I da se sada okrenete unatrag i rezimirate najljepša svoja sjećanja, šta vam prvo iskrsava
pred očima? Što toplinom prekriva druge uspomene? Pokušajte ispričati, možete svatko
u svom postu, možete u komentaru, kako vam je volja. Nema tuge, samo ljepota se filtira
i opisuje. Tuga ostaje iza nas...
Zaista se ne sjećam kako mi je more poteklo venama, rođenjem na 100 metara od mora,
u Makarskoj. Ali znam da uz more uvijek nađem sebe. U sjećanju prvo izleti plavo cvijeće
na padinama Predolca u Metkoviću i žuta ruža čiji miris još pamtim.To su mirisi djetinjstva.
Onda se zabijele stijene pružene u more Sućurja, na kojima smo se igrali slobodno,
nesputano. Pa zamirišu borovi u Makarskoj i more se zaplavi u svim mojim pogledima, a
Biokovo se nadvije i zaštiti me krilima sure ptice. Plešemo na terasi nad morem, zapletenih
Njegovih prstiju u mojoj kosi. I pod borovima na velikoj plaži spuste se tople usne u prvi
poljubac. Kestenovi mirišu na ulazu u Medicinski fakultet u Rijeci. Pa neke zelene oči
šeretski ušetaju u moj san i odvedu me daleko, u Beograd, da sve ispočetka stvaram, da se
borim i izborim za plavu pa za crnu kosicu. I rastemo zajedno, veliki kao ponos, još veći
kao sreća. Prve riječi, pa prvi uspjesi u struci i nauci, njihova i moja putovanja po svijetu.
Ja sam mjerila Europu, oni mjere svijet, koliki je, kakav je. Po istoj plesnoj dvorani plovimo
i oni i ja, dijeleći nemjerljivu radost plesa.
Poslije vrtloga sve se istaloži i nove se nade rode, ponovo srce zaigra. Puteve mjerim
kotačima i tenisicama, staze otkrivam i radost nalazim. Fotografski bilježim ljepotu s
kojom se susrećem. Pa mi se nasmiju male smeđe oči, pa zaigraju nestašni plavi
pramenovi i poremete svaki red u danima. I idemo dalje, i veselimo se danima koji dolaze.
Inače, danas je internacionalni dan poljubaca :)
Post je objavljen 06.07.2016. u 06:32 sati.