U vrijeme kad je sve nastalo i kad ljudi još nisu znali govoriti, jedna se božica
zamislila. Nemušti ljudi su joj bili tužni i jadni. Kako im pomoći da se bolje
sporazumijevaju? Kako da izraze emocije? Mislila je i mislila i podarila im
zvuk. Nije bilo dovoljno, samo sa zvukovima nisu mnogo napredovali.
Mogao bi zvuk imati neki oblik, razmišljala je. Pa je artikulirala riječi.
Stvorila je mnogo riječi, sve ih stavila u škrinju i zatvorila. Hm, tako ljudi
nisu koristili riječi. Morala je riječi osloboditi, pustiti ih među ljude. Sa oblaka
je istresla škrinju na zemlju. Letjele su riječi, sklapale se u letu u rečenice.
I doletjele ljudima, koji su ih zahvalno primili kao sjeme razumijevanja.
Otada su ljudi govorili, stvorili književnost, tiskali knjige, pune lijepih
pjesama i priča. Boginja je bila zadovoljna, ljudski rod se razvijao
pomoću riječi.
A onda su se bogovi posvađali s ljudima i svaki je tražio svoje darove
natrag. Boginja riječi je zatražila svoje vlasništvo od ljudi. No kako su
ljudi navikli koristiti njezine riječi u milijunima kombinacija, nisu osjećali
riječi kao nešto što je došlo sa strane i što pripada nekome drugom
i nisu joj htjeli vratiti riječi. I taj spor još traje...
Neke događaje ne razumijemo pravilno onda kad se dese. Kad vrijeme prođe,
nacrta nam se objašnjenje.
Istanbul prije 10 godina, organizirana tura obilaženja, savršen vodič koji je živa
enciklopedija Istanbula. Nema što ne zna o ovom dvadesetmilionskom gradu.
Iz Novog Pazara je i vodi na našem jeziku. Pišem i čuvam šta sam sve naučila
o gradu kontrasta i povijesti. Zahvalna, kongresne sitnice dadoh vozaču i vodiču.
Vozač, Turčin, samo zahvali. Vodič reče: "Vi ste me mnogo zadužili!" I ja ostanem
zbunjena. Zar sitnicama zadužen?
Imali smo plovidbu po Mramornom moru i u povratku obilazak egipatske tržnice.
Inače distanciran, vodič se zalijepio uz mene, objašnjava što se tu kupuje, što
je nabolje, koji začini, čajevi. Objasnila sam mu da samo tražim dvije majice
tirkizne boje sa znakom Istanbula, jer iz svakog grada gdje odem donesem
takve majice sinovima. Pomogao mi je da nađem i onda uzeo majice. "Ja ću to!"
-reče i nestade kod prodavača. Mislila sam, hoće da se cjenka. Vratio se, dao mi
upakirane majice, "Sređeno je"-reče i nestade, prije nego sam mogla prosvjedovati.
Kasnije nije htio o tome razgovarati.
Dosta kasnije ispričala sam drugaru iz Novog Pazara ovu scenu.
"To je dug časti i on ga mora izmiriti istog dana!", reče mi.
"Iako je u pitanju sitnica?"
"Ma što da si mu dala, mora uzvratiti u najkraćem roku!"
Moja prijateljica je rođena 27.1.na dan rođenja
Mozarta i dan smrti Verdija. Uvijek rođendan slavi
vrlo originalno.
Pošto je profesor solfegia, a tog dana njena muzička škola slavi školsku slavu Sv.
Savu, ispada da škola slavi njen rođendan! Samo joj stižu pokloni. Otkad je u mirovini.
ne propuste nijednom da je pozovu. A ona povede mene.
Renomirana muzička škola "Mokranjac" traje 116 godina.
U holu je bista Mokranjca, kojem se slavi
160 godina od rođenja.
Program je bogat.
Prvo protojerej Saborne crkve siječe slavski
kolač, uz domaćina slave i direktora škole
Mješoviti zbor je otpjevao himnu "Bože pravde"
pa nastavio tri pjesme, među njima prelijepu "Carsku jekteniju" (Gospodi pomiluj -
Kyrie eleison)
Pjesmu iz Štrpca na Kosovu uz pratnju četiri kavala otpjevala je izuzetno dobro
Jovana Zukanović
Zanimljivo nam je Petar Đurđević otpjevao "Priču"
M. Tajčevića
pa Marija Kuzmina pjesmu "Po polju je kiša pala"
od Biničkog
Jelena Kapor (kćer Mome Kapora) pratila je Mariju Tunić koja je na violini odsvirala
"Humoresku" od P.Stojanovića
Uspješni i galantni direktor škole Miloš
Trajković svečano je ispratio kolegu
u mirovinu.
a domaćin slave održao prigodan
govor i pozvao na posluženje.
