Prije mnogo godina imali smo obiteljskog liječnika u Makarskoj. Dr. Martin Petković već je
bio legenda. Ljubazan a ozbiljan, sa širokom dijapazonom znanja iz svih oblasti, s
kolističkim prilazom medicini, u sve se razumio i liječio je tri generacije naše obitelji.
Za mene je bio uzor idealnog liječnika, kakav liječnik treba biti. I kada su se nastavnici
u gimnaziji počeli nadigravati čiju ću oblast uzeti za studij, on nije rekao ništa. Upisala
sam medicinu jer sam htjela biti kao on. Već od prve godine studija zvao me je
kolegicom, iako je još daleko bilo do toga. Nažalost, anđeli su ga uzeli prije nego sam
diplomirala, pa mu se nisam mogla pohvaliti i zahvaliti. S visokom ocjenom na studiju,
bilo je normalno da se zaposlim na medicinskom fakultetu, ali ja sam htjela opću
medicinu, da radim slično njemu. Nisu mi vjerovali, pa sam na natječajima u domovima
zdravlja loše prolazila. Konačno me je baš ta ocjena zaposlila. Prof. dr Vasilije Jovanović,
legenda nefrologije, samo je odvojio moju molbu, ne poznavajući me, i izabrao me
za posao na svom odjelu. Nefrologija je najsličnija onom što je dr Martin Petković
radio. Morate poznavati sve oblasti medicine da biste mogli sklopiti dijagnozu i terapiju
za svog pacijenta, u čije se boljke drugi ne miješaju, jer je nefrološki pacijent nešto
posebno. Tako je prof. Jovanović, ne znajući, za mene izabrao mogućnost da pratim
put svog uzora. Hvala mu.
Kuća s ordinacijom dr Petkovića
Polažem cvjetak za dr Martina Petkovića
i prof. dr Vasilija Jovanovića.
(slikala Lastavica)
Post je objavljen 05.01.2016. u 08:01 sati.