spookie dizajn

mala se zadnjih dana baš nekak' ovak' osjeća...
samo si to zamislite u zimskom okruženju..
kaj se to maloj događa...?

kako samo hrabro
u noći iza ponoći
sričemo mantru
jednom, dvaput, tri puta ...
i sve ćemo to sutra zaverglati.
Nekome. u telefonsku žicu.
kako smo samo hrabri
u času kad san već miluje zjene.
koliko se tu dijaloga stvori
niotkud.
i sve ono što ću ja izgovoriti tebi
i sve ono što će kroz slušalicu
od tebe k meni doći.
i sestra i otac i Majka Hrabrost su uz tebe
pa nije ni čudo odakle taj courage.
duša se grije
spokojna
na ognju od snoviđenja.
i toneš, već nekako lakše.
u san.
( l.l. )

* * *
bolest kanda jenjava.
trenutno je na prijelazu iz nosa u grlo.
glavobolja nestala.
nos u stadiju odčepljivanja.
oči još uvijek nemreju dugo gledat' u komp ( ili knjigu.. :O) )
odma' suza kane.
u potocima.
a sunce se baš uprlo u prozore jutros.
najbolje da mala opet ode u zagrljaj krevetiću svome...zar ne?
baš joj se ne navlači upala pluća.
navlači joj se dekica i čarapice....
:O)

mala ima paranoičnog doktora, to smo već utvrdili.
nije ni znala koliko daleko ide ta njegova bolještica, da nije prekardašilo.
neki bi rekli, sretna je kaj ima doc-a koji se tak brine za nju..
ma sve je to meni okej, i če-če, ali nekad stvarno od buhe ispadne slončina.
ovaj puta se uhvatio ko' priljepak na to što mala kašljuca.
kašljuca mala, pa kaj sad?
e, pa mala nemre lagat', pa izbrblja da to kašljucanje traje već kojih mjesec dana.
nu, eto ti panike, prijekornih pogleda te jezikove juhe na leđa!
( to ti je kad nemreš jezičinu omotat'oko uha! )
i neumitno pitanje kao logični slijed stvari...
" hoćemo malo na pretragice dalje...? "
nije bila forma pitanja, već neupitne konstatacije.
mala je pružala otpor.
jedan dan.
a onda je doc poduzeo radikalnije korake-konzultirao je drugog doca.
onog kompetentnijeg, kad je mala u pitanju.
i gospon kompetentni se sasvim ležerno složio da bi mala ozbač trebala na taj rendgen plućeka i srčeka....
( a mala je to kašljucanje htjela pustiti još malo, jer ona jako dobro poznaje i sebe i svoje stanje, i jako dobro osjeti kad je nešto ozbiljno, ali neee... )
i tako je mala sjela na tramvaj ( zdrava! ).
i sjela u čekaonicu ( zdrava! ).
i čekala sat vremena ( još uvijek zdrava! ).
u čekaonici puunoj pacijenata. vjerojatno bolesnih.
i opet se taljigala tramvajem ( zdravlje upitno ).
i došla idući dan istim prijevoznim sredstvom ( zdravlje kritično upitno, ali još bez simptoma ! )
i uzela vražju uputnicu.
u subotu.
u nedjelju ujutro je padala u nesvijest. onako, iz fore.
u ponedjeljak se probudila otekla, začepljena, s glavoboljom, šmrkava, suznih očiju.
pa kako to...?
zaključite sami što se moglo dogoditi...
ne treba vam puno pameti da skontate da je mala popušila neku viruščinu!
ni kriva ni dužna.
i sad se vidi tko je ovdje bio u pravu.
mala koja je znala da ono kašljucanje nije neki bauk, ili doc, koji točno zna koliko je mala imunodeficijentna, i koji ju je, unatoč tome saznanju poslao da se vucara po javnosti u vrijeme najglamuroznijih viroza.
hvala vam dragi moj doktore, na brizi, ali nemojte se toliko zamarati...već imam dosta svojih pločica na putu do pakla...

mala je bubana.

