Društvo književnika Beograda pripredilo je Svečanu
godišnju akademiju u sali Božidarac 26.11.2021.
Pozvani su svi članovi Društva i gosti. Program su vodili
sekretar Društva Anka Stanojčić i potpredsjednik Društva
Srđan Simeunović Sendan.
Veče je otvorio predsjednik Društva književnika Beograda
Zoran Škiljević
On je uručio zahvalnice za doprinos afirmaciji Društva Anki
Stanojčić
Zoranu Iliću, Veri Pavlović, Sladjani Belko, Radiši
Nikodijeviću ("Trčanje za kulturom" i Dimitriju Aračiću.
Zatim je pozvao na minut šutnje za zaslužne članove
koji su nas fizički napustili u doba korone: Milivoje Jozić,
Miodrag Ignjatović i Nenad Radoš.
U znak sjećanja, Vera Pavlović je pročitala desetak aforizama
Milivoja Jozića, Miša Lazar kazivao svoju pjesmu Miodragu
Ignjatoviću, a Dušan D.Živančević svoju pjesmu posvećenu
Nenadu Radošu.
Zoran ilić, urednik časopisa "Beogradski krug kredom",
govorio je o dosadašnjih 17 brojeva časopisa.
Nastavili smo s promocijom časopisa broj 17.
Književni portret pokazao je kako stvara naš novi član,
Rade Kokić.
Anka i Srđan su čitali za odsutne autore iz časopisa.
Nevenka Bošnjak i Miša Lazar pročitali su svoje priloge
u časopisu.
Zatim su svi članovi dobili priliku da kazuju po dvije pjesme
ili odlomak iz priče.
Književno su se predstavili i gosti.
Na kraju Akademiju je zasladio Srđan Simeunović Sendan
malim koncertom, svojim kantautorskim djelima.
Svjetski dan masline proglašen je na 40. zasjedanju Generalne
konferencije UNESCO-a 2019. godine i održava se 26. studenog
svake godine.
Tim povodom Rodna Maslinada upućuje Vam iskrene čestitke
stihovima Luke Paljetka “Hvalnica Maslini”.
U želji da podržimo sve one koji brinu o ovom stablu i njegovim
plodovima donosimo i sažetak najaktualnijih državnih poticaja
namjenjinih ovom sektoru.
Odazovimo se svi pozivu UNESCOa da slavimo ovaj dan, jer
kako kaže Audrey Azoulay, glavna ravnateljica UNESCO-a ,
"Maslina je mnogo više od pukog stabla kvrgavog debla; ona
je simbolično utjelovljenje vrijednosti mira, mudrosti i nade -
vrijednosti koje želimo slaviti danas, na ovaj Svjetski dan."
Sigurna sam da ćete uživati u ODI MASLINI, koja se skriva u
početku posta.
Društvo književnika Beograda je organiziralo zanimljiv
poetski dijalog. Moderator je bila Ljiljana Surić Lambić,
a poetska oružja ukrstile su Anka Stanojčić i Sladjana Belko.
Ljiljana bi zadala neku riječ na koju bi obje poetese
pjesmom kazivale svoje impresije.
Naprimjer, na riječ "Zagrljaj" evo oba odgovora: Anka
Zagrljaj
Nježan i topao
snažan, pun strasti,
onaj koji tjera strahove
i sve utvare.
Kad ga imamo
mislimo da će uvijek trajati,
da nam pripada,
da je naš.
Tražimo riječi
da dopune zagrljaj,
da budu jače
od njega.
A njemu riječi
nisu potrebne.
Kad ga izgubimo,
tek onda shvatimo
šta znači jedan
zagrljaj.
Sladjana
Majčin zagrljaj
Majka, sinorodica.
Ona je vazda
krilo, tvrđava, utjeha.
Krila daje da polete,
Odlepršaju iz gnijezda.
Tvrđava u kojoj se
uvijek skrivaju.
U tom skutu
traže Utjehu.
U njoj stanuju
zagrljaj, osmijeh i
Ljubav. Materina.
Kada su kazale što su namjeravale, pjesmama su postavile
pitanja Ljiljani i ona je odgovorila otpjevanim stihom,
iz šlagera "Čamac na Tisi" i "Piši mi".
