Plovidba pod krilima bjeloglavog supa

Marketing

Pred Novom Varoši skrećemo desno, na branu u Akmačićima.

Čeka nas katamaran. Ovog puta vozi naš stari prijatelj, kapetan Tajson
(Mustafa) koji je prošlog ljeta spasio cijelu obitelj od utapanja u jezeru.

Rijeka Uvac izvire ispod Jadovnika, produbljuje kanjon, kleše “srpski Kolorado”.
Sa dvije brane formirana su tri jezera, Uvačko (Sjeničko), Zlatarsko (27 km)
i Radoinjsko (11 km). Ova jezera su prirodni rezervoar pijaće vode,
kapacitet snabdijevanja je 2/3 Srbije i čine specijalni rezervat Uvac.

Plovidba Sjeničkim jezerom traje tri sata i nezaboravno je iskustvo.

Pored nas drugu grupu vozi naš drugi kapetan, Mića.

Čaplje se odmaraju na vrhu stijene

Supovi nas pozdravljaju elegantnim letom na termalu

Ne smijemo pustiti muziku jer supovi leže na jajima na liticama. Izgradnjom
brana ostalo je samo sedam supova i prijetilo im je izumiranje, no zalaganjem
rendžera, lokalnog stanovništva i države, formirana su hranilišta i rendžeri
brinu o supovima, pa je sada ovdje najveća kolonija supova na Balkanu,
oko 500 jedinki.

Supovi su vjerni, par traje doživotno, a na jajima leže i mužjak i ženka 57 dana.
Raspon krila im je 2,5-3 metra. Mladunci polijeću kad su teški 8,5-9 kg, bez
probnog leta. Ako su preteški, padaju u jezero, pa ih rendžeri spašavaju
i nose u sabirni centar gdje prođu dijetu, i kad su optimalne težine, vraćaju ih
u gnijezda na nova polijetanja. Polnu zrelost dostižu nakon pet godina.
Vidite li ih u gnijezdu? Potpuno stopljene s okolinom.