Marketing
Jutarnja kava uz blog
Nije oduvijek blog išao uz jutarnju kavu. Dokle god sam morala juriti na posao u 6 ujutro
i nekad se vraćala tek sutradan, a normalno poslijepodne, pa onda na kućne "romantike",
blogu nije pripadala nijedna kava. Za vrijeme posla, normalno, ne bih se bloga imala
kada ni sjetiti, a kamoli nešto pisati. Jednom se kolega u domu zdravlja ljutnuo što mu
kvarim pauzu svojim dolaskom "u nevrijeme", no odgovorila sam mu, ako mi prevede
riječ "pauza", poštovat ću je ubuduće. E, u to vrijeme blogu je pripadao jedan sat navečer,
kad završim sve obveze, i malo više ponekim vikendom. Ipak, i tada sam bila aktivna
na dva bloga, od 2007. na blog.hr. Tko li me je u to uvalio? Drugarica iz Makarske,
pedeset plus, otkrivši mi blog kao pojam i kao gimnastiku za mozak. Svidjelo mi se
svoje misli, impresije i fotke podijeliti s drugima, cijenila sam dobronamjerna mišljenja i
davala drugima takva. Moje knjige su prvo objavljene na blogu, pa su poslije dobile
korice. To nije bilo dovoljno, nego sam timski uradila četiri blogerske knjige, tri za
Blogograd i jednu za blog.hr. Treba ostaviti i neki trajniji trag virtuale, slažete se?
Odlaskom u mirovinu, smanjila sam medicinski angažman (nisam ga ukinula, taman
posla, ali sama biram koliko hoću raditi) i dobila više vremena za ono što volim:
druženja, putovanja, ples, pisanje, blog. I sada mogu uz prvu jutarnju kavu
pogledati blog. Živjeli!
Čujem da ovaj anđeoski glas neće više pjevati... pretužno...
Post je objavljen 27.01.2016. u 07:34 sati.