Na zahtjev publike da se druženje nastavi, književnik
Srećko Aleksić je predložio prozni nastavak, pa su obje
spisateljice svojim pričama dopunile večer. Utisak svih
prisutnih: nedostaju nam ovakvi književni događaji!
Bila je lijepa i mlada kad se udala, moja kumica. Na svadbi je
izgledala zanosno. Jedino mi nije bio jasan pokušaj svekrve da
tada bude ljepša od mlade. Gdje to ima? Mlada je uvijek najljepša
na svojoj svadbi, nijedna joj nije ni do koljena, i ne smije biti...
Tu sam već pomislila da nešto neće biti u redu, da je ta žena
morala neki pogrešan pristup usaditi u glavu svog sina. Neko
vrijeme viđala sam ih sretne, bar naizgled. Onda su počela
šuškanja. Nisam baš sve vjerovala. Na jednoj slavi bili su oboje,
on je izazvao bijes svih prisutnih žena kad reče da jedva čeka
da dobije dijete, pa da ga za kaznu vezuje za radijator! Ne znam
šta nas je spriječilo da ga kolektivno ne istučemo! Vjerojatno to
što na agresiju ne smiješ silom, ako nisi mnogo jači...
Jednom je trebala da dođe kod mene po medicinskom pitanju, i
nije došla. Ispričala se da ne može...došla je pet dana kasnije,
sa pramenom kose preko lijevog oka.
"Nova frizura?" zapitah sumnjičavo, i sklonih pramen...iza njega
modrica koja je cijelo oko prekrivala...
"Tko ti je to uradio? On?"
"Okliznula sam se", reče ona tužno.
"I pala na njegovu šaku? Dijete, zapamti zauvijek: nije te rodio,
nema pravo ni da te bije! Jednom da digne ruku na tebe,
neoprostivo je!"
"Dizao je više puta..." reče još tužnije, i pokaza modrice po
nogama, rukama...
"Molim te, mala moja, s njim pazi da nemaš dijete, da te ne
vezuje za njega! I odmah reci roditeljima, zatraži njihovu podršku,
i razvedi se! S takvim čovjekom ne smiješ provesti vijek!"
Poslušala me i razvela se. On se kasnije ponovo oženio, ne
želim ni da pitam kako ona druga prolazi. Kumica više ni u
jednog muškarca nije stekla povjerenje.
Ožiljke nitko ne može izliječiti.
Verovatno je ime Košutnjak nastalo zbog košuta, kojih je nekad
ovde bilo. Sve do 1903. gusta šuma bila je zatvoreno dvorsko
lovište, a potom je Košutnjak otvoren i za građane.
U istoriji je poznat kao mesto ubistva kneza Mihaila Obrenovića,
29. maja 1868. godine.
Ako je dan lijep, treba li ga provesti kod kuće? Ne. Idemo!
Naš cilj je Kovilj, mjesto na obodu Koviljsko-petrovaradinskog rita.
Mjestom dominira Crkva Vaznesenja Gospodnjeg
(Gornjokoviljska) podignuta između 1824. i 1829.
Prvo se poklonite ikoni na ulazu, malom ikonostasu
Ikonostas (takođe zvan templon) je u istočnom kršćanstvu zid s
ikonama i religijskim slikama koji odvaja brod od svetilišta u crkvi.
Vrijedi vidjeti ikonostas Rafaila Momčilovića.
Prelijepe su Carske dveri
Kako znate kome je crkva posvećena? Po ikoni koja je
sasvim lijevo na ikonostasu-Vaznesenje Gospodnje
Prelijepa je ikona Bogorodice
U istoj ulici, nekoliko kuća dalje, nalazi se rodna kuća
čuvenog pjesnika Laze Kostića.
Crkva Sv. apostola Tome (Donjokoviljska) koja je podiguta 1845.
na mestu stare crkve, poruišene 1837. Stara crkva je takodje bila
posvećena istom svetitelju.
Crkva Sv.apostola Tome u Kovilju proglašena je za spomenik
kulture. Ikonostas je 1937. izradio Anton Krel.
Carske dveri su prekrasne
Pogledajte kako je lijepo prikazan Sv.Toma
Na kraju sela Kovilj nalazi se pravoslavni manastir Kovilj sa
crkvom posvećenom Sv. Arhanđelima Mihajlu i Gavrilu.
