim vas u postaju zajedno sa kćeri da ispunimo kaznenu prijavu. – Slavko će nekim već smirenijim tonom. Kao da mu je dosadila ova ceremonija budalaštine.
- Nemojte susjed – moljikao je otac
- KUŠ!!! – zarežao je, a onda pogledao u mene
Ja u svoj onoj panici nisam znao gdje bi sa rukama pa sam počeo pipkati curicu. Zaključio je da sam pedofil, te me poštedio kaznene prijave.
Ajde, bar jedna olakotna okolnost u tom moru pizdarija u posljednja 24 sata.

*apdejt*

btw, naišao sam na jedan simpa ženski blog. dotična dama potpisiva se kao suzy q., a sve ostalo o njoj saznajte na njenom blogu.