Pravilo bloga
Ne dozvoljavam vrijeđanje
ni mene ni drugih osoba.
Takve komentare brišem.
Let lastavica
31.07.2016., nedjelja
Minjon torta, za hedoniste
Ovu sam tortu odavno naučila od moje pacijentice i pravim je za posebne zgode.
Pripremite: 150 g lješnjaka, 150 g badema, 300 g oraha, 16 jaja, šećer,
brašno, vanilin šećer, šlag.
Peku se tri različite kore i nadijevaju istim nadjevom. Kora 1: Umutite 4 bjelanjka sa 130 g šećera, 150 g mljevenog badema, 1,5 kašiku brašna.
Pecite u podmazanom i pobrašnjenom pravokutnom kalupu 35x20 cm na 200 stupnjeva
12-14 minuta.
Kora 2 i 4: Napravite grilijaž: istopite 260 g šećera do zlatnožute boje,
dodajte 300 g mrvljenih oraha i izručite na navlažen metalni tanjur.
Ohlađeno sameljite (mlinom ili blenderom).
Umutite 8 bjelanjaka sa 2 kašike šećera, dodajte grilijaž pa 3 kašike brašna.
Pecite u podmazanom i pobrašnjenom pravokutnom kalupu od pećnice.
(2 kore zajedno) na 200 stupnjeva 12-14 minuta. Uzduž presijecite.
Kora 3: Umutite 4 bjelanjka sa 130 g šećera, 150 g mlevenog lješnjaka, 1,5 kašiku brašna.
Pecite u podmazanom i pobrašnjenom pravokutnom kalupu 35x20 cm na 200 stupnjeva
12-14 minuta. Krem: Umutite 16 žumanjaka sa 10 ravnih kašika šećera, dodajte vanilin šećer
i skuhajte na pari.
Ohladite i dodajte 250 g umućenog maslaca.
Stavite prvo koru od lješnjaka, nadijevajte, pa grilijaž koru, nadijevajte, pa badem koru,
nadijevajte i na kraju stavite grilijaž koru. Nadijevajte između kora i odozgo. Po želji,
premažite šlagom i ukrasite.
Od malih nogu se razlikovala. Učila je II i III razred osnovne škole u skamijama škole
u Blagojevom Kamenu, koje su bile iste kao one u učionici Ive Andrića. I učionica joj
je bila ista sa četiri reda skamija u kojima su učili đačići od prvog do četvrtog razreda.
ako su svi slušali sve. Zato je po dolasku u Požarevac i upisivanja IV razreda cijelo
gradivo znala unaprijed i bilo joj je dosadno. Učiteljica je naravno gubila živce zbog
njenog vrpoljenja i gledanja kroz prozor, a kada je mislila da je "uhvati" da nešto ne
zna, redovno je bila iznenađena njenim proširenim znanjem. To Ljeri nije bilo
dovoljno. Učila je više iz indirektnih izvora jer je htjela da bude najbolja. A i u njenoj
kući je postojala mala kućna biblioteka, što je tih godina bila prava rijetkost. Odatle
i potiče njena ljubav ka književnosti, potreba za znanjem i želja da kupuje knjige.
Ljubav koja je počela u malim godinama ostala je nesmanjena do velikih.
Jedini nobelovac koji ima svoj grad je Ivo Andrić. U Višegradu, na ušću rijeke
Rzav u Drinu, poznati režiser Emir Kusturica je 2011. godine izgradio grad u
kojem je oživio prizore iz Andrićevih romana. Kusturicu možemo i ne moramo
voljeti, ali mu treba skinuti kapu za ovo djelo koje ne ostaje njemu, nego
Višegradu i u kojem radi povelik broj Višegrađana.
Nakon doručka, vodim vas u šetnju Andrićgradom.
Pratimo 500 godina srpske povijesti.
Od kapije desno je bizantski dvor. Takvi su bili srpski dvorovi u to vrijeme.
Lijevo je otomanski period, karavan saraj. Period
koji na ovim prostorima traje oko 400 godina.
Ulicom Mlade Bosne nastavlja se austrougarski period i završava slastičarnom
"Secesija".
Desno je knjižara „Ili ili“, sa knjigama i odličnim vinima, po omiljenom štivu Ive
Andrića „Ili-ili“ koje se nalazi u izlogu.
Na kutu je postavljen mozaik sa članovima Mlade Bosne i posljednjim stihovima
Gavrila Principa: „Naše će sjene hodati po Beču, lutati po dvoru, plašiti gospodu.“
Slijedi multiplex Dolly Bell, sa 3 kino sale i mozaikom. Mozaike je uradila
Bisenija Taraščenko.
U slastičarni "Secesija" ćemo pojesti odlične hurmašice.
Na malom trgu Franciska Goje je kazalište “Viskonti”. Kusturica je planirao da
naredne godine na sceni kazališta u Adrićgradu i sceni venecijanskog kazališta
„La Fenice-Verdiana“ istovremeno bude izvedena premijera opere „Na Drini ćuprija“.
Pivnica kod Švejka i hotel na obali Drine, u kojem smo noćili.