Nije oduvijek blog išao uz jutarnju kavu. Dokle god sam morala juriti na posao u 6 ujutro
i nekad se vraćala tek sutradan, a normalno poslijepodne, pa onda na kućne "romantike",
blogu nije pripadala nijedna kava. Za vrijeme posla, normalno, ne bih se bloga imala
kada ni sjetiti, a kamoli nešto pisati. Jednom se kolega u domu zdravlja ljutnuo što mu
kvarim pauzu svojim dolaskom "u nevrijeme", no odgovorila sam mu, ako mi prevede
riječ "pauza", poštovat ću je ubuduće. E, u to vrijeme blogu je pripadao jedan sat navečer,
kad završim sve obveze, i malo više ponekim vikendom. Ipak, i tada sam bila aktivna
na dva bloga, od 2007. na blog.hr. Tko li me je u to uvalio? Drugarica iz Makarske,
pedeset plus, otkrivši mi blog kao pojam i kao gimnastiku za mozak. Svidjelo mi se
svoje misli, impresije i fotke podijeliti s drugima, cijenila sam dobronamjerna mišljenja i
davala drugima takva. Moje knjige su prvo objavljene na blogu, pa su poslije dobile
korice. To nije bilo dovoljno, nego sam timski uradila četiri blogerske knjige, tri za
Blogograd i jednu za blog.hr. Treba ostaviti i neki trajniji trag virtuale, slažete se?
Odlaskom u mirovinu, smanjila sam medicinski angažman (nisam ga ukinula, taman
posla, ali sama biram koliko hoću raditi) i dobila više vremena za ono što volim:
druženja, putovanja, ples, pisanje, blog. I sada mogu uz prvu jutarnju kavu
pogledati blog. Živjeli!
Čujem da ovaj anđeoski glas neće više pjevati... pretužno...
Svečani svetosavski sastanak Društva književnika Beograda bio je posvećen književnom
portretu Vase Radovanovića, plodnom piscu iza kojeg stoji objavljenih pet knjiga, a koji je
mnogima pomogao da objave svoje knjige. Recenzent je mojih knjiga i urednik sva tri
blogerska izdanja "Ulicama Blogograda".
Sastanak je otvorio predsjednik Društva književnika Beograda,
Srđan Simeunović Sendan
Uvod o Svetom Savi ispričao je gospodin Nenad Radoš
Gosta večeri je predstavila sekretar Društva, pjesnikinja i slikar Mirjana Novokmet.
Vasa je objavio knjige: "Blesav grad" 1988, "Boemska priča" 1993,
"Boja miris zvuk" 1999, "Krik sebra" 2004 i "Kap bistre vode" 2009.
U posljednjoj knjizi se nalazi i haiku, nagrađen u Japanu na takmičenju haiku pjesnika.
Kap bistre vode
na mom dlanu treperi
u ritmu srca
Riječ je dobio Vasa Radovanović. Izabrao je nekoliko pjesama iz svake knjige
i prikazao svoje osebujno stvaralaštvo, koje sadrži ljubavnu, boemsku,
rodoljubnu i dječju poeziju. Nađe se i poneka kratka priča.
Specijalni gost je bila pjesnikinja Gordana Ćulibrk, Vasina životna saputnica,
koja je skup pozdravila jednom svojom pjesmom
Izdvojila bih jednu pjesmu iz posljednje zbirke, koju je Vasa pročitao:
Tražio sam Te
Tražio sam Te sto eona
od prapočetka do naših dana
znajući da si jedina ona
meni sudbinom zapisana
Tražio sam Te kroz sto gora
izvan prostora, izvan vremena
znajući da se desiti mora
ona što mi je dosuđena
Tražio sam Te u kapi rose,
u kvantu svetla, u svakom zvuku
i usred noći budio se
da Te dotaknem na jastuku
Tražio sam Te sto eona
od prapočetka do naših dana
znajući da si jedina ona
meni sudbinom zapisana.
