~°.Rose Ocean.°~
Dvigrad
Evo Lipo je uči u povijest
nastanka mjesta, grada e to je
priča za sebe. Ona se stvara...
Priča kamena i postanka
u malom kroz slova. Tu je
kultura raznih krajeva,
upoznavanje mjesta prirode
i mora tamo gdje zapne oko
a srce zavijori.
Dvigrad (tal. Duecastelli, Docastelli) su ruševine srednjovjekovnog grada
smještene u Istarskoj županiji u Limskoj dragi blizu Kanfanara.
Nedaleko od mjesta Kanfanar,
smješten na uzvisini unutar
Limske drage, danas je tek
fantomska uspomena na
nekadašnji kaštel. I sam naziv
govori o tome da su nekad
postojala dva kaštela, odnosno
dva grada na dvije uzvisine.
Međutim do danas su se sačuvale
ruševine tek jednog od njih.
Područje Dvigrada bilo je naseljeno
još u prethistorijsko doba. Za vrijeme
rimske vladavine bio je granica
između Pulskog i Porečkog agera.
1413. godine potpuno potpao pod
mletačku vlast doživljava kratko
razdoblje procvata no epidemije
kuge i malarije desetkovale su
stanovništvo pa Dvigrad ponovno
kreče put propasti.
Od sredine 17. stoljeća grad je
potpuno napušten a njegovi se
stanovnici preseljavaju u obližnji
Kanfanar. Zub je vremena učinio
svoje, kuće su propale, zidine se
urušile a među kamenim
pločama izrastao je korov.
U Dvigrad ulazimo kroz gradska
vrata a penjajuči se popločenom
ulicom stižemo i do još jednih,
koja su izgrađena u drugom
prstenu gradskih zidina. Na
posljetku stižemo
i do trećih vrata koja nas konačno
puštaju u samo središte grada.
Tu nas dočekuje crkva sv. Sofije
iz 11. stoljeća. Imala je tri lađe, a
u 14. stoljeću izgrađena je
propovjedaonica koja se danas
čuva u Kanfanarskoj crkvi.
Stranice pulpita ukrašene su
reljefima među kojima
se ističe lik sv. Sofije koja u svakoj
ruci drži po jedan grad. Bazilika se
početkom 19. stoljeća urušila,
a na njenu veličinu danas
poput velikog uskličnika,
ukazuje zid koji još uvijek
prkosi vremenu.
Taj zbilja povijesni ali i kulturni kraj
kao i sve ljepote koje je dala
majka priroda.. dva grada lipo ih je
upoznati i doprijeti do nekih
davnih vremena. Uživajte, vodim
vas u upoznavanje ovih divnih
mjesta.. srednjovjekovnih grada.
Evo i jedne moje pjesme..
Istra (ta naša zemlja)
Naša je Istra
puna lipote, volin
jako njeno more
i njene grote.
Crlena, bila, siva
i črna zemlja je krasi,
želja da se tornaš
nikad se ne gasi.
Koliko je u nama te
naše starine,
Istrijanske tepline.
To modro more u
nebo se ušpeglja
domaće se vodeka
voli i štima.
Gremo kadi nan je
lipo, ova mista kampanje
i puno je tu arije friško
profumane.
Oznake: Dvigrad
27.09.2021. u 19:54 | 5 Komentara | Print | # | ^
