Sve stane u ove dvije
riječi, sve bliskosti se
ovdje mogu zateći,
nedostajanje se osjeća
A pripadaju si isti
I zimi, jeseni, proljeća
a posebna su ljeta..
Neka blaga sjeta, srca
poput porculana odjednom
puni žara hoće da pucketa..
S nekim se bolje osjećaju
daleke blizine, one
koje nemaju ime.
Poznaju se isti,
Dijele različiti a
Množe slični.
Neki bole, udalje
se oni koji ne znaju
da dijele, takvi idu
istim smjerom ali
Trag nestaje...
Suze smijeha
Bol bez lijeka
Stope u pijesku
Hoće li ostati
ili nestati??!!???
Ma gdje su??!!
I tu sve stane.. i malo ako grli srce pravo:DD