Let lastavica

25.01.2016., ponedjeljak

Cijena radosti

Davno prošlo vrijeme, jaka makarska gimnazija i ona u njoj, profesorica fizike. Elegantna, uvijek dotjerana. Pogađali smo uvijek što će obući za sljedeći čas i nekako svoje poglede na modu prema njoj formirali. Bila je izvanredan predavač i svi su voljeli fiziku zbog nje. Završilo se i školovanje moje generacije, nisam je više vidjela. Na godišnjicama mature viđala sam druge nastavnike, ona nijednom nije došla. Raspitivala sam se, nitko nije znao gdje je i kako je. Prije nekoliko dana najaviše mi novog pacijenta u ordinaciji. Karakteristično ime i prezime, nemoguće da postoje takve dvije! Ulazim, sjedi elegantna vremešna dama, lijepih crta lica, pogleda me i upita: "Jeste li Vi moj doktor?" A ja nju: "Jeste li Vi moj profesor?" Zagrlismo se i izljubismo. Nije ona znala gdje radim niti je znala da sam tu, tražili su joj da vidi nefrologa i došla je u najbližu ordinaciju. Od tolikih ordinacija i tolikih nefrologa, baš kod mene! Slučaj? Apsolutno ne vjerujem. Prizvale su je moje misli. Prvo smo pričale o njezinim kretanjima, a onda sam uradila nefrološki pregled. Povremeno će mi dolaziti. Unaprijed sam rekla tehničaru da ne naplaćujem moju polovicu pregleda, onda ordinacija naplati pola. On reče vlasniku, i ovome je bilo drago što sam se toliko obradovala svojoj davnoj profesorici, pa joj pokloni i svoju polovicu. "Ali ja imam novaca!" -reče ona. Znamo da ima, no nikakav novac ne može platiti radost koju smo nas dvije osjetile pri susretu nakon 45 godina!

- 12:46 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (44) - Isprintaj - #