U nastavku predsjednik društva je svečano podelio članske karte novim
članovima Društva, pa su to propratili recitiranjem jedne svoje pjesme
Pisci su se obratili skupu sa po jednim svojim proznim
ili poetskim djelom. Odrecitirala sam "Volim da volim".
Dorotea Pantelić je pročitala jednu recenziju.
Recitirale su nam i dvije djevojčice iz Sremske Kamenice,
Anđa 5 i Valentina 8 godina, koje su nedavno u Zagrebu bile
pobjednice u svojim kategorijama, sa pjesmama "Kikice" i
"Stonoga na skijanju".
Davno prošlo vrijeme, jaka makarska gimnazija i ona u njoj, profesorica fizike. Elegantna,
uvijek dotjerana. Pogađali smo uvijek što će obući za sljedeći čas i nekako svoje poglede
na modu prema njoj formirali. Bila je izvanredan predavač i svi su voljeli fiziku zbog nje.
Završilo se i školovanje moje generacije, nisam je više vidjela. Na godišnjicama mature
viđala sam druge nastavnike, ona nijednom nije došla. Raspitivala sam se, nitko nije
znao gdje je i kako je.
Prije nekoliko dana najaviše mi novog pacijenta u ordinaciji. Karakteristično ime i prezime,
nemoguće da postoje takve dvije! Ulazim, sjedi elegantna vremešna dama, lijepih crta
lica, pogleda me i upita:
"Jeste li Vi moj doktor?"
A ja nju: "Jeste li Vi moj profesor?"
Zagrlismo se i izljubismo. Nije ona znala gdje radim niti je znala da sam tu, tražili su joj
da vidi nefrologa i došla je u najbližu ordinaciju. Od tolikih ordinacija i tolikih nefrologa,
baš kod mene! Slučaj? Apsolutno ne vjerujem. Prizvale su je moje misli. Prvo smo
pričale o njezinim kretanjima, a onda sam uradila nefrološki pregled. Povremeno će
mi dolaziti. Unaprijed sam rekla tehničaru da ne naplaćujem moju polovicu pregleda,
onda ordinacija naplati pola. On reče vlasniku, i ovome je bilo drago što sam se toliko
obradovala svojoj davnoj profesorici, pa joj pokloni i svoju polovicu.
"Ali ja imam novaca!" -reče ona. Znamo da ima, no nikakav novac ne može platiti
radost koju smo nas dvije osjetile pri susretu nakon 45 godina!
Ima jedna dama koja voli zeleno, voli šalu i smijeh,
a posebno je poznata po sinki pričama. Pogodili ste, to je Mecabg.
E, pa toj dami je danas rođendan!
Ponijeli smo joj malo cvijeća, onog koje voli
Za nju otvorili restoran „Zelena dolina“ i začinili šalom
Obezbijedili dobro piće
Kuhali smo i spremali dan i noć
Ponesite dobro raspoloženje i poklone, pa navratite na slavlje!
Pošto nisam mogla otići u Beč, zamolila sam Gordanu i Dražana
da mi uslikaju mog mezimca, Johanna Straussa, na snijegu.
Sačekali su snijeg i uradili su to od srca i toplo, ali su se ipak
smrzli. Veliko hvala za ovaj timski rad!
Ispala je to studija Straussa u zimskim bečkim uvjetima.
U našem četvrtom izazovu pokušali smo pričom, pjesmom ili fotopričom
opisati neki od naših najvećih životnih izazova, situaciju iz koje smo teško
našli izlaz i koja je angažirala sve naše snage! Nas tri izazivačice, Mecabg,
Dinaja i ja, prezadovoljne smo napisanim odgovorima na izazov.
Naša tri izazova odlično su prošla. Na izazov Prva ljubav odazvalo se
18 blogera, na sinki izazov 11, a na izazov tri riječi u dva kruga odziv je
prevazišao sva očekivanja i blogeri su se vraćali nekoliko puta.
Sada predlažemo izazov izazova. Pokušajte pričom, pjesmom ili fotopričom
opisati neki od vaših najvećih životnih izazova, situaciju iz koje ste teško
našli izlaz i koja je angažirala sve vaše snage!
Životni izazov
U životu ništa lako nisam dobila, za sve sam se morala boriti i mnogo raditi. Ništa mi nije
"na tacni servirano", pa čak ni dijete.
