spookie dizajn

da nije ..

zamislite situaciju u glavi:

utorak je.
glomazni otpad ide u srijedu - aparati moraju biti vani do tada.
dakle prijepodne istog dana.
mala je iskrcala i pomaknula aparate iz kuhinje u sobu ( SAMA, ma koliko vi ne vjerovali u to).
barem fridge, šparet nije smjela micati dalje od sredine kuhinje dok ne dođe meštar za struju.
u ovome slučaju svekrvin muž.
(vrlo mala) kuhinja zakrčena stolom, stolcima, te ostalim kršem kuhinjskim.
deliveri iz dućana dolazi oko podneva, znači oko dva.
majstor dolazi u tri.
svekrva je na putu. telefon zvoni. stalno. baš za inat mala je tražena.
kante, detergenti, krpe, rukavice, pjena, smeće, pseće dlake ..
i mala na podu riba pločice.
da majstor ne prigovara kak' mora raditi u svinjcu.
(a i nije red imat' svinjac.)
luda od žurbe da sve stigne.
peso se mota pod nogama.
grlice na prozoru streme. 'oće svoje sjemenke.
boli njih za to kaj se mala transformirala u mr muscula.
plavi radio trešti u sav glas.
mala je upravo odvalila letvicu. hurej. kabel nije želio otići.
pa mu je mala pomogla iščupavši ga, skroz. upssiii ...
znoj curi ...

a onda, uz svu tu gungulu, mala je začula jedan spookie zvuk.
kapanje.
kap! kap! kap! kap!
halucinacije? pa ne lijepi parkete i pločice, samo ih pere ...
gasi se radio.
osluškuje se.
dlačice na vratu lagano se dižu.
slute istinu.
kapanje je stvarno.uistinu nešto kapa.
ne.
nije.
nije valjda.
nije moguće.
ma nijeeeeeee moguće ....

već drugi pogled pokazuje da je istina.
sve čega se mala pribojavala obistinilo se.
desnim, a i lijevim okom mala je ugledala slapove tekućine kako se slijevaju
niz njene kuhinjske pločice, ravno iz gornjeg, te nastavljaju svoj put u donji kuhinjski element ...

otvorila je vrata.
gore.
pa dolje.
curi.
lije.
slijeva se.
po brašnu. po grisu. po ulju. po začinima. PO ČAŠAMA I ŠALICAMA!!!!!!!!!!

AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
AAAAAAAAAAAAAAA!

...... govno odvratno smrdljivo trulo gadno gadnije najgadnije
trulo stoka jedna seljačka, brdska zatucana govanska
neodgojena idiotska krepana ubiću te majmune jedan
ubiću te ubiću te ubiću teeeeeee ......

... dio je repertoara koji je mala izgovorila dotičnom smradu od susjeda koji stanuje iznad njih
i koji živi doslovno u govnima, ima trule cijevi i sifone i sve mile moguće odvode, koji mu redovito pucaju, lome se i puštaju,
a sva njegova sranja cure maloj ili u kuhinju ili u kupaonicu, ili po zidovima .....
i ovo nije bio prvi a ni posljednji put kako je procurilo od njega (nekoliko tjedana prije bili su majstori
popravljati odvod iz njegove kupaonice koji je maloj curio danima u zidu, a smrad nije htio ni otvoriti vrata
da majstori uđu u stan da bi popravili kvar, jer, zamislite,
"kod njega ništa ne curi"!!! pa naravno da ne curi, kad je kvar ispod, a ne iznad u cijevima!!).
a što je najgore, to je samo dio njegovog stalnog repertoara, koji uključuje bacanje kruha (stan je na 8.katu),
pražnjenje pepeljara, istresanje vrećica, ispuhivanje nosa, bacanje ogrizaka – sve to kroz prozor;
navijanje muslimanskih narodnjaka oko 23 h; pljuvanje po liftu, svakojutarnje svađe s nekekvom fufom koju si je doveo .......

mala je pukla.
načisto popucala po šavovima.
posebno u trenutku kad je ponovo izjavio da kod njega ne curi!

da bi nekako savladala ubilačke porive koji su joj u tom trenu krenuli već i na uha van,
mala se zatvorila u stan, odmantrala par mantri, nazvala dobrohotnog, iscmizdrila mu se na slušalicu,
i na kraju, došavši k sebi, nazvala hitne intervencije.

nastavak slijedi ...

ma kad netko veli da mu je dosadno ..
kaj dosadno? kak ti može biti dosadno ..?
« ništa mi se ne događa u životu ...
sve je tak ... dosadno ... isprazno ..svaki dan isto .. «
ma nabijem ti besposlicu, znaš već kam!!

mala bi počela, ali odakle?
s kuhinjom ..? tam su ipak dva, točnije dvoje.
ili s kupionicom?
tam je opet samo jedna/jedan ( ovisno kak' to zovete).
ali ne i manje vrijedno.
to, glede dosade i kak se niš' novoga ne događa nikome i nikada.

maloj se pripetilo događanje.
kuhinja, ipak.
tam' su nove dvije stvari.

