Neki ljudi jednostavno cijene
i vole osmijeh jer on je najljepši
dekor i pojava kod svakog čovjeka.
Kad mi netko to kaže još se više
nasmijem jer i ja sama to volim
kod sebe i drugih. Dan bez
osmijeha je zbilja izgubljen dan.
Danas mi je netko rekao
nemoj izgubiti ovaj lijepi
osmijeh. To je ono što je
zamjetno a lijepo, što
dopire i svidi se, ono
što u sebi i sam nosi.
Zato kad je prilika
nasmij se, odmah
sebe i onog do tebe
oraspoložiš. Besplatno
je a lijepo.. i najtmurniji
dan razvedri. Može samo
da koristi a od njega si
bolje a svi možemo biti
nasmijeni i isti. Budi osmijeh
u ovom ludom vremenu...

Nečiji osmijeh je mjesto gdje počinje naš osmijeh.
Nosi i daruj ga ponosno. Kad sijaš
i drugi vole tvoj sjaj. Zato ako možeš
budi suncem rasipan, drugi toplinu
voli tako sunce nikog ne boli već
može samo da voli.

Sretan Svjetski dan srca.
Podsjetite svoje najmilije da uvijek slijede svoje srce i sve će biti dobro. I
Osmijeh od srca je početak nečeg dobrog!!

Oznake: #kadosmijehgrije

Dala sam mu srce,
dala sam mu sve,
On se osvrnuo nije
i rekao ne ali iza
tog suza u oku
ostala je. Kao
krijesnica u noći,
stoji i hoće da
moje uzdisaje broji.

Nek mu na pameti
dok guta, što nije znao
zadržati, to odlazi s puta.
Da, ta ja, mora da
bude kao as original a
ne tek tamo neka
kopija. On ako me
toliko u srce
pozna neće zatvarati
oči da ne dozna.
I hoće da mu
kao leptir
koji nosi mir
na srce emotivno sleti.

O boli, itekako kad
nekog u srce zasadiš
pustiti ga ne možeš lako.
I cijepa iznutra i
hoće da se javi ali
razum srce mora
da zaustavi. Ostavit će
ili ne ovisi što hoće
da prevlada.. tko zna??!!
Možda neka mjesečeva
balada....

Oznake: #mjesečevabalada

Evo Lipo je uči u povijest
nastanka mjesta, grada e to je
priča za sebe. Ona se stvara...
Priča kamena i postanka
u malom kroz slova. Tu je
kultura raznih krajeva,
upoznavanje mjesta prirode
i mora tamo gdje zapne oko
a srce zavijori.

Dvigrad (tal. Duecastelli, Docastelli) su ruševine srednjovjekovnog grada
smještene u Istarskoj županiji u Limskoj dragi blizu Kanfanara.


Nedaleko od mjesta Kanfanar,
smješten na uzvisini unutar
Limske drage, danas je tek
fantomska uspomena na
nekadašnji kaštel. I sam naziv
govori o tome da su nekad
postojala dva kaštela, odnosno
dva grada na dvije uzvisine.
Međutim do danas su se sačuvale
ruševine tek jednog od njih.
Područje Dvigrada bilo je naseljeno
još u prethistorijsko doba. Za vrijeme
rimske vladavine bio je granica
između Pulskog i Porečkog agera.
1413. godine potpuno potpao pod
mletačku vlast doživljava kratko
razdoblje procvata no epidemije
kuge i malarije desetkovale su
stanovništvo pa Dvigrad ponovno
kreče put propasti.
Od sredine 17. stoljeća grad je
potpuno napušten a njegovi se
stanovnici preseljavaju u obližnji
Kanfanar. Zub je vremena učinio
svoje, kuće su propale, zidine se
urušile a među kamenim
pločama izrastao je korov.

U Dvigrad ulazimo kroz gradska
vrata a penjajuči se popločenom
ulicom stižemo i do još jednih,
koja su izgrađena u drugom
prstenu gradskih zidina. Na
posljetku stižemo
i do trećih vrata koja nas konačno
puštaju u samo središte grada.
Tu nas dočekuje crkva sv. Sofije
iz 11. stoljeća. Imala je tri lađe, a
u 14. stoljeću izgrađena je
propovjedaonica koja se danas
čuva u Kanfanarskoj crkvi.
Stranice pulpita ukrašene su
reljefima među kojima
se ističe lik sv. Sofije koja u svakoj
ruci drži po jedan grad. Bazilika se
početkom 19. stoljeća urušila,
a na njenu veličinu danas
poput velikog uskličnika,
ukazuje zid koji još uvijek
prkosi vremenu.

