spookie dizajn

danas je poseban dan.
nije moj, ali je dan osobe moje najmilije.
mom je dragom danas taj dan.
ljubim te, dragi moj.
sretan ti R.

kad sam mu rekla da ga mislim blogati, samo me začuđeno pogledao, mahnuo repićem, i nestao u vidu magle.
a nije bilo ni spomena kupanju ( reakcija identična ).
...ali to je samo mala slika, samo slikica, samo da ti se nosić vidi...
ma nema šanse!
kad se napokon pojavio nakon par sati skrivanja po ćoškovima, i dalje nije bio raspoložen za moj objektiv.
no, postigli smo kompromis.....rezultate možete vidjeti na priloženom...
a što da radim, sramežljiv je...traume iz djetinjstva...
no, ne odustajem ja tako lako...

malo etiketa od nepristranog čitalaštva čuda čini!

ne bih li nekako skinula tu naljepnicu šizoidnog viklera, odlučila sam inerciju pretvoriti u ubrzanje.

i tako sam odfakala suđe u sudoperu.
pa sam prašila po stanu da se nakupe slojevi iste.
i nisam oprala ruke.
a onda sam sretna išetala iz stana.
i zadovoljno odradila sat i pol teretane.
nisam ni ručak skuhala.
ali sam zato skinula smiješeće skripte.
otvorila ih, i čitala, zamislite, jesam.
pa sam ponosna na sebe zaspala okupana sjenom ( jer sam zastrla sunce da me ne mami na lijenost :O) ).
čak sam i par naušnica izradila.
sve u svemu, zadovoljna danom....

htjela sam početi u ponedjeljak, kao ono, ponedjeljak, prvi dan u tjednu, nove radne pobjede, pa sve počinje tada ( premda ni trava ne raste taj dan, kažu upućeni ), i tome slično.
a kao što to obično i bude, taj se prvi tjedni dan, dan velikih odluka, obično rastegne na ostatak tjedna.
i tada je već naravno i četvrtak.
a tko je vidio četvrtkom ići u nove pustolovine...ma dajte, ne budite smiješni...

no pa da, danas je utorak.a što sam ja poduzela u vezi svojih velikih očekivanja i rasporeda, i obaveznih obaveza koje se moraju moraju MORAJU već jednom započeti ( čitaj, nastaviti )?
niš, afkors.
samo sam nabavila dugo traženu knjigu jučer, i eto, već sam na kraju njenih tričavih petstotinjak stranica.a nije da nešto brzo čitam.
koja sam ja lijenčina ponekad...
stručne knjigice veselo mi se smiješe sa stola, teretana mi radosno maše iza ugla, grad i dogovor me zovu u zagrljaj...a što ja radim?
sretno ekskiviram u svijet "Davincijevog koda".
i perem suđe.
i perem pod.
i perem stol.
i kuham ručak.
i čitam.
i ručam.
i perem suđe.
i perem ruke.
i brišem nepostojeću prašinu.
i čitam.
i perem ruke.
ah, koji zatvoreni krug moje inertnosti.

Čovjek ne može sačuvati bistru glavu dok se davi u ljubavi.
Tada samo lamata rukama i vrišti i iscrpljuje se.


Margaret Atwood:
Modrobrada

pa, mislim da ne bi bilo loše metnuti jedan mali tekstualni intermezzo, čisto toliko da se razbije monotonija.
da nije sve u sličicama.
pa makar one bile moje rukotvorine.
i nije da nisam ponosna.
ali malo mi se sad piše.
no dobro, inspiracija je malo spakirala kofere i otišla na neplaćeni godišnji...
ali tu je stara škrinja prepuna neizrečenog, ona otprije, ona na koju se već nahvatala patina...

riječi su moćne, i nikad ne zastare...

osamnaest

sedamnaest

šesnaest

petnaest

četrnaest

trinaest...ovo je dio buduće ogrlice...

jedanaest..ovo je detalj s ogrlice..

deset

devet...ovo je broš, da ne bi bilo zabune...

