* * *
Slanutak
i mokra vilinja kosa.
Tamo gdje rijeka dotiče mora dah
moj je početak
i kraj.
Blago sedefnih kuglica
leži duboko.
Sakriveno u grivama
pobješnjelih morskih trava.
I čeka na mene.
Želi moje nevine ruke
( još neuprljane svijetom ).
Očekuje spas, tražeći novo sutra.
Na meni je da požurim,
da žurim,
jer osjećam da sve više
i dublje
glibim i probadam u ovo blato
oko mene.
A samo još moje čiste,
bijele ruke
donose nadu.
(l.l.)
Post je objavljen 05.04.2005. u 12:34 sati.