kao prvo, bio je glomazni otpad.
kao drugo, šogi je radio pekmez/džem ili tome slično.
kao treće, svekrva se raspištoljila.

kakve to veze ima jedno s drugim, pitate se ...
e, pa ima.
a ima i s dosadom, ne bi vjerovali da je tako, ali ima.

prvo je za posljedicu imalo rješavanje pitanja smještaja špareta/štednjaka viška.
dotični je bio star kojih tridesetak godinica, i doslovno je već ispuštao crijevca.
u ovom slučaju staklenu vunu ili kaj to god bilo, uglavnom izolaciju.
glomazni se otpad pokazao kao izvanredni izlaz iz situacije.
(to kaj su prije došli lešinari nego glomazni, nakantali ga na kamion i odvezli u nepoznatom smjeru, uopće nije bitno, šparet je otišao u dobre svrhe, ma gdje god je na kraju, pokoj mu duši ili dobra sudba dalja, bio)

drugo je događanje posljedičilo rješavanjem problemčića fridgea, kojem je tako za dlaku izbjegnuta sudba špareta, tj. da ode u nepoznatu avanturu.
fridgeone će tako u jednu šupu u gajnice, lupkati i žvrgoljiti dalje, sretno čuvajući zimnicu.
(mala je zbog ovog posebno sretna, jer joj je ta spravica baš nekak' prirasla za srčeko .. da da, ne se vezivati za stvari, one su prolazne, nemaju dušu ... bla bla bla ....)

treće, a u stvari prvo zbivanje, koje je za sobom povuklo dva već nabrojena, bilo je i najstresnije.
spešli za kabilar (prijevod za ne-zagorce = posebno za novčanik)
ali ne za onaj od male i dobrohotnog (oni si to ionako trenutno nisu baš u mogućnosti priuštiti).
draga svekrva, majka te baka je imala vrlo plemenitu namjeru, koju je, štoviše, provela i u djelo, crno na bijelo (viš' ti rime ..).

i tako je krenulo razbijanje dosade.


mala i dobrohotni dobili su, redom :

- novi štednjak (mala je birala proizvođača i boju; oboje nije baš željeno, ali kad ne žele raditi po njenoj volji i želji, kaj sad)

- novi fridge (ovdje je u biranju sudjelovao i dobrohotni, tako da je bio konsenzus, ali nije ga bilo ni teško postići, budući da im je oko zapelo za isti fridge; jedino kaj u željenoj boji imaju samo staklene police, a mala mrzi iste, pa je morao biti bijeli)

- veš mašinu (skraćeno: stroj za pranje rublja) – ovo nije bila zamjena, budući da njih dvoje dotičnu do tada ni nisu imali – na ovo su pristali kako bi konačno spasili svekrvu od dugogodišnjeg pranja i peglanja, kojem je bila podvrgavana od njihove strane (ali dobrovoljno)-u biranju je, kao najkompetentnija, sudjelovala i svekrva; jedino kaj se maloj ne dopada je bučni gumb za biranje temperature pranja, od njega dobiva fleš-bekove .. ima takav jedan doma ... uhhh ..

dobivanje, to jest kupovina iste aparature, podrazumijevala je, afkors, i određene predradnje.
koje su uključivale vozikanje od dućkasa do dućkasa, od jednog do drugog šloping centra, gužvanje u redovima, gužvanje po cestama (sjetite se samo onog ubojstva na parkingu jednog velikog centra prije kojih desetak dana; mala je bila tamo koji dan prije), hodočasje oko aparata, kombinacije, mjerenja, uspoređivanja proizvođača, cijena, kvalitete ...
i tako za svaki od tri navedena aparata.
(tko je jednom iskusio pakao kupovine, zna o čemu mala govori)
i onda, taman kad se već odlučiš, skoro pa sto posto, uleti neka reklama, neki glas o nekom novom, možda povoljnijem modelu ... i tako su već unaprijed, danima i tjednima prije kupovine, razbijali dosadu.

zatim je krenulo micanje, to jest, iskipavanje starih aparata iz kuhinje.
za kojima, kad se jednom maknu, ma koliko vi to sanirali godinama, ipak ostane krš i smeće i prljavština i smrad i sve to kaj jedna dobra domaćica, (kao što je mala), želi jedno zauvijek maknuti van zajedno s dotrajalim aparatima.
dobrohotni je uglavnom iskpavao, mala se uhvatila ribanja.

i sve bi bilo super, i sve je bilo super, da nije ...

ali o tome u nastavku ...