Na iznenađenje mnogih, udala sam se još tijekom studija. Vjerojatno su svi mislili da sam
trudna pa "moram". Promijenila sam grad i režim studija i uspjela završiti fakultet. Brzo se
pokazalo da me od majčinstva dijele tri jaka problema, pa mi je jedan ginekolog rekao:
"Nemojte se mučiti, kolegice, Vi nikad nećete biti majka!" Bilo mu je žao mene!
Onda je proradio majčinski inat u meni. Bit ću majka! Neće meni trenutni nivo znanja
zvanične medicine presuditi! Našla sam ginekologa koji je čitao unaprijed i primjenjivao
znanja koja bi tek u svijetu stigla, a kod nas još ne. On mi je na prvom pregledu rekao: "Vrijeme nam ne znači ništa, deset godina nam ne znači ništa, uspjet ćemo!"
U to vrijeme dobila sam šampanjac star 12 godina. Odvojila sam ga i rekla: "Popit će se
na prvom rođendanu bebe ili se nikad neće otvoriti!" Dobila sam najmekše ručnike
iz Kanade, i ostavila ih na stranu: "Njima će se brisati beba ili se nikad neće upotrijebiti!"
Pratili smo suprug i ja viziju mog ginekologa, prošla sam vrlo bolna ispitivanja i liječenja,
jednom i zamalo nastradala. Kad sam zatrudnjela, poslije 11 godina, rekoše mi da se ne
radujem, pokvarit će se... Radovala sam se da cijeli svijet čuje. Na porođaju zamalo
zaglavismo, prijeteća ruptura, carski rez urađen kao hitan, spašeni smo...
Divnim ručnicima brisala sam bebu. Na prvom rođendanu sina otvoren je šampanjac
star 24 godine. Pobijedila sam životni izazov!
Nedjeljom se "Politika" kupuje najviše zbog nedjeljnog dodatka "Magazin"
u kojem se objavljuju zanimljivosti i izbor najboljih recepata. Svatko čiji recept se objavi,
siguran je da će ga praviti stotine ljudi. Do sada su mi recepte objavljivali pet puta. Drago
mi je što su ovog puta stavili fotorecept pužića od mesa, jer znam da će obogatiti mnoge
kuhinje.
Slika jeste pola recepta...
A za one koji su propustili recept na blogu,
a ovo im je presitno na čitanje, evo i podsjetnika:
Pužići s mesom
U 500 ml mlakog mlijeka sipajte 3 ravne kašike šećera i jedno pakovanje kvasca. Ostavite
da nadođe na toplom petnaestak minuta. U 1100 g brašna sipajte 2 ravne kašičice soli
i 150 g ulja, pa nadošli kvasac. Umijesite tvrđe tijesto, pa ostavite na toplom da nadođe
1-1,5 sat. Ako nemate specijalnu dasku za miješenje, preko stola razvijte prijanjajuću
foliju (nakon rada se samo pokupi i lako se čisti). Tijesto podijelite na 24 dijela i svaki
razvaljajte u oval, pa duž elipse stavite nadjev. Umotajte kao palačinku i urolajte spiralu.
Slažite u mašću namazana dva pleha od rerne. Premažite slanim jajetom i ostavite
još da porastu petnaestak minuta. Pecite na 200 stupnjeva 20 minuta.
Nadjev: Na dvije sjeckane kapule propržite 600 g mljevenog mesa, dodajte vegetu, biber,
alevu papriku i origano.
Pužići su idealni za putovanja, zamrznete ih, ponesete zamrznute i nakon 2-3 sata
jedete kao da su sada pečeni
Iva nas vodi na „šlajz“, do brane i ustave Velikog bačkog kanala,
zvanog i Francov kanal, koji je genijalno projektirao i uradio skoro do kraja Jožef Kiš,
mađarski plemić, uz pomoć brata Gabora, ali je tijekom radova degradiran i nije za
života dobio zaslužene počasti za kanal koji je oživio Vojvodinu.
