Toliko sam ljepote prosula u vjetar
a vjetar svaki put ode i dođe da pročisti
i donese nove ljepote. Vjerovala
sam, nadala se da razumije, da zna
ali nije. I sunce nekim razlogom novo
grije. Doći će i shvatiti da ne smije
se inatiti. Bol je teška ali nekim razlogom
tu da nam daje neku pouku. Nije lako
ali svatko nešto mora da nosi. I boli,
o da boli.. znam to i koliko puta sam
mu rekla to ali bole više kad se nemaju
oni koji su bili tu i u dobru i u zlu.
Zašto je tako, zašto se ljudi mijenjaju
lako.. Nema veze ja i dalje sam ista samo
me nema više kao prije, umorili
me oni koji nisu znali da me imaju
kao pravi. Neki su krivi kao dani sivi,
oni jesenji tmurni, zimski hladni neka
odu i pripadaju magli. Topli su mi
bliži grle me odani, oni koji me
znaju a ne boje se, znaju kome
će da pripadaju. Tako je to i bol
će doći i proći, dani tmurni isto
pa i oni lijepi a mi i dalje ostajemo
neki bliski stranci kao protivnici i
sudionici a ponekad kao cvijet, cvijetu.
Oznake: #izmeđustranaca