Taj zbilja povijesni ali i kulturni kraj
kao i sve ljepote koje je dala
majka priroda.. dva grada lipo ih je
upoznati i doprijeti do nekih
davnih vremena. Uživajte, vodim
vas u upoznavanje ovih divnih
mjesta.. srednjovjekovnih grada.


Evo i jedne moje pjesme..

Istra (ta naša zemlja)

Naša je Istra
puna lipote, volin
jako njeno more
i njene grote.
Crlena, bila, siva
i črna zemlja je krasi,
želja da se tornaš
nikad se ne gasi.
Koliko je u nama te
naše starine,
Istrijanske tepline.
To modro more u
nebo se ušpeglja
domaće se vodeka
voli i štima.
Gremo kadi nan je
lipo, ova mista kampanje
i puno je tu arije friško
profumane.

Oznake: Dvigrad

Noć je pusti da te
misli odvedu tamo
gdje želiš biti. U
Dan sam ti došla
Izmijenila sve i
elegantno otkrila
dubine neke. Puno
je od ludosti do
mudrosti i one
upotpunosti kad je
ispraznost ta što
kreče se posvuda,
sresti ju je lako
zato nemoj da te
zatekne nešto tako.
Već zaroni u sebe
zaplivaj tu istraži
što imaš u svom moru..
ne moj da te prevare oseke
i plime samo se jednom
prevladaju dubine.

Oznake: #tragom

Sve stane u ove dvije
riječi, sve bliskosti se
ovdje mogu zateći,
nedostajanje se osjeća
A pripadaju si isti
I zimi, jeseni, proljeća
a posebna su ljeta..
Neka blaga sjeta, srca
poput porculana odjednom
puni žara hoće da pucketa..

S nekim se bolje osjećaju
daleke blizine, one
koje nemaju ime.
Poznaju se isti,
Dijele različiti a
Množe slični.

Neki bole, udalje
se oni koji ne znaju
da dijele, takvi idu
istim smjerom ali
Trag nestaje...
Suze smijeha
Bol bez lijeka
Stope u pijesku
Hoće li ostati
ili nestati??!!???
Ma gdje su??!!

I tu sve stane.. i malo ako grli srce pravo:DD

Oznake: #dvijeriječi

Najljepše godišnje
doba je ono u kojem
si pronašao sebe.
Onaj koji te neumorno
gleda, koji vidi svu lipotu
Koju imaš, pa i suzu koja
Ti na srce sjeda.

Svako od nas u sebi
nosi svoju jesen.
Komadić osmijeha,
komadić sjete,
Mrvica tuge,
One emotivne
kišne a u sjeni
Sunca u odrazu
lica pruge.

Odraz svoje siluete
dok mi vjetrom miluje
grane dok ne krenu
Oni dani kad miris jeseni
Od lista srce postane.

Oznake: #kuckucevojeseni

Budi kao pjesma
nek te nosi ritam a
opušta glas tad si dio
onog što veže nas.


Kad zavolim,
zavolim dubine
ono što drugi
nema a to nešto
osvoji me...
melodijom nosi me..
Sve stane u
ono što jesam,
kao u stih,
pun osjećaja i
pomalo tih,
srce u imenu
i prezimenu a
ljubav u nadimku...
dođi
prošeći mojim
putem tu,
tragovima
što ostavljamo
uz mene su... kao u snu
ili putem ka beskraju.


Duša neka uvijek pjeva,
neka se iz nje melodija
sljeva. Nek se čuje ljubavi
glas slušaj i ne gubi nas.

Oznake: #osluškuješ

Kad ti oblak pomuti lice
Kad nastanu zvjezdice,
kad ti neki taknu žice,
kad te pitaju jesi li biće.

Kažu neki budi kao proljeće
i kad te drugi dotiče.
Idi sunce novo svanut će,
nemoj pustiti suzu već
nađi onog tko
poklanja ružu.