Uređeni su parkovi oko manastira
Manastir je prema legendi osnovao Sv. Sava. Prvi put se pominje
sredinom 17. stoljeća. Suvremena crkva je zadužbina Petra Andrejevića
iz Sremskih Karlovaca, a izgrađena je sredinom 18. stoljeća.
Ulazni mozaik
Unutrašnjost se renovira, ikonostas je na restauraciji, ali se
freske mogu lijepo vidjeti.
I sad da prošetamo malo uz Dunavac, koji čini
koviljsko-petrovaradinski rit.
Idemo kalemegdanskim putem kojim rjeđe kročimo,
prema kuli Jakšića i srećemo mladence za koje ne
slutimo da ćemo ih ponovo vidjeti kasnije.
I prvo vidimo Crkvu Ružicu
Romantična legenda pripovijeda da je znameniti megdandžija
Bogdan Jakšić, sin vojvode Jakše, imao tri sestre – Ružicu,
Maricu i Cvetu. Ove pobožne plemkinje su navodno na
Beogradskoj tvrđavi, početkom 15. stoljeća, podigle tri crkve,
nadomak neosvojive Jakšića kule, koja je i danas jedna od
najzanimljivijih, rekonstruiranih srednjovjekovnih građevina
na Kalemegdanu. Crkve su ponijele imena sestara, ali je
među njima pretrajala samo ona ispod Zindan kapije, nadomak
Dizdareve kule – Ružica.
Projektant obimne rekonstrukcije bio je ruski arhitekta Nikolaj
Krasnov u saradnji sa inženjerom H. Vinogradovim. Tom prilikom
je crkva oblikovana u istoricističkom maniru i uklopljena u
ambijent tvrđave. Fasada je pokrivena rustičnim kamenom,
a zvonik i apsida su dobili novi izgled.
Dvije skulpture, izvedene također prema projektu Nikolaja
Krasnova, postavljene kao simboli srednjovjekovnog vojnika
i ratnika iz balkanskih ratova, flankiraju glavni portal crkve,
nad kojim je bronzana predstava patronske ikone Rođenja
Bogorodice (svjetlo u crkvi kaže da se danas dešava nešto
posebno, da nije samo muzej, nego je živa crkva).
Reljef iznad vojnika koji čuvaju crkvu prikazuje rođenje
Bogorodice.
U prizemlju zvonika je ulaz u crkvu, nad kojim je bronzana
ikona Svetog Georgija.
Vrata su impresivna
Obećala sam vam obilazak unutrašnjosti crkve.
Preduhitrimo svatove i poklonimo se prestonoj ikoni
Pogledajmo prelijepi ikonostas.
Kićene stolice velikodostojnika
Krune čekaju mladence
Podignimo pogled. Freske su fascinantne
Svatovi se spremaju za ulazak
Radujemo se ulasku mladenaca, istih onih koje smo
sreli na početku priče.
Slučajni smo gosti na svetom sklapanju braka. Eto, ispunila
sam obećanje da ću vam pokazati unutrašnjost crkve Ružice,
a svadba je čist bonus.
Pita učiteljica malog Pericu:
- Perice, znaš li ti koji je glavni grad Australije?
- Pa, učiteljice.... ne znam.
- Obrati pažnju na geografiju, Perice!
Pita Perica učiteljicu:
- A znate li vi ko je Jelena?
- Ne znam, Perice.
- Obratite pažnju na svog muža
Nastavljamo po kiši u Dobroselicu, koja je iz pravca
Sirogojna teško dostupna, bez ijednog znaka
U selu Dobroselica, na ulasku u seosko groblje, nadsvođena
krošnjama starih borova, nalazi se prelijepa crkva brvnara sa
impozantnim zvonikom na stubovima.
Sagrađena je 1821. godine, na šta ukazuje i zapis urezan u
brvnu na sjevernoj strani, a glasi: zidati se 1821. godine.
Stara je 200 godina!
Crkva spada među najmanje građevine ove vrste na Zlatiboru.
Dugačka je 8 a široka 5 metara, visina krova je oko 5 metara.
