spookie dizajn

DRUGI DIO PRIČE.....


a kad će vrag po svoje, ako neće baš onda kad vam to nikako nije zgodno ni u planu?
pa neće valjda kucati baš onda kad ga čekate fino spremni i puni protuargumenata, u papučama, s kavicom, odmorni, ful nabijeni energijom ...

ni đavolak koji se na malu okomio nije čekao njen dobar dan, ma ne, on ju je zatekao baš na prijelazu s jedne na drugu nogu, tako da je mala baš fino izgubila ravnotežu ...

i bio je petak.
ono, kraj tjedna, mala raspjevana, slobodna subota baš se poklopila s dobrohotnićevom, znači super kombinacija na pomolu ... putovanje, odlazak doma, nina, ljubav tetina, svjež zagorski zrak, subotnje čavrljanje i pivica, kolačići ...

ne bi li nekako zaslužila da ju njen dragi otpelja ( ma ima i mala vozačku, al' nekak je ljepše imati vlastitog drajvera ponekad, zar ne, drage moje dame? ), mala se bacila punom parom na svoje kućanstvo ...
točnije, na usisavanje, brisanje prašine, slaganje zaostalih hrpetina knjiga i časopisa, presvlačenje posteljine ... sve, samo ne skidanje tapeta i mijenjanje pločica.
( nije da to baš pali pod zasluge kod našeg jačeg spola, ali nikad se ne zna, bar bi se imala na kaj pozvati ak' zagusti kod uvjeravanja; ono u stilu.. : .. « a ja sam cijelo jutro čistila, rmbala ... a ti sad ne bi mene mogao čak ni ... « itd. )
i nije da su maloj ti poslovi mrski, ali kad su sa plemenitim ciljem, slađi su.

kad je mala sve to pozavršavala, otkrila je da ima još dovoljno slobodnog vremena za obaviti neki poslić ...
a kako joj se na putu, silom prilika i više no jednom, našao i dotični refrigerator, mala se sjetila da već duuugo nisu odmrzavali isti.
i da se, kad se to ne radi redovito, u toj maloj kutiji može nakotiti i do 10-12 kila snijega i leda!
nevjerojatno za tako malu kutiju, ali vjerujte maloj na riječ, i istinito.

pa se mala latila posla.
kao prvo, ostrugala je površinski sniježni nanos debljine 3 cm i spasila one sirote paketiće peršina koji su nestali u bespućima ledenih nanosa.
njima više nije bilo pomoći, pa su svrsishodno završili u varivu.
bosiljak je bio u nešto lošijem stanju, pa ga je stigla neslavnija sudbina odbacivanja u smeće.
zatim je mala dohvatila fen, kao pravog prijatelja u borbi sa ledenom nemani.
no fen je majušan, a ledina je divovska, pa je njegov topli dah tek malo načeo debeli sloj.

nastavak slijedi ...

PRVI DIO PRIČE

hladnjak, frižider, hladionik, frigorifer, fridž ... kako god.
rashladna kutija na kraju krajeva.
služi svrsi, ma što mi govorili o tome.
i mala ima jedan.
stari.
godište dobrohotnog.
( al' se dragi ipak bolje drži od sudruga u godištu, mora se to priznati. )

a mala je sklona gomilanju predmeta u visine.
voli ona raditi gomilice.
hrpice od prljavog suđa. u sudoperu.
hrpetine od opranog suđa. pokraj sudopera.
kupčece prljavog veša. u kupaoni.
tornjiće od čistog veša. sveudilj i naokolo.
kraljevske tornjeve od ispeglanog veša. po ormarima.

kakve veze imaju rashladne kutije s njenim mentalnim problemima, pitate se ...
o, imaju, imaju ...

dotični fridge je u kuhinji. u kutu.
a kuhinja je kronično manjkava prostorom.
klaustrofobično pravokutno kutijasta.
( jebem te nadobudni futuristički kineski arhitektu iz '72! )
a mala želi, kao i sve dobre i prave domaćice, u toj kuhinjici, carstvu njenom, imati sve ono što prave ( američke ) kućanice iz filmova imaju.
dakle, već navedenu rashladnu kutiju.
ali 'oće ona i mikrotalasnu.
i još i kutiju za kruh. i to drvenu.
pa si je i nabavila sve to. i bila sretna.
barem sve dok nije otkrila kako to sve ne ide onako kako si je ona to u svojoj maloj pametnoj glavici zamislila.
naime prostor, točnije manjak istog, pokazao se kao nepremostiv problem.
kukaš da nemaš, pa dobiješ, pa sretna, pa nemaš kam metnuti.
pa opet kukaš.

