spookie dizajn

na ovoj klupi...baš na ovoj klupi...









čovjek je umro.
sam, na klupi, na putu za plac.
koža mu je još bila topla kad sam ga dotakla,
ali više nije imao puls.
oči su mu bile otvorene, širom otvorene.
plave.
gledale su visoko, visoko.
u nebeska prostranstva.
ali u njima više nije bilo sjaja.
nije se nazirala iskra.
presušile su poput rijeke umrle bez kiša.
iz otvorenih mu je usta izašao posljednji dah.
ovozemaljski.
na ruci sat, na prstu vjenčani prsten.
( netko ga još čeka )
i prazna vrećica pod klupom.
i nove tenisice na nogama.
kao da je znao da će ga nositi po rajskim dolinama.
dragi Bože, zašto si mi dao da ga vidim takvog?