Hram je pravougaonog oblika, sa vješto izvedenom polukružnom
apsidom od brvana, na istočnoj strani.
Postavljena je na kamenom temelju, a unutrašnjost crkve nije
zasvedena, tavanica je ravna. Sama vrata su vrijedna dolaska.
U selu Sirogojno 26 km od turističkog centra Zlatibor nalazi
se muzej na otvorenom "Staro selo".
Na lokaciju od pet hektara, pored crkve Svetog Petra i Pavla,
prevučene su iz svih dijelova Zlatibora stare brvnare, kako
bi se ovdje prezentirale i čuvale.
Muzej čine dvije cjeline. Prva je skup kuća koje su sačuvale
svoj prvobitni izgled i namjenu, i one sačinjavaju stalnu
muzejsku postavku formiranu u dvije zlatiborske okućnice.
Drugu grupu čine kuće koje su sačuvale svoj prvobitni izgled,
ali im je namjena promijenjena, adaptirane su i prilagođene
turističkim potrebama. To su dvorana, prodavnica suvenira,
krčma, apartmanske zgrade...
Muzejska postavka zlatiborskih brvnara predstavlja svjedočanstvo
kulture stanovanja u zlatiborskom kraju u 19. i početkom 20.stoljeća.
U to vrijeme živjelo se u zadrugama koje su brojale i do 50 članova,
a zlatiborsku okućnicu sačinjavao je veliki broj manjih objekata
raspoređenih oko "glavne kuće".
Na krovu raste čuvarkuća...
Zbog blata ih ne obilazimo sve. Ali ne smeta nam da se
divimo ogradama od pletera.
Skupljamo se u Krčmi muzeja na otvorenom,
na toplim slanim zalogajima i kavi.
A na kraju se divimo rukotvorinama vrijednih sirogojnskih
pletilja, koje su ovo selo proslavile u svijetu.
Na jednom od vrhova Mokre gore podignut je Mećavnik,
Drvengrad.
Oživljavanjem starih kuća, prenijetih iz okolnih mesta,
arhitekta i tvorac ideje o savršenom životu van svakodnevnice,
Emir Kusturica je napravio grad Mećavnik – Drvengrad
Mećavnik je prostor za koga se na prvi pogled pomisli da je
ušuškan po terenu stotinama godina i da je svaka kuća čvrstom
rukom starih neimara godinama birala svoju idealnu poziciju.
Ulicama Mećavnika je uzbudljivo šetati u bilo koje doba godine,
jer svako pruža drugačije zadovoljstvo i različit pogled na prethodno
sjećanje. Ulice nose imena velikih umjetnika, sportista i svih onih
koji su svojom idejom ostavili ili ostavljaju trag u istoriji čovječanstva.
Kiša umanjuje čar šetnje.
Grad je platio cijenu korone. "Ćorkan“ i „Lotika“ imaju dvomjesečni
odmor.
Izletnik nastavlja svoje istraživanje po jesenjem Zlatiboru.
Stopića pećina nalazi se na sjeveroistočnoj strani planine
Zlatibor, između sela Rožanstvo i Trnava, na par stotina
metara udaljenosti od puta Zlatibor-Sirogojno, što je čini
jednom od najpristupačnijih speleoloških objekata Srbije.
Silazimo do Stopića pećine strmim stepenicama pod
kišobranima, po klizavom mokrom tlu.
Ulaz u Stopića pećinu je jedan od najvećih pećinskih otvora
u Srbiji, impozantnih dimenzija. Visok je 18, a širok između
30 i 40 metara.
Stopića pećina je riječna pećina i kroz nju protječe Trnavski potok.
Cijeli pećinski sistem dug je 1.691 metar.
Amblem pećine su bigarske (bigrene) kade, koje razlikuju
ovu pećinu od svih drugih.
Prva je svetla dvorana sa nakupinom sipara.
Slijede bigarske kade, nažalost bez prelivanja, jer su se
samo gornje napunile vodom.
U trećoj dvorani je vodopad Izvor života
Od živog svijeta u pećini su nastanjeni slijepi miševi, paukovi
i riječni rakovi koji su zbog nedostatka prirodnog svjetla vremenom
izgubili pigment pa su specifični po svojoj bijeloj boji.
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.