no, da mala nema mentalnih problemčića, opsesija i svih onih sitnih stvari koje ju čine malom, problem bi možda bio nerješiv, ali kako je mala puna raznoraznih ideja i sklonosti, našla je rješenje.
dakle, rješenje je u piramidi.
koja je išla ovako, gledano od poda:
1. fridž
2. mikrovalna
3. kutija za kruh ( drvena )
4. kutijica neškafea ( metalna )

savršeno, zar ne?
vuk sit, koza cijela, kuhinja nije pretrpana, a mala sretna na kraju.
no, sve protuprirodno jednom dođe po danak, tako je i maloj došla na naplatu njena ( prividna ) učinkovitost ....

bude i nastavak .....

živio novi radni tjedan u veljači!
ako se po jutru dan poznaje, jao si ga maloj.
ima se materijala za ispričati ponešto, vikend je bio berićetan.
među ostalim, slijede priče :
a) neškafe napada iz zasjede ili kako je mala zaradila čvorugu veličine gusjeg jajeta

b) zašto te kako je mala jutros dobila buhtle umjesto očiju ili kako ubiti kućnog ljubimca bez suvišnih zašto

ostanite s malom ovaj tjedan, pa ćete saznati kako zašto tko i gdje....
do tada, strpljivo.

mala i dobrohotni su jučer šopingirali.
kao prvo – fridž je bio avetinjski pust.
kao drugo ( ali ne i manje bitno ), dotični šoping centar u susjedstvu je već neko vrijeme, i više nije friško otvoren, a mala ga još nije hodočastila.
a to nemre sam' tak proći.
jer mala se voli šmucati oko polica.
niš' posebno, strast ko' strast.
uostalom, od toga boluju i sve njene istospolnice.
ili bar većina.
bio je to savršeni dan za taj sport.
mala odmorna, dobrohotni još nije mrtav umoran.
uzeli kolica i krenuli u postolovinu pod imenom : malo para - puna kolica - hepi end.
mala se razočarala već na samom startu ( naime, svjetski je putnik, i nagledala se ona šloping centara i centara širom europe, pa ju sve manje od deset km u promjeru, ipak ostavlja ravnodušnom ).
ogromni, obećavajući ulaz ničim nije opravdao svoje postojanje - sve što je on obećavao, u startu je srušila praznina još neuseljene ponude koja je slijedila.
no, to nije ni bio cilj njihovog dolaska, pa se mala ponadala da će se barem pri pogledu na veličanstven izlog polica sa hranom uspjeti povratiti od prvotnog šoka.
ali nije.
skraćenom verzijom ispričano, jer suvišno je trošiti riječi - dotični centar nije ni sjena jednom od svoje starije braće, čak štoviše, izgleda više kao neželjeno dijete.
nakon par isprobanih jakni ( koje su, sudeći po mjerama, proizvedene vjerojatno u čajna taunu ), sat i nešto bauljanja oko artikala, mala je shvatila zašto nije ni trebala dolaziti.
naime, na jednoj od polica nalazila se potvrda koilko je država u kojoj živimo u banani ...
lovor, znate dobro što je lovor ( žene prepoznaju njegovu kulinarsku vrijednost ).
ono fino kaj miriši u gulašima, u sarmama i sličnim jelima od mesa, onaj listić kaj vam se zapikne u nepce baš kad ste slasno zagrizli u meseko... ( ovo je uputa za muški dio populacije, koji dotični, možda ne prepoznaje iz prve ).
ako ništa drugo, vidjeli ste drvo lovorovo negdje na ljetovanju širom jadrana nam plavog i pomirisali list još neubran, svjež.
dakle, mala je potrošila svoju dvogodišnju zalihu, pa je odlučila popuniti iste.
i došla je pred policu sa dotičnim začinima.
i nakon pomnog iščitavanja deklaracija na proizvodima, zaključila da nekoga u ovoj državi konačno treba skratiti za glavu.
recite mi vi, molim vas,koja jelogika i smisao u ovome :
u ponudi su tri pakiranja lovorovog lista –
- jedan mađarski od 5g po cijeni od 3,89kn ( proizvedeno u mađarskoj, uvoz iz mađarske )
- jedan slovenski od 25g po cijeni od 3,90kn ( proizveden u deželi, uvoz pitaj boga odakle )
- jedan hrvatski, frankov od 25g po cijeni od 4,90 kn ( PROIZVEDEN I UVEZEN IZ SLOVENIJE! )
PA DOBRO LJUDI MOJI, ZAR HRVATSKA NEMA VRAŽJEG LOVOROVOG LISTA, NEGO I TO MORAMO UVOZITI, I TO JOŠ K TOME IZ SLOVENIJE???? NIJE LI LOVOR PRIMORSKA BILJKA I NE RASTE LI ŠIROM JADRANA??? A GDJE TO SLOVENCI, NA SVOJOJ ŠIROKOJ OBALI MOGU UBRATI DOVOLJNE KOLIČINE LOVORA, JOŠ I ZA IZVOZ??? I JOŠ KAD GA UVEZEMO, I PAKIRAMO, SKUPLJI JE NEGO ISTI TAKAV U DEŽELINOM PAKIRANJU???
ma, dajte, molim vas lijepo....tko je ovdje lud..