Kad nisi tu –

nedostaješ.

Dođeš –

volim te.

Pa te osjetim

i želim te.

Poželim –

i dobijem.

Kad te imam –

ljubim.

Ljubeći te –

sretna sam.

( l.l. )

mala je sanjala šišmiša.
bebu šišmiša.
kako viri na nju.
iz sudopera.
one male crne sablasne oke...
a bilo je tu i orki noćas.
i kockastih slonića.
rozih.
mala se budila sedam puta.
i nije se baš nešto naspavala.
vražji zoološki vrt u njenim snovima.

staračko lice i milion bora.
dječji osmijeh i sjena u oku.
kut usana koji podrhtava.
tik lijevog oka.
i nemoć u glasu.
sve su to trikovi.
lijepo daju zavarati.
ne nasjedajte.
kad-tad na vidjelo izbija zloća.
isplazi neutemeljena paranoja.
nastaju stvari.
dogode se događaji.
koji su režirani jedino u snu.
njihovom.
ne dajte se zavesti drugim licem.
ne dajte navesti vodu na njihov mlin.
prije ili kasnije shvatiti ćete
koliko ima nepravde na svijetu.
i da, ma koliko istiniti bili
nikad nije onako kako zaista jest.
a put do vašeg pakla stvarno ima najljepše pločice.


ApdeJT:
hvala mojem dragom dalekom prijatelju, koji uvijek točno zna što mi treba reći kada mi je najteže...

...moram, ja jednostavno moram svoje malo zlato podijeliti, jer ta njena njuškica je najljepši poklon njenoj teti...

nema više zelene slike.
nema više balansiranja na stolicama.
( s antenom, afkors.. )
nema više dosadnih reklama koje se ne daju maknuti.
nema više manualnog gašenja programa ( vidi post sa letenjem i daljincem ).
nema više sekirancije sa snijegom usred ljeta.
i hurej!
vratiše nam se boje!
sve to samo za sedamstoosamdeset kunića.
ode grundinging u povijest.
( to jest, najboljem ponuđaču majstoru elektrotehničaru )
u obitelj dobrohotnich doselio se novi član.
(š)quadro.
velkomen tu auer famili....

kako to...?


pa, ne imavši pametnijega ni prečega posla,mala i dobrohotni odlučiše poduzeti radikalne mjere.
( glede utucavanja vremena i gubljenja istog, sve u cilju izbjegavanja literature prijeko potrebne za savladavanje nečega što se zove upravno veterinarstvo.. a što je na programu, ( gle! ) već sutraaa .... )

i tako odoše u shoping.
U SUBOTU.
U VELIKU SHOPINGOCENTARONICU.
( unatoč zdravom razumu koji ( časna riječ ) inače posjeduju, i znanju da nikako, ni pod koju cijenu na takva mjesta NE TREBA odlaziti vikendima, kad se tamo slijeva pola zagreba te priseljenih mu mjesta, gradova i gradića.. )
a svemu je kriv jedan prospekt.
i neke lijepe slikice bijele tehnike i još kojekakvih sitničarija, koje mala već odavno ima želju prebaciti iz dućkasa u svoju kuhinju, na mjesta postojećih ( koji su, po riječima nekih muškonja, « još uvijek dobri dok rade »), no to joj do sada nikako nije uspijevalo provesti u djelo.
što zbog nedostataka kojekakvih zelenih papirića sa malo više nula nego što imaju oni uobičajeni, što zbog postojećih aparatura po stanu koje, premda su stogodišnje, još uvijek rade kako-tako ... služe svrsi, reklo bi se točnije ...
( to kaj su malo derutne, to nikoga još nije ubilo, kaj ne... :O)) )
pa su onda njih dvoje ( troje, ako se uključi gospođa svekrva ), lijepo pogledali prospekt, i zaključili da bi bilo ok pogledati tih par povoljnih stvari.
pa čak možda i uzeti nešto...
recimo novi frižider.
( hvala dragoj svekrvi na financijskoj podršci )
i novi teve.
( hvala dragome bogu na prosvjetljenju nekih maloj dragih osoba )

i tako je počelo putešestvije.