Izlazimo na centralni renesansni Trg Nikole Tesle s bistom Ive Andrića u sredini.
Renesansu smo "preskočili" zbog robovanja Turcima.
Postavljen je spomenik Tesli
Lijevo je Institut Ivo Andrić, s velikom bibliotekom sa 5000 naslova
Desno je Akademija scenskih umjetnosti, buduća najopremljenija i najsnažnija
škola režije i glume u regionu.
Na kraju trga je renesansna gradska kuća kroz koju se prolazi na sljedeći trg.
Izlazimo na trg Petar Petrović Njegoš sa njegovim spomenikom, četvrtim takvim,
a na spomeniku su Andrićeve misli iz njegove disertacije o Njegošu: „tragični junak
kosovske misli“. Ivo je smatrao Njegoša svojim duhovnim vođom.
Lijevo je hotel sa 11 lukova, koliko ima ćuprija. Kopija je hotela
"Ric" u Parizu.
Desno je upravna zgrada hidrocentrale Višegrad, koja je dobila nagradu za arhitekturu.
Na kraju trga je crkva, kopija manastira Visoki Dečani.
U bogat i sadržajan dvodnevni izlet vodi nas Keti, a Vlada u više navrata dokazuje svoje
izuzetno umijeće vožnje, uz koje se osećamo sigurnima.
MANASTIR DOBRUN – na mjestu skromne isposničke crkve Kruševo, u okrilju tvrđave
Dobrun, župan Pribil sa sinovima Petrom i Stefanom 1343. g. izgradio je manastir,
kasnije nazvan Dobrun. Više puta je paljen, pustošen i obnavljan. Godine 1994.,
nakon skoro 300 godina u manastir se vraćaju monasi.
ČAJNIČE – na nekadašnjem stambolskom drumu, na krajnjem istoku Republike
Srpske, na granici sa Crnom Gorom, u podnožju planina Cicelj i Čivči Brda, na rijeci
Janjini nalazi se Čajniče. Bilo je to važno naselje u hercegovačkom sandžaku u 15.
stoljeću. Mjesto se razvijalo na trgovačkom putu između Dubrovnika i Carigrada
od 15. do 18. stoljeća, kada je bilo i centar zlatarskog zanata (u 16. stoljeću
ovdje je radila i kovnica novca).
Crkva Uspenja Presvete Bogorodice – gradnja crkve započela je 1857. g. na
temeljima stare crkve iz 15. stoljeća.
U crkvi se nalazi čudotvorna ikona Sv. Bogorodice Čajničke. Po narodnom i
crkvenom vjerovanju to je jedna od tri ikone koje je uradio Sv. evanđelista Luka
i da je u dvor Nemanjića stigla iz Jerusalima. Mnogo je zapisanih i ispričanih
svjedočenja o čudotvornim isceljenjima ikone.
VIŠEGRAD – varošica se nalazi u Republici Srpskoj, na ušću rijeke Rzav u Drinu.
Srednjevjekovno naselje se prvi put spominje 1407. g., a grad Višegrad 1443. g.
Ćuprija na Drini – zadužbina Velikog vezira Mehmed-Paše Sokolovića. Most je dug
180, širok oko 7 m i ima 10 snažnih stubova i 11 šiljatih lukova. Ovo remek djelo
turske mostogradnje projektirao je Kodža Mimar Sinan (1490–1588), a most je
građen od 1571. do 1577. g.
Učionica u kojoj je učio Ivo Andrić.
ANDRIĆ GRAD – sagradio ga je poznati režiser Emir Kusturica uz pomoć
vlade Republike Srpske kako bi oživio vrijeme i izgled grada koji je ovjekovječio
Ivo Andrić.
Kanjon Drine – plovidba kroz kanjon Drine. Plovi se 52 km do Perućca. Ovog puta smo
napravili krug brodom “Lotika” kroz kanjon i vratili se u Višegrad. Na brodu je nastavljeno
i rođendansko slavlje.
U posebnim pričama prošetat ćemo Andrićgradom i voziti se Drinom.
Što godine dalje odmiču, to se manje podrazumijevaju, a slađe slave.
Rođendan sam ovog puta proslavila na nestandardnom mjestu.
Andrićgrad u Višegradu, na redovnom i vrlo posjećenom našem izletu.
U restoranu "Zlatna moruna", čiju uslugu i kuhinju mogu preporučiti
Na večeri izletnika okupila se cijela grupa
uz dobru večeru i vina iz Tvrdoša
A na kraju ide moja torta, koja je sretno s nama doputovala iz Beograda
Sa 33 svjećice, koliko svi u Izletniku tradicionalno slave
Pita nastavnik Ivicu: "Ivice, tko se jučer penjao na moju jabuku?!"
"Nastavniče, ovdje u zadnjoj klupi se ništa ne čuje!"
"Kako se ne čuje?! Dođi i sjedni na moje mjesto, reče nastavnik, a ja ću na tvoje,
pa mi postavi pitanje.
Promijenili mjesta, pa će Ivica:
"Nastavniče, tko je noćas spavao s mojom sestrom?
Nastavnik odgovori:
"Imaš pravo Ivice, ovdje u zadnjoj klupi zaista se ništa ne čuje!