Oznake: #kadti

Ima jedan Grad, obojen
lipotom, dušom i osvoji
divotom. Danas slavi svoj
dan, tako ga lipo gledat
osunčan. On je dušom i šarmom
okupan. Ima povijest i
boje, karakter čvrst i
znamenitosti, kao i
prirodne lipote,
gastronomiju i more.
I ljubav svakome
daje. Glasi i on
Istarski romantičan grad je.
Grli i uvijek iznova
zove... pogodite tko je...


Sv.Eufemija ga krasi
zaštitnica poznata
I pjesmom se oglasi.


Sretan blagdan!!

Upoznajte i ovaj grad, u obilazak malo krećem i nekim dijelovima
Istre s vama ovdje prošećem..:)))

Oznake: #upoznajmomaloiovekrajeve

Toliko sam ljepote prosula u vjetar
a vjetar svaki put ode i dođe da pročisti
i donese nove ljepote. Vjerovala
sam, nadala se da razumije, da zna
ali nije. I sunce nekim razlogom novo
grije. Doći će i shvatiti da ne smije
se inatiti. Bol je teška ali nekim razlogom
tu da nam daje neku pouku. Nije lako
ali svatko nešto mora da nosi. I boli,
o da boli.. znam to i koliko puta sam
mu rekla to ali bole više kad se nemaju
oni koji su bili tu i u dobru i u zlu.

Zašto je tako, zašto se ljudi mijenjaju
lako.. Nema veze ja i dalje sam ista samo
me nema više kao prije, umorili
me oni koji nisu znali da me imaju
kao pravi. Neki su krivi kao dani sivi,
oni jesenji tmurni, zimski hladni neka
odu i pripadaju magli. Topli su mi
bliži grle me odani, oni koji me
znaju a ne boje se, znaju kome
će da pripadaju. Tako je to i bol
će doći i proći, dani tmurni isto
pa i oni lijepi a mi i dalje ostajemo
neki bliski stranci kao protivnici i
sudionici a ponekad kao cvijet, cvijetu.

Oznake: #izmeđustranaca

"Nekada su ljudi imali svoje JA
a sada imaju profile.
Nekada su imali prijatelje a
sada imaju pratitelje.
Nekada su imali život a
sada žive samo da bi to uslikali za druge."


Postali smo robovi novog vremena.
Lakše je skrivati se nego biti izravan.
Tehnologija je preuzela ono što je nekad
bilo druženje. Komunikacija je neophodna
svaka je društvena mreža na svoj način
i pokušaj nečeg a s druge strane oduzimanje
sebe. Sada je razumljivo da se zbog korone to
sve promijenilo ali i prije nje je bilo tako.
Počeli smo kao bježati od realnosti.
Sve je koliko i dobro toliko baš i nije. Volim
otkrivati neke dobre strane takvog oblika
druženja ili korištenja a prirodu u svakom
kutku ljepote doprijeti i toliko o njoj s
oduševljenjem pričati. Ona je bogatstvo
ona je raj, tu sam kao nova, u meni ide novi
sjaj. Nadam se da ovo neće pre daleko otiči,
da ćemo opet biti kao nekad, oni u jednoj
lipoj priči. Kad smo imali vremena, bili tu
za drugoga. Osjećalo se da nema strke,
da se druženje, djeci igranje i smijanje
da je onaj razlog zajedništvo a to se
podrazumijevalo. Ustvari tako je malo
trebalo. Desetak djece, puno igara
vani e tako je to kod mene onda bilo.
Čulo se dječji urlici, ali meni je to bilo
divno vrijeme. Bilo je manje grča od
svega, slobode, vremena. Za sve smo
se dogovarali i nalazili. Bilo je
jednostavnije. E sad, mreže su i
spojile dok su neke i razdvojile.

Nije potrebno dokazivati se,
svatko ima neku svoju posebnost
kao i osobnost. Svatko od nas je
priča za sebe, biti unikat je posebno.
To je ono što jesi, ono što te realizira.
A pisati je najbolji način. U tekstu je
dobro rečeno, iako ja volim onaj
stari štih, razgovor kao nekad i uvijek imati
svoje JA. Prijatelje koji su pravi nitko
i ništa ne može zamijeniti. To je nešto
što se godinama stvara i stječe.
A mreže je ono što dođe kao odmor,
nešto što ne bi
smjelo da veže čovjeka tek da
se koristi kao odmor za dušu. Slažem se
da je to iskazivanje kao i dokazivanje
otišlo malo pre daleko, možda se
jednom promjeni ali možda.