najprije su promašili šoping centar.
što ih nije spriječilo da ležerno prošvrljaju po ovome drugome, onako, bez obveza.
( u međuvremenu, sporazumno su odustali od bilo kakvih kupovina, ne daj bože recimo nekakve hrane, jer, sudeći po mnoštvu iza polica, u najmanju nam se ruku sprema neka atomska kataklizma u skorije vrijeme.. )
umjesto toga su švrljali po buticima.
mala je tražila bermude ili šosek, da ih pripaše cipicama.
dobrohotni se uglavnom blesirao i zujao oko polica sa cipelama, patikama, te tehnikalijama.
ljudi moji, kako su žene nekad iritantna bića!
guranje, trganje za odjeću, naguravanje vješalica, gužve po kabinama, gužve oko ogledala, smrad uznojenih tjelesa, nervoza, svugdje kosa po isprobanoj odjeći, nadrukane prodavačice....
užas.
k'o krdo bivolica u peemesu.
srećom, mala ima taktiku, jer je mala mala.
ona uđe, baci pogled na cijene te stanje u dućanu, pomiriše zrak u prostoriji, te, ako ima bilo koji od prije navedenih simptoma, bježi glavom bez obzira.
( već se nekoliko puta tako spasila od čira na želucu. )
no, budući da je sad svugdje bilo alarmantno stanje, mala se morala pokoriti zakonu krda, jer je stvarno željela nekaj kupiti.
i na kraju joj se i isplatilo.
mala si je ubola preslatku crnu haljinicu, taman k'o stvorenu za nju.
i to su, čudo neviđeno, čak imali mali broj iste.
( inače, mala ima problema s konfekcijom, jer jaaako rijetko na ženskim odjelima pronalazi broj xs, što bi bilo nešto kao 34, ili 14 kod djece... )
mala nije ni časom časila, već se uvukla u najbližu kabinu, navukla haljinicu, i .....
par minuta kasnije doplovila u njoj k dobrohotnome ( sretnom, jer je tura po dućanima napokon svršila ).

kao što je rečeno, to je bilo promašivanje šoping centra.
prvo promašivanje tog dana.

zatim je uslijedilo drugo.
promašili su skretanje za grad.
pa su malo obišli samobor.
i još obilaznicom oko kijeva do drugog šloping centra.
onog u kojem su trebali biti par sati ranije.
a tamo ... gužva i krkljanac. normalno, pa subota je, kaj ne .. ?
no, to su napravili nabrzaka.
brzi skening stanja, odlazak do željenih destinacija ( uz neizbježno guranje sa nervoznim papanima koji bedinaju kikiće, dok vesele ženice bjesomučno trpaju kolica božićnim ukrasima (!!!), šarenim krpama, vazama sa sniženja i sl. tričarijama, uglavnom bespotrebnim .. ).
gledaju fridge .... sranje.
kanta od aparata.
ne vrijedi ni sniženja.
ostale žuđene predmete zaobilaze ( jer se do njih ni ne može od kordona koji ih isto tako pohotno gleda i neda im prići bliže.. ), i dolaze ravno do teveja.
kolica, afkors, nisu uzeli.
pa prte dvadeset i dvije kile kroz gužvu do blagajne.
a na putu, hrpa nepomičnih ljudskih balvana.
mala je skoro okilavilila za tih par metara.
na blagajni, rekordna brzina izlazaka, samo par minuta čekanja.
ali onda, šlag za kraj.
red za potvrdu garancije od kojih dvadesetak ljudi.
za pišljivi pečat i klamanje računa na garanciju čekali su POLA SATA!!!!!!sramota.
i na kraju, umorni i gladni, mala i dobrohotni dotaljigaše se doma.
ali sretni. ipak su nekaj i kupili.
( ah, da, dobrohotni je ubo dva para hlača – nije puno, rekli bi neki, ali za dobrohotnoga, dva para hlača odjednom, adekvatno je dvjema oazama na par metara u sahari )
i tak su navečer gledali film.
u boji.
konačno.
naravnoučenije : NE IDITE ŠOPINGIRATI VIKENDOM.
čak ni na plac.