Dobili u školi zadatak da opišu svoju mamu.
I piše Ivica:
"Moja mama je najbolja i najvrijednija na svijetu. Svako jutro rano ustane, pripremi nam
doručak, pripremi nam odjeću i ode na posao. Na poslu radi, a pod pauzom ode u
kupovinu za naš ručak. Kad se vrati kući, kuha ručak, pripremi stol, servira nam hranu,
a tati da hladno pivo iz frižidera. Poslije ručka sve pospremi, a onda opere suđe,
pegla, pere veš i čisti. Navečer nam da večeru, istušira nas i spremi u krevet.
A kad ona legne, onda joj dođe Isus."
Učiteljica: "Ivice, do sad mi je sve bilo jasno osim ovog Isusa na kraju? "
Ivica: "Učiteljice, ni meni to nije baš potpuno jasno, samo znam, kad mama legne,
da onda veli: Isuse, zar sad još i ti ?!"
Sede Mujo i Haso u kafani i posle nekog vremena počnu priču o svojim ženama:
• Mujo, bolan, šta radi tvoja Fata?
Mujo se počeše po glavi:
• Uf, slušaj, ona ti je... šta je ono rekla... aaa, da, ona ti je prostitutka!
Haso će zapanjeno:
• Prostitutka? Jarane, da li ti znaš šta to znači?
Mujo slegne ramenima i odgovori:
• Da ti pravo kažem, ne znam, al' znam da joj tvoja Merima uvek pomaže
kad ima previše posla!
Malo smo unaprijed slavili, mecabg je bila medena pa
je napravila slavlje. Nedostaje još vatromet, koji sam obećala teuti :)
Što vrijeme više prolazi, ovaj dan više cijenim. Izuzetno, ovog puta slavim u dva dijela.
Ispričavam se što ne odgovaram na komentare dva dana.
Koliku hoćete šnitu?
Ima Zemun svoje čari i danju i noću. Prođimo prijepodne Glavnom ulicom
Pošaljimo paketić u staroj pošti (zna osoba kojoj stiže)
Nastavimo preko Gospodskog trga
Bacimo pogled na obnovljenu tržnicu
pa pored zanimljivih fasada...
...dođimo do keja.
Pogledajte kako labud lijepo leti
Ima ovdje zanimljivih restorana
Otvorena je i "Venecija"
A "Pelo Rio" je poznat po odličnim kolačima i sladoledu i mirnom okruženju
za ćaskanje dvije prijateljice.
A poslijepodne će dati bogat spektar izuzetno dobrog druženja sa zanimljivim ljudima,
liječnicima i umjetnicima, među njima i jednom velikom glumicom ( u sredini)
pa se ne možemo rastati iako je večer uveliko osvojila Zemun
Mujo: -Zamisli Fato,već šest dana ležim u štali kraj krave očekujući
da se oteli i ništa !?
Fata: -Kada te vidi pored sebe, sigurno misli da se već otelila!
Nikada ne raspravljaj sa budalom, jer prolaznik neće moći da vas razlikuje.
(Mark Twain)
Pričala sam snajki kako sam dobila ova dva miljea i ona je rekla: napiši priču! Pa eto,
pišem je.
Naši sinovi su imali 10 i 13 godina kad smo jedne davne nedjelje prošetali Kalemegdanom
s još jednom obitelji s dva sina. Njihova djeca su svaki čas tražila roditeljima da im kupe
ovo, pa kupe ono. Naši su se penjali po zidinama Kalemegdana, što im je bio omiljeni sport,
a ja ih fotkala. Ništa nisu tražili. Podno zidina žene heklaju i vezu ručne radove i odmah
prodaju. Prišli smo, onim dječacima je bilo dosadno, a moji su čuli kad sam rekla da mi
se sviđaju dva mala veza sa ružom i djetelinom. Stariji sin je odmah kupio ručni rad s
ružom i dao mi ga. Dirnuo me je do srži. Mlađi je na to kupio onaj s djetelinom i uručio
mi ga. Ostala sam bez teksta. Roditelji drugih dječaka su žalostivo komentirali kako bi
njihovima bio malo da im kupe cijeli Kalemegan, a naši su kupili majci dar.
I kad god uvidim kako vrijeme leti i moja djeca dobivaju svoju djecu, pogledam dva
mala veza i pomislim, neka im njihova djeca prirede ovakve male radosti.
Znam da pošta nije brza i još se nisam nadala pošiljci. Pa me iznenadila.
Jeste li se sjetili od koga je i što je unutra? Jeste? Tko je pogodio,
ima sladoled na susretu :) Miriše na tiskaru, boje svježe, sadržaj
dragocjen.
Da, stigla mi je prva samostalna knjiga naše
Razmišljanja jedne žene. Čitat ću je sa zadovoljstvom.
Pred Novom Varoši skrećemo desno, na branu u Akmačićima.
Čeka nas katamaran. Ovog puta vozi naš stari prijatelj, kapetan Tajson
(Mustafa) koji je prošlog ljeta spasio cijelu obitelj od utapanja u jezeru.
