spookie dizajn

mala je pospana.
mala je umorna.
mala je skršena.
pomalo.
mala već DVA ( brojkama, 2 ) dana ne pije svoj neškafe!
a to je ozbiljan poremećaj.
možda je navukla nešto.
a da to nije bio kaput.
ni papuče.
ni dobrohotni.
( koji pere zubiće baš sad, pokraj nje i mumlja nešto o njenom neslušanju njega...ha? kaj? koja reklama?.. )
nije navukla ni zavjese.
jer ima roletice na prozorima.
misli da si je nakopala nekakovi virusić na krhka svoja leđa.
ili je to samo uobrazilija.
te posljedica premorenosti, lošeg spavanja, nesanice, a da ne zaboravimo i veranja po Sljemenu bez pametne isprike za to...
no, vidjećemo što će vrijeme donijeti.

ali mala je sretna.
njena ljubav mala je progovorila.
u to ime gospođa baka zavjetovala je cijelu penziju potomčici.
jer prvo što je izašlo iz tih minijaturnih ustašca
( nije popokatepetl, kao što ste sigurno pomislili )
bilo je....

baba....

hrpa pričica za podijeliti, puno toga za reći, milijun slikica za ispričati .. ali .. ali ... mala je toliko bukirana, da tu i tamo ne zna gdje joj je glava, a kamoli tastatura ...
zato ... eto malo umjetnosti manipulacije fimo masom, te umijeća savijanja žice ....

ako vam se sviđa, mail je priključen .... tamo, malo lijevo ... pišite .. naručite .... samo je jedna...


mAli apdejT..
promijenila sam slikicu..ovo je samo njen središnji detalj...da sunshine...to je ta..uživo je bolja, zar ne..? :O))

... ova večer ne miriše ni na rakove, ni na školjke.
ona vonja smradom izgorjele večere.
ali...tuđe nečije večere.
to je samo miris koji struji kroz prozor
nošen dahom vjetra
ubačen kroz zavjese
tiho, kradom.

u našoj je kuhinji miris ljubavi
lahor i strujanje sreće.
gledam te, krišom, sa strane
da ne primjetiš.
a u grlu me steže bol
( koliko te u tom času volim )
i suza se sprema van
( toliko te volim u tom trenu )
vraćaš mi pogled
jer znaš da te gledam.
mutan je
i zamagljen.
zrcali mene u tebi.
daješ mi ga
punog
iste takve prešućene boli
( koliko li me u tom času voliš, čitam između redaka )
ispunjenog
morima neisplakanih suza
( toliko me u tom trenu voliš, shvatila sam i bez riječi )
gledamo se.
i svjesni smo, koliko je snažna naša ljubav.
čak i kad ništa ne kažemo.

zatvaram prozore, da ništa ne izađe van....

( l.l. )

O, mali moj Littlefoot ...
rujanske večeri uopće nisu
Rujanske večeri.
rujanske nedjelje nisu uopće
Rujanske nedjelje.
To su prostori negdje između
to su laži kojima se uljuljkujemo.
U budućnost.

Laži, varanja, smicalice.
I obmane.
Prevareni zabezeknuti list
što umirući jeca.
Već zaboravljen.
Agonija pogibije jedne obične mene
koju steže veče bez dažda
kojeg nema da oplahne, očisti
i zablista grad.
Noć je tako bolesno tiha
kad ostaneš sam.
U carstvu morbidnosti.
S postajama,
na kojim brzi vlak nikad ne staje.

( l.l. )

na ovoj klupi...baš na ovoj klupi...









čovjek je umro.
sam, na klupi, na putu za plac.
koža mu je još bila topla kad sam ga dotakla,
ali više nije imao puls.
oči su mu bile otvorene, širom otvorene.
plave.
gledale su visoko, visoko.
u nebeska prostranstva.
ali u njima više nije bilo sjaja.
nije se nazirala iskra.
presušile su poput rijeke umrle bez kiša.
iz otvorenih mu je usta izašao posljednji dah.
ovozemaljski.
na ruci sat, na prstu vjenčani prsten.
( netko ga još čeka )
i prazna vrećica pod klupom.
i nove tenisice na nogama.
kao da je znao da će ga nositi po rajskim dolinama.
dragi Bože, zašto si mi dao da ga vidim takvog?

mrvica samoreklame.
ako ste zaboravili, ili ste prvi puta ovdje.
mala radi nakit.
i čestitke.
i tome slične potrepštine.
ovo je prednjica jedne čestitke za vjenčanje.
trebate...? javite se..

mala se vrnula s godišnjeg.
bio je dobar.
sve do kraja.
a na kraju....
( vidi sliku )
srećom, nije lom.
samo se malo lupnula u šogijevu spravicu za muskuliranje.
malo.
( i sve to zato jer neke majke jako vole premještati tegle s cvijećem na mjesta gdje im nikako nije potrebno biti, naročito ne pred sobnim vratima... )
a da se udarila malo više, tko zna..
ovako, samo šepa na desnu nogicu...