"Veliki bački kanal je dio sistema Dunav-Tisa-Dunav. Dugačak je 118 km i povezuje Dunav
(kod Bezdana) sa Tisom (kod Bečeja). Između dva spomenuta mjesta skraćuje put za više
od 200 km, a koristi se i za vodoopskrbu ovog dijela Bačke u doba suše. Korito Velikog
bačkog kanala je široko 17 m, pri vrhu kanal je širok oko 25 m. Prosječna dubina kanala
je 3 m. Prokopavanje kanala je počelo 6. 5. 1793. godine. Kanal je prokopavan ručno,
a na njegovoj izgradnji bilo je angažirano 2000 radnika. Kanal je završen 1801, a
pušten je u uporabu 1802. godine. Njime su mogli ići i mali parni brodovi. Graditelji
kanala su dobili pravo da prevoze so od Rumunije do Beča. Kasnije je kanal nosio
imena Francov kanal i Kanal kralja Petra.
Voda u kanalu u gornjem toku, od prevodnice kod Bezdana do Crvenke, je pogodna
za kupanje, pecanje i ronjenje jer nema nikakve industrije. Voda u kanalu je vrlo
zagađena nizvodno od Crvenke pošto se u nju izlivaju otpadne vode iz industrijskih
postrojenja Vrbasa, Kule i Crvenke." (Wikipedia)
Po svojoj želji, graditelj kanala Jožef Kiš
sahranjen je na brdašcu iznad kanala, a na
grobu je epitaf koji je sam sebi napisao:
„Ovdje leži Jožef Kiš, mađarski plemić.
Da je on besmrtan, potvrđuje Francov kanal.
Da je smrtan, ovaj hladan mramor.“
Na prvi izlet u ovoj godini vodi Keti, pun autobus vozi Vlada.
Stižemo u Vrbas, u centru Bačke, 25000 stanovnika, sa 23 nacionalnosti,
multikulturalan grad. Gradom protiče rijeka Jegrička. Ulazi vodič Iva i vrlo
zanimljivo priča nam o svom gradu.
Kapela Vodice, na ljekovitom izvoru.
Šetnja do crkve Vavedenje presvete Bogorodice, građene 1738.
Ulazimo u etno kompleks, razgledamo Muzej revolucije,
Bapinu bazu, bazu „Centar“, koja nije otkrivena za vrijeme
II svj. rata, a skrivali su se najviši partijski kadrovi
U kompleksu je i najstarija kuća na području Vojvodine.
Obilazimo evangelističku staru crkvu, i ulazimo
u reformatorsku, sa orguljama. Jedna je pored druge.
Prolazimo staru i poznatu vrbašku gimnaziju
Gradski muzej ima izložbu povodom
111 godina vatrogasnog društva.
Razgledamo prvu kupljenu kolsku pumpu.
Iva nas vodi na Veliki bački kanal i na ručak s plesom, ali to zaslužuje
posebne priče.
Ako slavlja nema, treba ga izmisliti. Ako prošle
godine nisam dočekivala novu godinu nijednom,
ove treba dvaput. Logično, zar ne?
Onu poznatiju, po gregorijanskom kalendaru,
dočekala sam u plesnoj školi.
A za ovu novu po julijanskom dobila
sam dva poziva, jedan za doček, a
jedan za proslavu narednog dana.
Prihvatila sam oba poziva, pa što bude :)
Na dočeku je sve bilo kako valja, dobar orkestar, ambijent, društvo
Dosta plesa
i poneki dobar zalogaj. Sretne nam sve nove godine!
Da bi odrasle osobe shvatile, njima uvijek treba objašnjavati.
Odrasle osobe vole cifre.
Tužno je zaboraviti prijatelje.
Čovjek je usamljen i među ljudima.
Samo djeca znaju što traže.
Ono što čini ljepotu, nevidljivo je..
Najvažnije je ono nevidljivo
Čovjek samo srcem dobro vidi.
Znam, pogodili ste.
Antoine de Saint-Exupéry, "Mali princ"
A sada, ako još niste vidjeli animirani film "Mali princ", pogledajte ga,
iznenadite se jednakoj ozbiljnosti s kojom ga gledaju odrasli i djeca.
I podsjetite se na dijete u sebi.
U našem trećem izazovu, u vezi zadate tri riječi, odziv je više nego dobar.
Da vidimo što smo do sada napisali na zadate riječi: djevojka, život, radost.
U prvom krugu izazova tri riječi imamo 11 uradaka.
U drugom krugu izazova riječi može se odgovoriti pjesmom, pričom ili fotopričom.