Rijeka Uvac izvire ispod Jadovnika, produbljuje kanjon, kleše “srpski Kolorado”.
Sa dvije brane formirana su tri jezera, Uvačko (Sjeničko), Zlatarsko (27 km)
i Radoinjsko (11 km). Ova jezera su prirodni rezervoar pijaće vode,
kapacitet snabdijevanja je 2/3 Srbije i čine specijalni rezervat Uvac.
Plovidba Sjeničkim jezerom traje tri sata i nezaboravno je iskustvo.
Pored nas drugu grupu vozi naš drugi kapetan, Mića.
Čaplje se odmaraju na vrhu stijene
Supovi nas pozdravljaju elegantnim letom na termalu
Ne smijemo pustiti muziku jer supovi leže na jajima na liticama. Izgradnjom
brana ostalo je samo sedam supova i prijetilo im je izumiranje, no zalaganjem
rendžera, lokalnog stanovništva i države, formirana su hranilišta i rendžeri
brinu o supovima, pa je sada ovdje najveća kolonija supova na Balkanu,
oko 500 jedinki.
Supovi su vjerni, par traje doživotno, a na jajima leže i mužjak i ženka 57 dana.
Raspon krila im je 2,5-3 metra. Mladunci polijeću kad su teški 8,5-9 kg, bez
probnog leta. Ako su preteški, padaju u jezero, pa ih rendžeri spašavaju
i nose u sabirni centar gdje prođu dijetu, i kad su optimalne težine, vraćaju ih
u gnijezda na nova polijetanja. Polnu zrelost dostižu nakon pet godina.
Vidite li ih u gnijezdu? Potpuno stopljene s okolinom.
Neki će ići u Ledenu pećinu, popet će se uz ove stepenice i rashladiti
na standardnih 7 stupnjeva cijele godine.
Drugi će se družiti sa kapetanom.
Jedva smo se izborili s bogatim ručkom na katamaranu:
rakija dobrodošlice
paprike punjene sirom, sir, pršuta, sudžuk,
zatim izvrsna heljdopita
pa teletina ispod sača s krumpirima
i na kraju Ernesina baklava, prste da poližeš!
Pogled odozdo na vidikovac Molitva, na kojem smo prethodno bili, na visini od 1247 m.
Boje livada očaravaju. Ponijet ćemo med koje Bajrove pčele skupljaju
u ovoj cvjetnoj raskoši
Vidimo na visini Bajrove kuće, usamljene, podno vidikovca. Okolina je
Bajrovo imanje i ulaz na Molitvu on dozvoljava ili ne dozvoljava.
Pješačka staza do uređenog vidikovca s drvenom platformom vodi kroz krševite
predjele nestvarne ljepote. Sam vrh Molitva je na visini od 1247 m. Molitva –
gnijezdo ljubavi bjeloglavog supa je vidikovac sa najljepšim pogledom na meandre
Uvca, mjesto gde od ljepote zastaje dah.
Omiljeni srcoliki meandar je onaj gdje nastojimo napraviti savršenu fotku.
Vidiš li, Randomheart?
Zorica se uz Adnanovu pomoć spustila opasno nisko da takvu fotku dobije.
Odavde do jezera nema nikakve zaštite, oštre stijene bi je gadno koštale,
kad bi se okliznula.
Ovdje poželite da kleknete, maleni pred ovolikom ljepotom! Klekla sam!
Fotosafari po Pešteru je u sebi sadržavao i dvije posebne cjeline:
posjetu Tutinu i manastiru Crna reka.
Tutin se nalazi na granici sa Crnom Gorom i Kosovom, na 867 mnm, i u centralnom
dijelu Raške oblasti. Površina općine je 741 km2, na kojoj se nalazi 99 naselja.
U tutinskom kraju vlada umjereno-kontinentalna i planinska klima. Područje općine
Tutin je bogatog prirodnog potencijala, veće planine su Hum (1502 mnv), Pešterska
visoravan (1492 mnv), Jarut 1428 mnv), Ninaja (1462 mnv) i Mokra gora (2154 mnv).
Naziv Tutin, prema legendi, ostao je nakon logorovanja velike vojske pobunjenika
Huseina-bega Gradaščevića protiv Turaka, koja je na prostranim poljima tutinske
kotline danima tutnjala. Od njihovog tutnjanja (tutanj), mjestu je ostao naziv Tutin.
U centru je sahat kula sagrađena 2014.
Mnogo se gradi, između ostalog najveća džamija na Balkanu.
Tutin je na putu svile pa ima specifične smjerokaze.
Kratko se zadržavamo jer svi žele vidjeti Crnu reku.
Prelazimo Ribarićko jezero.
Manastir Crna reka nalazi se na tromeđi Kosovske Mitrovice, Rožaja i Novog
Pazara. Po jednoj legendi osnovan je u 13. a po drugom u 14. stoljeću poslije
Kosovske bitke. Posvećen je Sv. Arhangelu Mihailu.
Zalijepljen je za strmu stijenu ogromnih masiva Mokre Gore iznad rijeke
ponornice Sovare (Crna Reka).
Obilazimo manastir u stijeni.