.... i tako, nakon što su se nazavijali po zavojima, nagledali napuštenih sela, mađarskih te inih turisata sa kamp prikolicama što su zamicali za brijegom, napokon se dokotrljahu do Gospića.
( tamo dragome bogi zahvališe što snagu njihovoj jurilici podade, te im dozvoli da sretno stignu na zadano im odredište. )

osam su dana putevima Tesle gazili ( iskreno, nekim manjim dijelom ), divili se ljepotama prirodnim, dobrohotni se sa šogijem verao kozjim stazama po Velebitu, savladavavši svakojake kukove ( svaki malo veći vrh – nečiji kuk ; te babin, te dedin, te dabrov, te ovaj te onaj .. ), mala je uglavnom glumila dadiljka/u, pa se igrala lovice sa nećakinjom mlađom, vozala žemskadiju vamo-tamo ( o da, mala je vozila jurilicu, čak se i seka s potomkicama odvažila zasjest' u nju! ), družila se s pesonjama, ofcama, kozama, kravama ...

još malo o jurilici ... prava je prava, šest je puta izvukla stazu preko Velebita do Karlobaga, svaka joj čast!
jest' da se jurilo vrtoglavih 60 na sat preko serpentina, no prošlo se bez stajanja, bez zakuhavanja, čak i bez kvarova.
i sad ti ne plači kad ćeš prodavat' ( čitaj : dat' u staro gvožđe ).

u Karlobagu je sasvim zgodna plažica. i nema puno kupalica na njoj.
al' sve još miriši na jugu ; i hotel, i stazice, olupine nekdašnjih pozornica, stari čamci, davno postavljeni tobogan .. čak i beton na plaži.
otkako je zadnji puta bila tamo, a ima tome već ... koliko ono .. ?( starija je nećakinja bila starosti mlađe .. dakle, negdje početkom devedesetih ) ... i nije se puno toga promijenilo.
uvukao se soc-real-kom duboko u pore, i još će puno kovanica morati sjesti na nečije račune da se taj vonj u potpunosti ispere.

mala je bubnula i pesu u more. premda se baš i nije slagao u potpunosti s njenom odlukom, proplivao je od srca svaki puta kad ga je šušnula u vodu.
a bili su i na divljaka plaži. ah, divote.
samo da nije bilo golaća voajera iza susjednog kamena, ugođaj bi bio potpun.

suma sumarum, kaj da se veli ...
bilo je lijepo, samo ... mala nikad ne bi mogla živjeti u Lici.
ljudi su pregrubi.
i muškarci i žene.
a djecu da i ne spominjemo.
mala ne voli svirepost. ma koliko te život na to natjerao.
mala ne voli grubost, sirovost, bezobraštinu, psovke ...
mala se divi svojoj seki, što je smogla hrabrosti udat' se za jednog od njih ( istina, kultiviranog, no geni kameni, k'o što bi rekla jedna Ana .. )

i tako, prođe tjedan k'o od šale.
a s njim i godišnji, i more, i odmaranje i sve to ...
mala i dobrohotni opet potrpaše sve jestvine, pesu, a bogme i jedan triciklić u jurilicu, te se zaputiše natrag u metropolu, domu svome.
ovaj puta preko Plitvica.
srećom promet je bio rijedak, pa su putovali bez muke.

znate koliko je mala bila sretna kad je ugledala skretanje za Zabreg ...?
neizmjerno ...

sunčece je presvijetlo pomalo zajeblo malu u njenim naumima.
i sad, 'mjesto da se uz dobrohotnog pod dekicama stiska, mala dahće okolo sasipljući drvlje i kamenje na ovo paklensko bablje ljeto.
( joooj, al' bar se trodnevna morska kolorizacija svietu pokazivati more! )

a brzo se omaklo tih par tjedana slobode ...
i dobrohotnićevih godišnjeodmornih dana.
gdje se skitahu ...?
ech, obilaziše njih dv(tr)oje divljine korduna i kršne like.

zaputiše se tako mala, dobrohtni i peso na put.
u svome junačkome jugiću četr'spetici, koji vrlo hrabar bješe kad se na put tako daleki nagovoriti uspio jest.

najprvo obiđoše kolegu dragog, đuzengiju, koji volju, muku i talenat za krvopiju privatnika i za sitne pare nesmiljeno rasiplje bogu iza nogu na granici s bosnom i onom drugom pokrajinom na h.
radi koljega kao terenac.
jad i bijeda od terena. malo stoke, malo ljudi, a najmanje para.
i šef lopofčina. i političar pride. diš' bo(go)lje(re) kombinacije.
i život u «obnovljenoj» kući. srušenu pojeo zub vremena.
( dabogda političari spali na život u takvim nastambama; i mala bi bolje napravila, ako ništa drugo, onda barem izolaciju .. eh, kad se štedi na katranu, mila im majčica kradljivska .. )

malo se vozikali po terenu, malo kusali sira, mlijeka, kavica, malo se skitali po pećinama
( mala preporučuje, ako se voli : BARAĆEVE SPILJE, potražiti na net-u, male su i relativno nove, ali se isplati pogledati. ), malo divanili, malo gledali neobrađena polja, malo zirkali srnad po livadama, malo slikavali, malo kukali, malo išli osjemenjivati kravice ... i prođe dan učas!

zatim sjeli, utrpali kumpire, paprike, zelja i sira, što im utrapiše dobrodušni domaćini na odlasku, ( kao ono, siročad u gradu, vid' ih što su se usukali, sigurno nemaju ništa za izist! ... :O)) ), te veselo zatrubili i krenuli ususret novim pustolovinama ...

nastavak slijedi ...