Marketing
Cijena radosti
Davno prošlo vrijeme, jaka makarska gimnazija i ona u njoj, profesorica fizike. Elegantna,
uvijek dotjerana. Pogađali smo uvijek što će obući za sljedeći čas i nekako svoje poglede
na modu prema njoj formirali. Bila je izvanredan predavač i svi su voljeli fiziku zbog nje.
Završilo se i školovanje moje generacije, nisam je više vidjela. Na godišnjicama mature
viđala sam druge nastavnike, ona nijednom nije došla. Raspitivala sam se, nitko nije
znao gdje je i kako je.
Prije nekoliko dana najaviše mi novog pacijenta u ordinaciji. Karakteristično ime i prezime,
nemoguće da postoje takve dvije! Ulazim, sjedi elegantna vremešna dama, lijepih crta
lica, pogleda me i upita:
"Jeste li Vi moj doktor?"
A ja nju: "Jeste li Vi moj profesor?"
Zagrlismo se i izljubismo. Nije ona znala gdje radim niti je znala da sam tu, tražili su joj
da vidi nefrologa i došla je u najbližu ordinaciju. Od tolikih ordinacija i tolikih nefrologa,
baš kod mene! Slučaj? Apsolutno ne vjerujem. Prizvale su je moje misli. Prvo smo
pričale o njezinim kretanjima, a onda sam uradila nefrološki pregled. Povremeno će
mi dolaziti. Unaprijed sam rekla tehničaru da ne naplaćujem moju polovicu pregleda,
onda ordinacija naplati pola. On reče vlasniku, i ovome je bilo drago što sam se toliko
obradovala svojoj davnoj profesorici, pa joj pokloni i svoju polovicu.
"Ali ja imam novaca!" -reče ona. Znamo da ima, no nikakav novac ne može platiti
radost koju smo nas dvije osjetile pri susretu nakon 45 godina!
Post je objavljen 25.01.2016. u 12:46 sati.