Iguman nam priča o manastiru u pećinskoj crkvi, gdje su čudotvorne
moći Sv. Petra Koriškog, suradnika Sv. Save (živio u Koriši kod
Prizrena krajem 13. stoljeća). Zabilježena su brojna izlečenja.
Korito Crne reke je suho. Po legendi je Sveti Jovan Devički, pošto se njegova
molitva nije čula od huke obližnje planinske rječice, uzviknuo: "Umukni već
jednom crna reko!" Otada je, samo na tom dijelu, rijeka postala ponornica,
a manastir koji je tu sagrađen dobio je ime Crna Reka.
Sa žaljenjem odlazimo s ovog mjesta, koje privlači izuzetnom snagom.
Doći ćemo opet!
Kreće fotosafari na Pešter. Zbog stalnog truckanja po makadamima nazvat
ćemo ga pešterski rodeo. Kome treba izbacivanje kamena iz bubrega, samo
se treba ovuda "provozati".
Vesela ekipa u kombiju, na kojem piše "Prevoz dece". Ništa nije pogrešno,
i mi smo nečija djeca.
Pešterska visoravan se nalazi iza sedam planina (Golija, Javor, Zlatar, Jadovnik,
Ozren, Giljeva i Žilindar). Ovo je najveća visoravan na Balkanskom poluotoku.
Sa nadmorskom visinom od 1.150 m i površinom od 63 km2 ona predstavlja
jedinstvenu očaravajuću, ni sa čim uporedivu prirodnu oazu u srcu Europe.
Zbog visokih snjegova i niskih temperatura Pešter je poznat i kao srpski Sibir,
a zbog nadmorske visine i velikog broja kulturnih i povijesnih spomenika, u
nekim studijama su ga prozvali i srpski Tibet. Ovdje je 26.1.2016. g. izmjereno
-38,5 stepeni ispod nule, najniži nivo od kad se mjeri temperatura u Srbiji.
Odmor u etno selu Raduške staze.
Pita sa sirom i mantije bile su odlične!
Peštersko polje sa 3180 ha proglašeno je 2015.godine za specijalni rezervat prirode.
Pazi, ovce na putu!
Susret s konjima.
Odosmo, nemate ništa za nas!
Kako se voli Pešter? Dođete jednom, nemajući pojma o ovoj ljepoti, i zaljubite
se na prvi pogled u to nepregledno prostranstvo, raskoš boja, krajolik koji je
stalno drugačiji, ma koliko puta dolazili. Tako sam se i ja zaljubila i dok mogu,
dolazit ću ovamo.
I dok sunce tone iza okolnih brda, umorno i rastreseno, ali oduševljeno
društvo već razmišlja o ponovnom dolasku! Nigdje nema takvih smiraja dana.
Od ljepote jednostavno zanijemite.
Izletnicima se generalno Novi Pazar nije svidio, ali zato svi unisono izjavljuju
da im je Sjenica u srcu. Stigli smo navečer u hotel "Borovi" i nakon večere
se odmah sručili u krevet.
Kome se ovdje boravi duže, ima miran i udoban hotel "Borovi" pored kojeg
se gradi bazen.
Uz doručak obavezno kava servirana po propisu. To je pravi gušt!
Sjenica, mali grad velikog srca, centar je Pešterske visoravni u kome su srednjevjekovni
karavani, na putu iz Dubrovnika u Carigrad, odmarali konje i hranili ih sjenom. Nekad se
livade kose po tri puta godišnje.
Prvi put se pominje 1253. godine u zapisima kralja Uroša. Kroz grad i u njegovoj
neposrednoj blizini protiču četiri rijeke: Uvac, Vapa, Grabovica i Jablanica, od kojih
se formira Sjeničko jezero. Sam grad ima 12-14000 stanovnika, 80% Bošnjaka,
20% Srba.
Nekada je Sjenica zbog snegova i velikih smetova dobar dio godine bila odsječena
od svijeta. A mi se veselimo Sjenici. Ovo je džamija sultan Valide.
Da li je razlog radosti njeno gostoprimstvo? Ljubazni dragi ljudi, koji nam
se raduju i mi se veselimo njima.
I rode vole Sjenicu :)
A vi, što biste danas hedonizirali?
Paprika (ljuta) punjena sirom, po specijalnoj želji FreshCaYg-a
Specijalitet kraja, mantije, vrlo ukusno mljeveno meso u tijestu
Neki uz to popiju i svoje omiljeno pivo, ali tek kad završe posao :)
Što je karakteristično za put od Novog Pazara do Sjenice?
Prekrasni krajolici i jako loše ceste.
Nerazvijena putna mreža je glavna prepreka bržem procvatu turizma,
za koji ovi krajevi imaju prave uvjete: divnu prirodu i ljubazne ljude.
Stižemo u Štavalj
Štavalj, 12 km istočno od Sjenice, na najužem dijelu Pešterske visoravni,
najbogatije je pravoslavno naselje u opštini Sjenica, sa mnogo neženja.
Posjećujemo rudnik mrkog uglja, teški uvjeti, jedan rudar kaže da radi 30
dana mjesečno i da mu duguju 100 prekovremenih dnevnica.