Oznake: #mijenjasenas

Kad osjetiš da te neko izbjegava, nemoj ga više nikad uznemiravati.
Ljudi ne odlaze iz naših života, odlaze zablude koje smo imali o njima.

Promjeni se gledište, i više
ništa nije isto. Kad
sve je izrečeno, čak i da
ni riječ se ne kaže. Tada
se promijeni čovjek, ne
možeš ga dugo motati.
Transparentni su takvi
ljudi, Okrenem se i odem,
Dođu novi i putevi i
Ljudi u život, ono ide
dalje. Ja volim dubine,
nemam se vremena baviti
plitkim ljudima, Sačuvaj
me Bože morskih dubina i
ljudskih plićaka, i toga ima.

Biti dio jedne velike balade a otkriti
da iza nota više ništa ne ostade.
Na kamenje se spotaknem ali idem
dalje, trnje me ogrebe ali berem ruže,
puštam sve što ne valja iza prljavog
ima još sjaja. U moru lipota, u
rijetkima još uvijek stoji dobrota.

To je bit, ne stati..
Kretati se i davati šansu
novom danu, novim ljudima
da uđu i daju životu novu notu.
Sunce je novo svaki dan... tako
nek iznenadi, stvara život je satkan
od raznih mogućnosti kao i
dara.

Pustiti što je bilo, neka bude samo
jedan dio knjige a nove bijele stranice
ispunit će oni koji se sa mnom vesele..

Uči nas da....
rijetki susreću rijetke, tragati, promatrati..
pružiti ruku ali opreznije... došlo je
i drukčije vrijeme ima svega, biraj u moru
istih one drugačije, rijetki ne odustaju.
Ljepota je u traženju i nalaženju a biser
je tako mali na dnu. Budi biser, on se teško
nađe zato je to slađe.

Nikad nisam vidjela da valovi odustaju. I to je jedan od razloga - zašto volim more. ..
More je sve, uči najbolje.

Oznake: #okreniploču

Lijepo je imati one koji će nas ojač ati. Kad oslabimo.
-Mihry

To je ono važno, kad te
Slomi, da imaš ko će te
zaliječiti. Tko neće
dopustiti da oslabiš
da te ponesu krivi
Ljudi, već uvijek će
da se za te potrudi.
Da srce da, da
Te dušom obavija.
Da grli sve rane
Pruži uvijek svoje
Rame. Bude tu
ka sunce u vjetru
Nosi nove dane
Imati nekog tko
Vrijedi to posebno
u srce stane.

Ljepota onih koji vide
a ljepota je ono što
jesi kao ono što te
krasi. Ljepota je u
oku promatrača.

Ljepota se živi
ljepota se shvaća.
volim što je lijepo,
priroda, humor, igra
kod djece, smijeh,
zabava, lijepa osoba.

Sve što je život dao
a toplinu u nama tkao.
Ljepota može biti mala
ali značajna. Njeguj je
do shvaćanja.

I samo budi lijep kao
osoba. Topli osmijeh
univerzalni je jezik
ljubaznosti.
Dok te on čini još
ljepšim. I zbilja je
istina kad se kaže..
Smij se i
već si ljepši.

Osmijeh čini čuda i najljepša je šminka svake žene!
I detalj svakog muškarca.

Danas je Međunarodni dan ljepote.
S ovim sam malo proljepšala čitanje
i razveselite sami sebe na bilo koji
način. Ljepota je svugdje oko nas,
samo ako se osvrnemo:))))