apDejtraNJe :

dragi moj bože, zašto su mi ljudi ove godine navalili poklanjati šalove za rođendan?
danas, sam, opet dobila jedan.
uz dva ista !!!! ( od kojih sam jedan kupila sama, a drugi, potpuno isti!!! dobila dan kasnije ), predivno žuto narančasta, osvanuo je jedan nježni plavi...
zamrziti ću rođendane.
i poklone!

e pa sad ste me definitli raspištoljili!!!

OVIM PUTEM POZIVAM SVE NEVJERNIKE KOJI HULE MOJE VIĐENJE MOJIH CIPELICA I SUMNJAJU U MOJ ZDRAVI RAZUM, NA KAVU, TAKO DA SE OSOBNO UVJERE U ISTINITOST BOJE KOJU NAVEH KAO ZELENUUUUU!!!!!
VRIJEME I MJESTO PO DOGOVORU.


i gledam ih, eto, pokraj mene su, na stolu, zelene ( tirkizno zelene ), da zelenije ne mogu biti, čak bi im i šegrt hlapić te gatalinke širom svijeta pozavidjele na zelenilu kojim isijavaju načisto!

...evo i malo poredbe s nečim sasvim plavim, za nevjerne Tome, uvjerene u moj daltonizam....

evo, zelene su!

jel' da su cukrene?
cipice.
ove na slikici.
ma znam da jesu.
one su mala i mala su one.
tak su si slične i tak se lijepo nadopunjavaju.
i mala je baš zadovoljna.
zbog njih.
jer nije bilo lako domoći ih se.
bili su tu i neki prsti viška.
to jest, duljina je više bila problem.
a mala zna onu priču o pepeljuzi i njenim polusestrama.
i ono o staklenim cipelicama.
te kako je taj problem jako lako riješen u toj bajci.
mala privatna giljotinica uvijek lako riješi problem duljine ....
cap! i nema više da ne pašu te slatke dječje šlapice broja trideset i dva ...
no, mala se na vrijeme sjetila da je ovo ipak dvadeset i prvo stoljeće.
i da bi netko možda i krivo shvatio njen ( opravdani ) radikalizam.
( i još k tome da to napravi u tom fensi cipelarnom butiku, pa da joj se natrackana plavuša s kase svali ravno u krilo i ubije ju naslagama pudera te ostalih kozmetičkih preparata koje je tog jutra natrackala na lice )
pa je tako mala krenula rješavati problem suptilnijim metodama.
otišla je doma razmisliti o mogućnostima.
pa je najprije porezala nokte na palcima.
onda se idući dan vratila u butigu.
zatim je snagom volje uvjerila cipice da se malo rastežu kad ih obuče.
pa je onda hodala u njima po dućanu.
i hodala.
i hodala....
onda je uzela drugi par.
pa ponovila hodanje.
a zatim je uvjerila dobrohotnog da to neće biti opet jedne od onih koje će skupljati prašinu jer žuljaju već kad ih i pogledaš, a kamoli da i hodaš par koraka u njima.
i na kraju, čvrsto je odlučila preuzeti žuljajući rizik, jer su cipelice bile san snova, koji je ona, pošto – poto, morala odsanjati.
i kupila je cipice.
hurej!
i poslije toga je prohodala frtalj grada a da ju nisu nažuljale.
i još je hodala u njima idući dan.
i dan poslije toga.
i cipice su održale potajno obećanje.
nisu ju nažuljale.
rizik se, ovaj puta, isplatio.
mala jako voli ove svoje nove cipice.
zelene cipice.