Posjećujemo lijepu crkvu Arhangela Mihaila iz 1872.godine.
Lijevo nam ostaje selo Gradac i izvor rijeke Vape, koja se nakon 18 km
ulijeva u Uvac.
Cvjeta predivno ljubičasto cvijeće, zna li tko ime?
I opet prelijepi prizori Pešterske visoravni s nestašnom igrom oblaka...
Stižemo u Sjenicu, hotel Borovi, jedno od naših omiljenih mjesta,
gdje nas najtoplije dočekaju i posluže kao stare prijatelje.
Novi Pazar, grad u u jugozapadnoj Srbiji, u Raškom okrugu u središtu
Novopazarskog polja ili Staroga Rasa, danas je glavno središte Sandžaka.
Osnovao ga je Isa-beg-Ishaković 1460. g., kao važnu stanicu na trgovačkom putu
iz Soluna i Skoplja, preko Bosne i Dubrovnika.
Gradom protiče rijeka Raška.
Iznad Mesnog trga nalazi se mala tvrđava trokutastog oblika, sagrađena u 15. stoljeću,
ali joj veći dio potječe iz obnova i ojačavanja u 18. i 19. stoljeću. Danas je tvrđava
pretvorena u park a njen najbolje očuvani dio je visoka osmokutna kula zvana
Stara Izvidnica.
Pod tvrđavom stoji šareni hotel ''Vrbak'' u neo-orijentalnom stilu sa svojim
zanimljivo osmišljenim mostom preko rijeke Raške.
Jedna od najstarijih zgrada u Novom Pazaru
U novije se vrijeme grad moderno izgrađuje. Danas je “dolina džinsa”.
Razvijena je tekstilna, drvna i kožna industrija; obrada mramora i ukrasnog
kamena; industrijska proizvodnja sagova.
Tražile smo neka stara poznata mesta, koja su nam ostala draga u prethodnim
dolascima.
Hanka postaje Anka (za pažljive čitače)
Ne bi šetnja bila prava da nismo posjetile "kuću kahve"
Hoćete li sa mnom zaviriti u prošlost i u krajolike kojima se
rjeđe ide?
"Izletnik" godinama putuje Dolinom jorgovana, a pet godina
vodi na Pešter. Svako putovanje je drugačije, uvijek lijepo i
neponovljivo. Ovog puta nas je vrijeme odlično služilo, pa
smo sve planove ispunili. Ako nemate ništa protiv, pričat ću
vam svoje impresije u nekoliko nastavaka.
Zašto se dolina Ibra naziva Dolinom jorgovana? Prije sedam stoljeća jednog majskog dana
kralj Uroš Prvi Nemanjić dočekao je u dolini Ibra svoju izabranicu, francusku princezu Jelenu
Anžujsku, buduću srpsku kraljicu. Stigla je iz pitome Provanse u jedan sasvim drugačiji
krajolik, planinski, koji presjecaju sure litice kanjona rijeke Ibar, pa je srpski kralj, da bi joj
uljepšao prve trenutke u novoj sredini, a prije svega iz velike ljubavi, odlučio da cijelom
dolinom zasadi mirisne jorgovane. Tisuće cvjetnih bokora plave, ružičaste i bijele boje
duž puta od oko 270 km kroz dolinu odredili su joj naziv Dolina jorgovana. Bila je i ostala
ljubavno zavještanje kralja njegovoj ženi.
Putujemo uz male pauze
Manastir Studenica je podigao veliki župan Stefan Nemanja 1197. g., uoči svog
odricanja od prijestola, kada se zamonašio i dobio monaško ime Simeon.
Manastir Gradac – potječe iz 13. stoljeća i posvećen je Blagovijestima Presvete
Bogorodice. Manastir je zadužbina Jelene Anžujske koja je i sahranjena u svojoj
zadužbini.
Ulazimo na područje grada Novog Pazara
U blizini ostataka srednjevjekovnog grada Rasa
osvježit ćemo se u prijatnom ambijentu.
Ovaj kolač se zove sukani dud.
Liči na baklavu, a bolji je.
Zatim ćemo nastaviti u manastir Sopoćani, sa izuzetnim freskama. Posvećen je Sv. Trojici.
Nalazi se pored izvora rijeke Raške. Potječe iz 13. stoljeća i zadužbina je Kralja Uroša I.
U naosu crkve, koji je jedini sačuvan od većeg manastirskog kompleksa, nalaze se neke
od najznačajnijih fresaka tog vremena u Europi. Manastir je 250 godina bio bez krova
i čudo je da su freske uopće vidljive. Sopoćane je, zajedno sa Đurđevim stupovima,
Petrovom crkvom i starim Rasom, kao jedinstvenu cjelinu, UNESCO 1979. godine
uvrstio u Listu svjetske kulturne baštine.
Manastir Đurđevi stupovi – posvećen je Sv. velikomučeniku Georgiju. Nalazi se iznad
rijeka Raška i Deževa. Potječe iz 12. stoljeća i zadužbina je velikog župana Stefana
Nemanje. Kralj Dragutin je značajno obnovio manastir. UNESCO ga je uvrstio u Listu
svjetske kulturne baštine.