Pa da vidimo što mogu reći na temu 11 riječi
Draga blogerska družbo,
mašta može mnogo. Mecabg daje ideje, Dinaja i ja pozivamo, svi pišemo i baš nam
dobro ide. Napisali smo 18 priča/pjesama na temu prve ljubavi. Zatim smo na sinki
izazov ispisali osam sinki priča/pjesama. Vrlo smo zadovoljne. Mecabg je dala novu
ideju, da pišemo na zadate riječi, tako što će svaka pjesma ili priča sadržavati tri
zadate riječi. U prvom krugu napišimo nešto sa tri zadate riječi, a zatim svatko
može tim obaveznim riječima dodati još jednu i proširiti izazov. Prve zadate riječi su djevojka, radost, život. Sljedeći koji nešto napiše može tim riječima dodati
još jednu i zadati svima koji se žele igrati.
Realna bajka
Cijelog je vijeka željela ono što nije imala.
Kao djevojčica je gledala lutke drugarica i godinama tražila prvu lutku. Dobila je kad je već
prerasla, ali lutku svuda drži blizu sebe. Kao djevojka je gledala nakit svojih
drugarica, ona je imala nešto skromno. Kao odrasla naučila je da će imati ono što želi ako
bude cijelog vijeka učila i radila non stop, pa je počela tako, vidjela rezultate i nastavila.
I eno je, uči i dalje, radi stalno i kad drugi odmaraju, putuje i sebi redovno obezbijedi
poneku radost. Da li se dobra vila umiješala u priču? Donijela joj nešto?
Ne, samo joj je njen anđeo na ramenu šapnuo: „U se i u svoje kljuse“, pa ga je poslušala. Život je jedan, ako se sami ne pobrinemo, i od bajke ćemo napraviti kaos, a od
kaosa bajku.
Ispričat ću vam današnju “zabavu”, da se vama ne desi slično.
Bila sam kod prijateljice u posjeti i ponijela fotoaparat i rezervne baterije (odsječenog
kartona), u namjeri da slikam kod nje i usput. U povratku kući svraćam u veliki “Interex”.
Ulazim normalno, tu kupujem često, brzo obavljam planirano, sve znam gdje stoji i
pravo na kasu. Na kasi izbacujem kolica, nešto pišti. Kasirica daje znak obezbjeđenju,
kaže da je pištalo kad sam izbacivala kolica. Torba!
"Imate li neku kozmetiku?" pita on.
Otvaram torbu, pokazujem, i naiđem na baterije.
"Ovo?" Vidljivo su odsječenog vrha. Očito ne prodaju takve. Ali pište.
Jedna kasirica viče: "Imate li račun?"
"Zašto bih imala, kupljene su ovdje prije 15 dana!"
"Jeste li ih prijavili na ulazu?"
"Ne, zašto bih?
"Drugi prijavljuju”.
Jedna kasirica nosi baterije na ulaz, same baterije pište. U torbi nisu pištale na ulazu.
To je sada dokaz da sam ušla bez baterija i uzela ih.
"Odsječene su. Kako bih to mogla?"
Obezbjeđenje ide da pregleda kamere, čekam tko zna koliko dugo. Pravim se da ne
vidim poglede drugih kupaca. Nakon predugog čekanja, momak razmagnetira baterije
na aparatu, vraća mi ih i izvinjava se.
"Kupujem samo kod vas i u Maxi, je li da idem ubuduće bez torbe?"
"Ili prijavite! Ubuduće neka vam razmagnetiraju!"
"Ne mogu prijavljivati cijeli sadržaj torbe i misliti tko nije radio svoj posao!"
Domaćin unosi badnjak, koji predstavlja simbol drveta koje su, kako kaže
predanje, pastiri donijeli Josifu i Mariji da založe vatru i zagriju pećinu u kojoj je
rođen Isus.
Na trpezi je obavezno i Božićno žito. Prema vjerovanju, ono pokazuje koliko će
naredna godina biti berićetna, a svjetlost sveće ili kandila koja probija put kroz
zelenilo pšenice - obasjava dom domaćina u narednoj godini životnošću, srećom
i toplinom.
Položenik pali badnjak i ako on lijepo gori, sa mnogo varnica, godina će
biti sretna i puna blagostanja.