osam

» Za produktivnu narav, davanje znači nešto sasvim drugo.
Davanje je najveći izraz moći.
Ja već samim činom davanja doživljavam svoju snagu,
svoje bogatstvo, svoju moć.
Taj doživljaj pojačane vitalnosti i moći ispunjava me radošću.
Sebe doživljavam kao čovjeka iz kojeg se prelijeva,
čovjeka koji troši, koji je živ, pa stoga i radostan.
Davanje je veselije od primanja, i to ne zato što sebi nešto
uskraćujem, nego zato što je čin davanja
izražavanje života. «


Fromm :
Umijeće ljubavi

...ogrlica na špagi..sllika je katastrofalna..ne volim kad mi je dimenzija ograničena, stalno se nešto izvitoperi...

nastavlja se....

sedam

šest

pet

četiri

tri

dva

jedan

Na početku bijaše zamisao.
Ali ona se polako pretočila u nešto sasvim drugo.
No to je, izgleda, sasvim dobro ispalo.
Vidim, netko me i pročita.
Znači, to što kažem, nekome je zapalo za oči.
Nije ni to loše.
Izgleda da sam konačno spremna podijeliti se s drugima.

Podijelila sam ono što osjećam.
Došlo je vrijeme i da vam pokažem i dio onog što radim.

Imam vješte prstiće, pa ih tu i tamo uposlim.
( stavimo na stranu sve poslove tipa kuhanja spremanja čišćenja kukičanja šivanja pranja kopanja nosa i sličnih djelatnosti )
To se ubraja pod normalno.
Izuzmimo i pisanje.
To se ubraja pod potrebno.

Kako je počelo? Slučajno.
Za slučajna otkrića uglavnom trebaju proći desetljeća.
Ni ja nisam iznimka.
Meni su trebala tri.

Nikad nije prekasno otkriti za što si nadaren, zar ne?

Meni, eto, ide kreativni izričaj.
Pa sam svoja nadahnuća pretočila u raznorazne materijale.
Glinu, papir, fimo masu, žicu, perlice, staklo, drvo, konac, špagu.....

Kažu mi ljudi da nije tako loše, obzirom koliko kratko petljam po tome.
Pretežno žene bacaju komentare.
Uglavnom pozitivne.
A muškarci onda dvaput pogledaju te iste žene.
Zašto?
Pa zato što imaju tu čudnu ogrlicu, te lude naušnice....

Eto, moći ćete pogledati nešto iz moje zbirke »umjetnina«, pa prosudite sami koliko ima istine u mojim riječima..
( jedino mi je žao što su sličice tek blijeda oslika originala, pa se možda baš i ne vide najbolje oni sitni, najvažniji detalji koji moja djelca razlikuju od ostalih od te vrste ).

Pitanja, želje, narudžbe, komentare .... sve primam. Samo recite ako ima interesa.
Poslaću vam i veću slikicu.
Možda dobijete i original.
Gratis također imam u vidu...ovisi koliko pozitive dobijem u povrat ....
.... recite mi....

F A A A A K K.....!

i ti i tvoji nemušti, glupavi odgovori
I MOJA BIJEDA ŠTO TE NISAM NAUČILA JOŠ.
I VRIŠTIM I LUPAM I UDARAM
I GRIZEM I GRIZE ME
I TRGA ME I CIJEPA ME
I SLAMA ME.
BIJES.
ne znam, ne mogu, neću....
NE DAM TO.
NE DAM TE.
VAN.
(l.l.)

.... vucaram se po kutevima s krepanim mačkama, gledam svoja jezera od očiju u svakom ogledalu koje okrznem pogledom....
.... i sa stakla na me pogled uvijek baci to isto, tupasto, nasmiješeno lice ....
.... taj smrznuti cerek što je zaspao na usnama ....
.... bubice, leptiri, pčelice, cvjetići, povjetarac i nježni šapat na uho, sve je što želim od života .... danas
..... jesam, priznajem, budalasta sam, jer sam sretna ....
.... da, šašava sam, znam....
.... i da, hoću, skakutati ću ako mi se prohtije.....
.... i da, zapjevati ću ( makar riječi ne znam još ), samo ako to poželim....
.... jer to sam ja, ona ja kakvom želim biti ....
.... zbog tebe, i uvijek zbog tebe ....
( l.l. )

“ Ljubav nije ograničena, raste i mijenja se sa svakom godinom života, da je svaki čovjek upoznaje kao različito čudo.