Prekrasan je pogled iz manastira u dolinu rijeke Deževe.
Crkva Sv. Petra u Novom Pazaru – posvećena je Sv. apostolima Petru i Pavlu.
Predstavlja najočuvaniji spomenik srpskog srednjevjekovnog graditeljstva.
Nalazi se iznad desne obale rijeke Deževe.
Otključala sam staru crkvu.
Vrijeme je za večeru i odmor, ovo je bio
duuuugačak dan. Hotel "Atlas" u Novom
Pazaru dočekuje nas kao stare goste.
Među prvim Nautima bili su argonauti, u potrazi za zlatnim runom. Kozmonauti plove
prostranstvima kozmosa. Prije desetak godina pojavili su se i blogonauti, koji su se
neustrašivo bacili u zamke blogouniverzuma, osvajali novi medij kao pioniri Divljeg
Zapada, u njemu plivali sve bolje, jedni drugima pomagali. Danas taj medij polako
ali sigurno potiskuje Facebook, na kojem se jako brzo objavljuje, bez velikih priprema.
Blog pomalo postaje zastarjeli medij, neki se blog sustavi gase, na drugima je
interakcija blogera svedena na minimum. Da li se time gubi svrha bloga, suvremeni
dnevnik, predstavljanje svog razmišljanja i stvaralaštva drugima i dobivanje povratne
infomacije o mišljenju drugih? U utrci s Facebook, Twitter i drugim šire
rasprostranjenim medijima, da li će blogonauti postati usamljeni kauboji koji
jašu u zalazak sunca?
Htjeli biste nešto lagano za rad, slatko i ukusno?
Zovu je Markiza torta, kao i torta od piškota, nevažno je ime, važan rezultat.
Idemo! Pripremite materijal.
Predlažem da mikserom umutite 125 g maslaca sa 50 g šećera u prahu, dodate
5 žumanjaka, pa 200 g istopljene čokolade (ili čokolade u prahu). Umutite 4
bjelanjka u šne i dodajte kremi.
Kalup za torte obložite alufolijom. Uzmite 300 g piškota. Piškote potopite kratko u mlako
mlijeko, pa stavite red cijelih piškota na dno i sa strane ogradu od polovica piškota.
U sredinu uspite krem. Ostatak piškota ovlažite mlijekom i poslažite preko krema.
Ostavite u frižider 4 h da se stegne. Izvadite tortu
pomoću alufolije iz kalupa
pa premažite sa dva šlaga iz kesice ili umućenim slatkim vrhnjem 500 g.
Pošto mi je asistirao unuk i ovo je njegov prvi slastičarski uradak,
ne zamjerite za nesavršenosti.
I da se sada okrenete unatrag i rezimirate najljepša svoja sjećanja, šta vam prvo iskrsava
pred očima? Što toplinom prekriva druge uspomene? Pokušajte ispričati, možete svatko
u svom postu, možete u komentaru, kako vam je volja. Nema tuge, samo ljepota se filtira
i opisuje. Tuga ostaje iza nas...
Zaista se ne sjećam kako mi je more poteklo venama, rođenjem na 100 metara od mora,
u Makarskoj. Ali znam da uz more uvijek nađem sebe. U sjećanju prvo izleti plavo cvijeće
na padinama Predolca u Metkoviću i žuta ruža čiji miris još pamtim.To su mirisi djetinjstva.
Onda se zabijele stijene pružene u more Sućurja, na kojima smo se igrali slobodno,
nesputano. Pa zamirišu borovi u Makarskoj i more se zaplavi u svim mojim pogledima, a
Biokovo se nadvije i zaštiti me krilima sure ptice. Plešemo na terasi nad morem, zapletenih
Njegovih prstiju u mojoj kosi. I pod borovima na velikoj plaži spuste se tople usne u prvi
poljubac. Kestenovi mirišu na ulazu u Medicinski fakultet u Rijeci. Pa neke zelene oči
šeretski ušetaju u moj san i odvedu me daleko, u Beograd, da sve ispočetka stvaram, da se
borim i izborim za plavu pa za crnu kosicu. I rastemo zajedno, veliki kao ponos, još veći
kao sreća. Prve riječi, pa prvi uspjesi u struci i nauci, njihova i moja putovanja po svijetu.
Ja sam mjerila Europu, oni mjere svijet, koliki je, kakav je. Po istoj plesnoj dvorani plovimo
i oni i ja, dijeleći nemjerljivu radost plesa.
Poslije vrtloga sve se istaloži i nove se nade rode, ponovo srce zaigra. Puteve mjerim
kotačima i tenisicama, staze otkrivam i radost nalazim. Fotografski bilježim ljepotu s
kojom se susrećem. Pa mi se nasmiju male smeđe oči, pa zaigraju nestašni plavi
pramenovi i poremete svaki red u danima. I idemo dalje, i veselimo se danima koji dolaze.