Oznake: ljepota

"Postoje ljudi, kroz čije tišine, govori čitavi Univerzum...
Postoje ljudi, koji ne žele da pobjede u razgovoru, jer im je važnije, da te saslušaju...
Postoje ljudi, kojih ne zanima marka cipela tvojih, već, zašto si tužna.
Postoje oni koji nazovu te... samo da ti čuju glas, ili...
pošalju poruku "Mislim na tebe".
Postoje ljudi, koji i kada imaš drugačije mišljenje, žele da to čuju,
jer onda nauče nešto novo...
Postoje ljudi, koji tvoje neslaganje s njima, neće doživjeti lično,
niti kao uvredu, već kao pravo na tvoju istinu...
Postoje ljudi, koji gledaju te očima kroz svoju dušu...
čiji korijeni susreću
u tvoje tamo negdje, u dubini.
Postoje oni, s kojima dotakneš beskonačnost vremena... i prostora, gdje u tišine čuješ odgovore na sva pitanja tvoja.
Postoje ljudi, čije prisustvo, bez ijedne riječi, govori tebi - SVE"


.........................
A tako je lako ako srce u
Drugom vidiš, probudiš
Emocije i pružiš ruku,
Susret dušu, e to je to
SVE
Malim znacima uđeš
u srce, to malo a jednostavno,
nevidljivo, neopipljivo a lako
samo se treba dogoditi...
Biti jedan od ...:DD
Volim dubine, one su
Uvijek tako posebne i
Ostaju usidrene tamo
gdje nikad ne odlaze
Ono Sve je na duge
staze, ako pravi to
Opaze.:))

Oznake: #postojeljudi

Dajem krila želji nek me
Vodi, nek odredi put..
neka ide gdje treba,
u visine put zvijezda
one znaju tvoje ime
u prostranstvu tišine,
gdje je mjesec žut.
Vinem se tražeći te,
jurim i lovim ali ne
mogu stići.. ti si
skriven tamo gdje
ne može nitko,
ups ustvari može onaj
Tko želju ima, traga
za zrcalima, gdje i
Suze i smijeh imaju
svoj put. Sanjajući
moj si mjesec žut..
a ja zvijezda koja te
Čeka u djelu jednog
Planeta.. osjetit će
Da se tragovi poznaju
ali i gube ako se dvoje
Ne sretnu ili ne ljube.

Srce želje pamti..

Oznake: #nakrilimaželje

Svima nam treba bar malo mašte da preživimo.
- Murakami

Bez mašte nema života,
to je začin kao ljubav i
mir a u tome se sastoji
sva ljepota. Maštaj da bi
imao boje i da te nose
neke crtice i ideje tvoje.
Tko mašta ima i san
tad ide lakše u novi
dan.

Lijepe misli su
umijeće nek te vode
obojani bojama sreće..
Malo se daj i u tome
maštajući Novi san
stvaraj, pokušaj
da daš novu notu
U crtežu života
Udiši lipotu.

Možda ima i toga paaa ja pružim osmijeh svoj, i to je najljepši nakit moj:DDDD
Bitno je biti svoj, imati svoj stil a ko hoće je tu tko neće mašem mu by byyy;))

Oznake: #umaštiživota

Teško je naći ravnotežu, imati put..
po putu ljude prave, neki brzo lete,
neki dugo sa mnom putuju a neki se
zaborave.. a stanice
im ili osunčane, vjetrovite a poneke
i burovite. To su neke više sile ali
ostaju oni koji ti postanu ili nikad
ne odustanu. Ima neki razlog, ima
neki cilj.

Pravi se osjete, ostalo su
samo siluete. Blijede na suncu, bore
u oluji to su oni koje ne mogu ni gromovi
u struji. Vatra i voda, žar i sloboda.
Odluka je prava tko želi put sa mnom,
tobom i do zaborava. On se stvara.
Ima li mjesta, svatko ga može naći,
za svakog ima ako se za srce zakači,
Budi takav, budi jači.

Sve ima svoje, strpljivosti kao i istek
roka. Dobrota je u redu ali dok se cijeni
a ne prelazi neke granice. Budi pažljiv
imati srce e to je velika stvar. Nije za
svakoga i za to treba dar. Rijetko
se viđa, teško stječe. Vrlo se lako takav
opeče.

"Zato sa mnom je lako, volim jako
a odlazim tiho."
Ili si takav blizak, ili neki u daljini daleki,
blijedi u magli a postajemo stranci nagli.
To su putevi koji se susreću okrznu ili
odlijeću.. Budi ka sunce, dok ga
mali oblačić prekriva jer svaki vjetar može
da lomi što se unutar njega skriva.... .... :)))))
Umjetnost je to ako se shvati......:DD

Oznake: #sveimasvoje