U ljubavi se može tući i urlati na granici tornada, a onda se sat kasnije potpuno predati.

Ona može lutati i tražiti kroz cijeli svijet da se nigdje ne zaustavi.

Može puzati po olucima ili se sakriti u kasno popodne iza kačkanih rukavica u kojima se poslužuje čaj u vrtu.

Ništa je se ne može postidjeti.

Ništa je ne može učiniti veličanstvenijom.

Podijeljena, napuštena ili sakrivena zauvijek, ona može ispuniti život.

Nema razumijevanja ljubavi i nema poraza tako dragocjenog kao što je pokušaj.

Ni jedan aspekt života nije kompleksniji i ni jedan nije tako jednostavan.

Pogled, riječ, i srce je zauvijek slomljeno; dodir, i ono je popravljeno.

Ljubav je hrabra i kukavička.

U istoj osobi ona je tajna i brbljavost.

Ali iznad svega, ljubav postavlja vlastita pravila a nitko ne može znati njenu potpunu manifestaciju u srcu drugoga.

Ona čak može dovesti čovjeka do toga da stoji na straži u dugom hodniku, dok se ljubav njegova srca zabavlja s drugim. “


James A. Michener :
PROLJETNE VATRE

Možda mi nećete vjerovati, ali istina je –
još one davne ’87. jela sam artičoke.
U Parizu.
Ni više ni manje.
U bolnici, zamislite.
( ništa posebno.
poput kuhanog kukuruza.
samo zeleno.
i čudnijeg oblika. )
A sjećam se toga kao da je jučer bilo.
Ja, dijete provincije, s brdovitoga Balkana, sjedim na krevetu, grickam to bilje, i smiješim se tamnoputoj djevojčici pored sebe.
I kroz prozor gledam francusku u malom, kako tone u san...
Nikad više nisam jela artičoke.
Previše se gorkih uspomena stislo u jedan zalogaj....
(l.l.)

#...Sunce se spuštalo na drugoj strani nebeskog svoda.
Zemlja je bila vruća od njegovih zraka.
Mirisala je na stvari koje su bile posijane,
na stvari koje su rasle, na one koje su bile posječene i na one koje su umrle.
Mirisala je na život-bogatim prodornim mirisom koji se vječno stvarao i vječno vraćao u prah iz kojeg je postao... #

Irving Stone
Žudnja za životom

... letimičan pogled kroz staklo ukazuje na prokletstvo koje cijelu vječnost okiva grad i ne dopušta mu udahnuti slobodu.
... kiša. taj usud koji obvezuje na mirovanje, ušuškava u letargiju, usporava bilo ...
gledam oblake zloslutnih boja kako se bjesomučno koprcaju na nebeskim poljanama, da bi već u idućem trenu bili godinama daleko ...

... spuštanje sumraka. već pada i večer.
predmeti gube obrise i sve je mekanije, skrivenije ...
pale se lusteri, sjaji ulična rasvjeta ... reklame bliješte.
buđenje.

to je drugo lice grada, ono noćno ... još crnje zbog kiše što ga svojim zastorom omata, još mračnije zbog vjetra što ga šiba po obrazima.

... kapi što dolijeću i udaraju o prozorska okna, nalik su nemuštim suzama koje se duboko u meni lome ... pucaju na stijenama mojih čuvstava.

lijepo je odavde, iz sigurnosti, promatrati taj udaljeni, hladni svijet vani, pokriti se preko glave i disati u svom sigurnom, toplom svemiru ...

...lijepo se ujutro probuditi s okusom zadovoljstva nakon prosanjane noći i znati da će te taj osjećaj slijediti kroz dan, sve opet tamo do večernjeg počinka...(l.l.)