Domaćica mijesi česnicu u koju stavlja srebrni ili zlatni novčić. Domaćin lomi
česnicu redom i namjenjuje komade putniku namjerniku, položeniku, kući,
domaćinu, domaćici, ukućanima. U čijem se komadu česnice nađe novčić,
imat će sretnu godinu.
Neki su pitali kako se pravi česnica i što je to. To je fina pogača i može se
praviti na više načina. Evo jednog od njih. Pogača pogodna za sve lijepe prigode.
U 200 ml mlakog mlijeka stavite 1 žličicu šećera, 1 žličicu soli i izmrvljen jedan
svježi kvasac. Ostavite da se podigne na toplom 15 minuta.
U 700 g glatkog bijelog ili polubijelog brašna sipajte 2,5 žličice soli i jedno jaje.
Dodajte kvasac i 100 ml mlake vode. Umijesite meko tijesto. Neka odstoji na
toplom 20 minuta.
Tijesto razvaljajte na pobrašnjavljenoj podlozi na kvadrat
i naribajte trećinu od 250 g maslaca. Tijesto presavijte s
lijeve i desne strane po trećinu prema sredini pa s donje
i gornje. Ostavite tijesto da odmori 10 minuta.
Ponovo razvaljajte tijesto i nastružite još trećinu maslaca.
Savijte ga ponovo i ostavite 10 minuta.
Razvaljajte tijesto, nastružite posljednju trećinu maslaca
i presavijte ga. Ubacite novčić, ako je česnica u pitanju.
Ostavite 20 minuta na toplom i zagrijte pećnicu.
U pouljenu posudu za pečenje stavite pogaču i premažite jednim slanim žumanjkom.
Pecite na 200 stupnjeva 35 minuta. Jedite u slast!
Prije mnogo godina imali smo obiteljskog liječnika u Makarskoj. Dr. Martin Petković već je
bio legenda. Ljubazan a ozbiljan, sa širokom dijapazonom znanja iz svih oblasti, s
kolističkim prilazom medicini, u sve se razumio i liječio je tri generacije naše obitelji.
Za mene je bio uzor idealnog liječnika, kakav liječnik treba biti. I kada su se nastavnici
u gimnaziji počeli nadigravati čiju ću oblast uzeti za studij, on nije rekao ništa. Upisala
sam medicinu jer sam htjela biti kao on. Već od prve godine studija zvao me je
kolegicom, iako je još daleko bilo do toga. Nažalost, anđeli su ga uzeli prije nego sam
diplomirala, pa mu se nisam mogla pohvaliti i zahvaliti. S visokom ocjenom na studiju,
bilo je normalno da se zaposlim na medicinskom fakultetu, ali ja sam htjela opću
medicinu, da radim slično njemu. Nisu mi vjerovali, pa sam na natječajima u domovima
zdravlja loše prolazila. Konačno me je baš ta ocjena zaposlila. Prof. dr Vasilije Jovanović,
legenda nefrologije, samo je odvojio moju molbu, ne poznavajući me, i izabrao me
za posao na svom odjelu. Nefrologija je najsličnija onom što je dr Martin Petković
radio. Morate poznavati sve oblasti medicine da biste mogli sklopiti dijagnozu i terapiju
za svog pacijenta, u čije se boljke drugi ne miješaju, jer je nefrološki pacijent nešto
posebno. Tako je prof. Jovanović, ne znajući, za mene izabrao mogućnost da pratim
put svog uzora. Hvala mu.
Sinki pjesma i priča je teška forma gdje do kraja mislimo da pisac piše o jednom
pojmu, a ispadne sasvim nešto drugo. Godinama je već piše mecabg, ali ne uspijevam
je ubijediti da sakupi sve svoje sinki priče i objavi. Na jutrošnji sinki izazov stižu dobri
radovi. Stavit ću linkove do dosadašnjih i ubaciti ako još netko objavi sinki uradak.
Mnogi se pitaju što sadrži jedna ženska torba.
Evo, jedna obična, ne pretjerano velika!
U prvoj pregradi su: maramica, papirnate maramice, karamele (za prvu pomoć
kod hipoglikemije), blokić za bilješke, mobitel, etui za ruž, olovka,
držač za torbu, labelo, bus kartica, turpijica.
U drugom pretincu su: neseser, novčanik, češalj, dokumenta, posjetnice,
slike obitelji
Neseser je posebna priča, sadrži komplet za preživljavanje
i svaku zgodu. Kome nešto zatreba iz društva, zna kod
koga će tražiti.