Moj brat ima zlatne ruke, može i zna uraditi čega god se dohvati. Samo kad hoće. A kad je
bio mlađi, više je htio. Sa 12 godina je sagradio svoj prvi brod koji nigdje ne plovi, maketu
„Golden hind“ i poklonio majci. Sa 13 je počeo raditi „Bounty“, sve detalje sam, sa
nevjerojatnom preciznošću. I kad sam se udavala, dobila sam najvrijedniji poklon baš od
njega. Teško je procijeniti koliko ova velika maketa vrijedi. Otada ovaj brod plovi maštom
kad god mi pogled na njega padne, u neke daleke luke u koje nikad neće stići.
A možda ja hoću...
Vrtimo se oko Kraljeva. Bogutovac, čeka nas domaćin Bane i vodi u Matovića
vodenicu, sa jako lijepim okruženjem. Rado bismo tu proveli dan.
Pogledat ćemo Bogutovačku banju koja je zatvorena, kao i
mnogo toga što je ranije uspešno radilo. Voda ima litija
i smiruje nervne bolesnike, pomaže kod glavobolja.
Nastavljamo do etno sela „Biser Lopatnice“, gde se
izdaju vikendice za odmor uz rijeku. Dočekuju nas
male ljepotice u narodnim nošnjama.
Složit ćete se da nam je zaista bilo teško sve ovo savladati: predjelo,
divan svadbarski kupus, svinjsko pečenje, kolači.
Zaustavljamo se u selu Stubal, da vidimo manastir Sv. Petka, u kojem se čuva
pokrov Sv. Petke (prekrivač), poklon manastira Jaši (gdje se čuvaju njene moći).
Nastavljamo u Čukojevac, gdje je na Zapadnoj Moravi uređen prijatan brod
restoran „Residence Saint Paul“. U lijepom ambijentu odlična kava.
I tako smo cijelog dana obigravali oko Kraljeva, a da Kraljevo nismo vidjeli.
Kao kiša oko Kragujevca. Ali smo bar prošli kroz Kragujevac :)
Šta je Keti opet smislila? Ima li još negdje nepoznatog za Izletnik?
Ada promiče pored nas
Ibarskom magistralom na jug, preko Rudnika. Gornji Milanovac, Mrčajevci,
ljepota prirode
Posle njih etno restoran „Potkovica“. Kava, po volji rakija i slatko od jagoda.
Idemo u poljoprivredno selo Cvetke, nekad poznato po siru i kajmaku.
Tu je lijepa nova crkva
Crkva brvnara (posvećena rođenju presvete Bogorodice, stara skoro 300 godina),
čiji je ktitor bio Jovan Kursula, sklopljena je samo sa drvenim klinovima.
Kazališna sezona završava kad počne ljeto, pa je to lijepo i obilježiti. Narodno
pozorište to tradicionalno uradi Gala koncertom u kojem sudjeluju zbor,
orkestar i solisti.
Tko zakasni sa nabavkom karata, dobije treću galeriju. Nije loše za promjenu
ni to, gledamo sve s visine :)
Veseli trio
Program je prebogat. Smjenjuju se glazbene poslastice, arije iz opera,
poznati zborovi. Meni osobno najviše je "legao" Janko Sinadinović sa
arijom Su Čenga iz Leharove "Zemlje smijeha"
Dolje u parteru je naša drugarica, maše nam u pauzi
Pst, niste primijetili da sam ovo slikala za vrijeme koncerta! Pst. To se ne radi.
Na kraju, naklon za vjernu publiku, aplauzi i cvijeće. Do nove kazališne sezone!
Dodijelili su je u moj odsjek kao „lijevo smetalo“, jer im nije odgovarala. Odskakala je,
nije se utapala u prosjek. Moja glavna se savjetovala sa mnom i odlučile smo da joj
damo šansu. Vrlo brzo se pokazala kao dobro odgojena i odgovorna sestra. Kod nas
je našla svoje mjesto. Kulturna, ljubazna, energična, i zašto ne reći, lijepa. I kad moje
„glavne“ nije bilo, bez problema je obavljala sav posao.
A onda je pitala mogu li joj napisati mišljenje za anesteziologa. Diskretno, na kraju
radnog vremena. Kako da ne. A kad sam vidjela da je mišljenje potrebno za veoma
ozbiljnu operaciju, na koju ide bukvalno pravo s posla, zapanjila sam se. Bez
dramatike, bez kukanja, kao što bi većina uradila. I otišla je na operaciju bez riječi.
Dok je nije bilo, prozivali su je neki da je „izmislila“ bolovanje. Ljudi moji, kakav bezobrazluk!
„Ne dao vam Bog da tako izmišljate bolovanje!“ rekla sam ledenim tonom.
Bez detalja, jer to je bilo samo njeno pravo.
Nakon nekog vremena se vratila. Bez kukanja, samo je nastavila posao, iako sam
očekivala da će znatno duže ostati na bolovanju. Bar kao drugi. Nije ona imala
mogućnosti za takav „luksuz“. Sama sa dvoje djece, svaki dinar je trebala. Koliko takvih heroja živi pored nas? Tiho, skoro neprimjetno nose svoje
bolove i muke, svoje strahove od ishoda, od neželjenih darova koje su od života
dobili? Svatko od vas zna bar jednu takvu osobu. Možda ste i vi sami baš takvi.
Bravo za sve superžene i supermuškarce!
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.