dužina i značaj nekog koraka mogu ovisiti o puno čimbenika.
recimo, o tome koliko je dotična osoba velika, to jest visoka.
zatim i o tome koliko su dugačke hodalice te osobe.
( mala, jer je mala, to dobro zna... godinama se već utrkuje s dobrohotnim pokušavajući sustići njegova dva sa svojih šest ... koraka )
pa o tome kuda dotična se dotična persona uputila u startu.
npr. ako dokono šeta gradom razgledavajući izloge i trošeći vrijeme, koraci će biti sitnog veza, kratki, spori, te će njihov broj rasti proporcionalno s količinom vremena i brojem izloga.
s druge strane, postoji li hitnja, žuri li se nekuda, kasni li se, recimo na spoj, ili na razgovor za posao, a dragi nam je zagreb grad baš u tom trenu organizirao sveopći prometni kolaps, veličina te broj koraka znatno će se razlikovati od prvotnog primjera.
u ovom slučaju, biti će duži, žustriji, a o broju će ponekad biti teško govoriti zbog trenutaka kad će osoba hodati gotovo ne dotičući tla ( panične situacije, knap vrijeme, jaaako velika kašnjenja )...
i u tim trenucima korak se lako može pretvoriti u prelet, pa se tako lako može izgubiti i nit brojenja..

u našim životima postoje i neki drugačiji koraci, a da nisu direktno vezani uz tlo.
barem fizički, ona mentalna lebdjenja ne ulaze ovaj čas u zadane teme.
dakle, to su koraci koje obično vezujemo uz nekakove odluke.
ma kakve one bile : dobre, loše, djelomične, katastrofalne.. ( srećom, u startu još nismo svjesni kuda nas odvode, pa je nekako lakše )
neki od nas ( a takve mala posebno ne voli ) uvijek ostaju samo na odlukama.
ponekad i godinama.
na kraju ih zakopaju s njima.
a neki, kao mala, svoje odluke redovito popraćaju koracima i konkretnim akcijama.
mala je do sada u životu donijela popriličan broj odluka – čak se može i pohvaliti da nikad, baš nikad nije požalila zbog onog što je na kraju odlučila i odabrala.
čak je i u ovu godino krenula odmah oštro, s nekim planovima i odlukama koji su ju već neko vrijeme pratili u stopu. ( ne bojte se, nisu to one popularne, novogodišnje odluke tipa: « neću jesti čokoladu, prestati ću varati muža » i sl.. )
mala je ove godine definitivno odlučila završiti i staviti točku na i jednom svojem dijelu života.
i započeti novi, onaj u kojem još nije bila.
poduzela je mala i korake. puno njih u isto vrijeme.
i pregrizla je govno, i stisnula je zube, i zakopala ponos, i ubila ego na čas....
mala je krenula koračati dalje.
još dalje nego što se do sada usudila.
jednu bitnu stavku je već riješila na pola.
drugu je počela rješavati u ponedjeljak. i došla je do drugog kruga.
vrijeme, vrijeme će pokazati maloj, koliko se hrabrost isplati.
do tada, držite maloj fige, i mislite na nju, barem do proljeća, kad bi se klupko trebalo do kraja razmotati ...