Tu su: mali šećer (kod pada šećera - nekome zatreba), ogledalce, krema za ruke,
vlažna maramica, metar, flasteri, škarice, pinceta, turpijica, maramice za očale, parfem,
kutijica sa sodom bikarbonom (prva pomoć kod uboda insekata), komplet za šivenje,
komplet sa raznim mini alatom, šibice...
Tko još kaže da su ženske torbe velike i da žene ne znaju što imaju unutra?
Mecabg je izmislila sinki priče, u kojima do kraja mislimo da piše o jednom pojmu,
a ispadne nešto neočekivano. I ova pjesmica može se smatrati sinki pjesmom. Pozivam vas na pisanje sinki pjesama i priča, ako ste raspoloženi.
Sinki natječaj.
Tko vama šalje prvi SMS i tko vas prvi zove u novoj godini? Netko najdraži, zar ne? Netko
tko vas najviše voli. Nekih osam godina znalo se tko će me zvati u ponoć i tko će poslati
poruku u 0,00. Ne netko zaljubljen, ako ste to pomislili. Godinama su to bile dvije dame i
zbog njih nisam isključivala mobitel na novu godinu, ma u kakvim okolnostima bila.
Između se ne čujemo niti vidimo, ne znam što rade.
Pozvala bi me dama koja se panično bojala operacije štitnjače. Veliki čvor na vratu lijepe
dame nije doprinosio ni ljepoti ni zdravlju. Kako ga skinuti - sigurno i da ne ostane
preveliki trag? Bojala se anestezije. Bojala se nebuđenja. Prvo ju je trebalo pripremiti
po mojoj oblasti, a zatim naći najboljeg. Znala sam ga i otišla je s mojim pozdravom.
Njene je strahove razvejao za tren, a operaciju uradio tako da je malo tko mogao
vidjeti rez. Bila je jako zahvalna i njemu i meni, ali je mene zvala u ponoć.
A SMS je stizao iz Švicarske u ponoć, maksimalno 0,1. Uvijek prvi. Bila je lijepa snaška
u obitelji autoritativnog umjetnika. Svi su se bavili slikarstvom na selu, i ona. Godina,
dvije, tri, a djece nema. Preuzmem liječenje, uzrok iz moje oblasti, izliječim nju, za
njega je još trebalo truda. Ne da tata da se pomisli da je sin ne daj bože "kriv" za
bračni sterilitet. Nema tu krivnje, objašnjavam, samo je pitanje tko se treba duže liječiti.
Ne prihvaća despot. Mlada je kriva! Stuštio sav bijes obitelji na nju. Depresivna, obratila
mi se. Uvjerili su je da je ona kriva, jalova, trula, ponižavali je, i ona ne zna što da sa
sobom uradi. Na rubu samoubojstva. Uvjerim je da nije do nje, da se obrati svojim
roditeljima, podržat će je da ode i da će brzo imati dijete s drugim. Poslušala me je
i razvela se. On se brzo ponovno oženio. Ona ode u Švicarsku da čuva djecu u nekoj
obitelji i tu upozna svog budućeg. Kad je rodila prvo dijete, poslala je prvu ponoćnu
novogodišnju poruku. Nastavila je i kad je rodila drugog ...
Ništa nije zauvijek. Više me ne zovu, ne znam ni gdje su.
Moram priznati, nedostaju mi.
Ima jedna plesna škola u kojoj se njeguje radost plesa.
To je Plesna škola sokolskog društva, koju vode Svetlana i Aca Aničić,
inače moj prvi plesni trener.
Dvije drugarice su se pripremile na večer
punu odlične muzike i plesa.
Najbolji par je otvorio ples
Da bi sala ubrzo postala razigrana
Nas dvije smo svim srcem i nogama uzele učešća u društvenim igrama:
sirtaki, kraljičino kolo, sa-sa, moravac, vlaško kolo.
Našao se i bečki valcer i malo rocka za nas dvije.
tu sam negdje u kolu :)
Noć puna pozitivnih vibracija, uživanja u odličnoj muzici koju
je birao Aca Aničić, dok je Svetlana moderirala raspoloženje plesača.
Možda ćemo se vratiti u plesnu školu...
A kući me čeka zdravica šampanjcem!
Neka vam ovo bude najbolja godina u životu!
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.