.... željela bih da sam ptica, pa da ti u naručju mogu saviti gnijezdo,
i da mogu usnuti s dodirom tvoje kože i toplim dahom na licu ...(l.l.)

lupa me depresija
puca me melankolija
sjeta mi klizi po venama.
žalost me poji svojim žuborom
a tuga miluje svojim valovima.
grizodušje mi kljucka podsvijest
možđane mi se razilaze od boli.
ja tonem
ja klizim
ja se topim.
mene nema.
nestaću....
(l.l.)

došao je i taj dan, bolje rečeno, kraj tog dana
fajnali.
mrtva sam umorna.
ne bi čovjek rekao, ali i od nerada se lako umoriti.
posebno kad se " radi " s djecom.

ona su predivna, ali kao i otrov, treba ih uzimati u malim dozama.

zato valjda roditelji postanu otporni tijekom godina.
znaju dozirati.

za razliku od nekih, volim ponedjeljak.
i to je nekakav novi početak.

uh, bliži se kratki spoj.
bolje da odem u krpice.

eh, imam par ideja za blogić.

a i da se pohvalim malo.....život će mi se možda promijeniti u par idućih mjeseci...:O)
na bolje, houp sou

živi bili, pa vidjeli

( jeste li se ikad pitali koja je prava odluka, ili je najbolje isključiti razum, pa pustiti instinktu i vlastitom nahođenju da vas
s vodi u odluku... )

ura ura ura...triput ura za ošlu subotu..
dobrodošla nedjeljo, predivna, radna cjelodnevna nedjeljo!!

upravo sam čula na radiju jedno vrlo neobično ime... LUZARIJA..kripi nejm, ili su mi samo obzori malo suženi jutros..?

no, sve to nema veze s onim što htjedoh reći..

e, da, još kad bih znala što sam ja to dubokoumno htjela izvaliti vama, svekolikom pučanstvu...
stvarno, kako loši radijski voditelji mogu ubiti koncentraciju...!!

niš, odustajem za sada.
samo jedna riječ.

pičvajz.

tak mi je danas.
jer radim popodne.
fuj.
a najradije bih puštala korijenje doma.
bljak i subota.
bljak.

jeste li ikada imali migrenu?
vjerujte mi na riječ, ma kakva španjolska čizma, ma kakvi bakrači, sve je to ziro naspram ludila koje vas uhvati kad vam draga meteorološki loša situacija pošalje glavoboljčicu u nenadanu vizitu...
dragi moji supatnici meteopati ( ili meteoropati ? ), vjerujem da me vi u potpunosti razumijete..
ljudi moji, zamislite samo buđenje sa čavlom u glavi, a tijekom dana i pridruženje ostatka njegove obitelji koja vam nesmiljeno kvrcka i kucka i lupka i zasijeca i gromovi i munje i poplave i požari...
pa zatim od boli počnete prvo sliniti u nesmiljenim količinama sveudilj i poprijeko po krevetu ( u slučaju da vas je bol prikovala za jastučnicu )..
pa nakon toga, kao idući stupanj počnete žmirkati i suziti na jedno od očiju u glavi i za koji časak nalikujete na spodobu koja je upravo pokopala te isplakala cijelu vamiliju..( a kako to bude zabavno kad vas dotični stupanj strefi u prepunom tramvaju pa vas šacaju ko tele u šarena vrata..)
zatim, napredni stupanj, karakteriziran mučninom u različitim verzijama; tipa ona sa povraćanjem, ona sa sijevanjem u želucu, ili najblaža verzija, ona takozvana lažna.
koja sama po sebi i nije tako opaka, jer ako ste već uspjeli doći tako visoko u stupnjevanju, to znači da cijeli dan niste stavljali ništa jestivo u svoj probavni sustav.
pa znači, neće ništa ni ispasti natrag.
logično.
tu smo već došli lagano i do panike, jer, ako u međuvremenu niste prilegli, zamračili prozore, ubili Sunce koje besmiljeno prži ( i susjede koji baš za inat drmaju po narodnjacima.. ), nalazite se na nagradnom nivou, koji kao premiju nudi rušenje u nesvijest!
i to što od izgladnjelosti, što od živčanog sloma, što od borbe s ostatkom kugle zemaljske, koja je baš taj dan odlučila zaratiti s vama i poslati vam sve telefonske pozive koje ste propustili u zadnjih sto godina, uključivši i prijatelje iz osnovnjaka...
a ako preživite svu tu ataku, i ostanete racionalni i sposobni za spojiti dva i dva, zadnjim se snagama hvatate za ormarić prve pomoći i gutate prvi analgetik koji vaša drhtava ruka stigne uhvatiti prije nego joj se na dohvatu nađe koje od hladnih oružja..
i tu bude kraj vašim mukama.
onesviješteni ste.
a nebuloza nastaje iz dva razloga:
1. tableta brzo djeluje pa ste skviknuli od radosti zbog uginuća patnje
2. patnja je preživjela a vi ste skviknuli od boli
ende.
a vama je ionako svejedno jer ste besvjesni.

