Pričala sam snajki kako sam dobila ova dva miljea i ona je rekla: napiši priču! Pa eto,
pišem je.
Naši sinovi su imali 10 i 13 godina kad smo jedne davne nedjelje prošetali Kalemegdanom
s još jednom obitelji s dva sina. Njihova djeca su svaki čas tražila roditeljima da im kupe
ovo, pa kupe ono. Naši su se penjali po zidinama Kalemegdana, što im je bio omiljeni sport,
a ja ih fotkala. Ništa nisu tražili. Podno zidina žene heklaju i vezu ručne radove i odmah
prodaju. Prišli smo, onim dječacima je bilo dosadno, a moji su čuli kad sam rekla da mi
se sviđaju dva mala veza sa ružom i djetelinom. Stariji sin je odmah kupio ručni rad s
ružom i dao mi ga. Dirnuo me je do srži. Mlađi je na to kupio onaj s djetelinom i uručio
mi ga. Ostala sam bez teksta. Roditelji drugih dječaka su žalostivo komentirali kako bi
njihovima bio malo da im kupe cijeli Kalemegan, a naši su kupili majci dar.
I kad god uvidim kako vrijeme leti i moja djeca dobivaju svoju djecu, pogledam dva
mala veza i pomislim, neka im njihova djeca prirede ovakve male radosti.