....meni je, srećom, danas bio izbor iz izloga 1, pa sam ovdje sretna i dijelim proživljenu muku s vama...

a sutra je, na žalost, radna subota.
i nedjelja.
padaj kišo, da mogu kunjati u zapećku...

...# On hoda s onu stranu iscrpljenosti, s onu stranu granica izdržljivosti i rubova svoga bitka, i negdje uzduž toga puta gubi ravnotežu, pada s rubova svog uma, i ovdje izvan obruba razuma vidi, po prvi i posljednji puta u životu, ukazanje #...

(Salman Rushdie : Istok, zapad )

...eh, eto i konačno kraja ovome danu, koji, na kraju krajeva i nije bio toliko izšitan kao što bi si to čovjek mislio kad ga krevet ispljune onako izgužvanog svakoga jutra...
posebno zato što se radilo o ČETVRTKU, a taj dan je moj najgoriji dan u životu otkako je svijeta i vijeka...ili nešto bliže, datirano tamo negdje u osnovnoškolskim memoarima...
ali ne bih ja sad o prokletstvu četvrtoga dana u tjednu, želim usnuti s lijepim mislima...no, pogledajte Garfilda i shvatiti ćete o čemu pričam ( afkors, zamijenite dane.. )

...ostadoh bez teksta...opstruirana sam sa strane jednog dobrohotnog stvora ( a kao što znamo, dobre namjere vode f pekel, pa da prije vremena oboje ne odjedrimo tamo )...
...laki snovi ljudima dobre volje...

....želim biti šal od svile, da se polako omatam oko tvoga vrata i nježno ti oduzmem dah, a zatim da te lagano ljubim, sve dok te poljupcima ne vratim u život....
(l.l.)

...sad mi je dovoljna samo sličica da pokažem svoje osjećaje....riječi se tek slažu u glavi, a da ih ispljunem na papir, potrebno je malo više od dvadesetčetverosatnog treptaja...

* * *

Slanutak
i mokra vilinja kosa.
Tamo gdje rijeka dotiče mora dah
moj je početak
i kraj.
Blago sedefnih kuglica
leži duboko.
Sakriveno u grivama
pobješnjelih morskih trava.
I čeka na mene.
Želi moje nevine ruke
( još neuprljane svijetom ).
Očekuje spas, tražeći novo sutra.
Na meni je da požurim,
da žurim,
jer osjećam da sve više
i dublje
glibim i probadam u ovo blato
oko mene.
A samo još moje čiste,
bijele ruke
donose nadu.
(l.l.)

...magovi i informatički genijalci u mome malom univerzumu, da čovjek ne povjeruje, i ne stanuju tako daleko...
ponekad je samo dovoljno pogledati kroz prozor i zajauknuti dovoljno glasno nešto tipa #kuku lele izbole me pčele#, te istovremeno (šatro)lupati glavom o tastaturu, i već će se naći neka samilosna duša koja će doći i spasiti stvar.
nešto u stilu ah, ne daj se godinama moja ines, eto mene mlađahnog navdušenog brucoša, rješavam probleme sto na sat!
....ma nije da ja tu nešto kukam i žalopojim, daleko od toga, ali što nije bio blizu netko daleko od mog porodičnog stabla....dalo bi se onda spašavati i neka druga područja daaaaleko od tehniciranja....
no, o tom te ostalim pitanjima toga tipa, nekom drugom prilikom...
...sada samo mala demonstracija mojeg novostečenog obrazovanja glede i u svezi lijepljenja mojih omiljenih sličica na uvid ljudima dobre volje...