spookie dizajn

dok ne smislim što izabrati iz glave i što podijeliti s vama, i želim li uopće dijeliti sve što mi se trenutno kovitla po glavi...






...ovo je narukvica...kombinacija bakrene žice i stakla..

Gledala sam večeras
naličje tvoje vanjštine
u koritu isušene Modre rijeke.
Osjećala sam noćas
kako me miluju drhtavi zvuci
prošlosti.
Ćuh dolazi, ćuhovi odlaze.
Vječna se tišina
nigdje ne čuje.
( l.l.)

( oni su po jedan svijet u malom
i svi su oni zasebna priča
za neke će ruka sama krenuti u vatru
a nekima tu i tamo poželim malo ruskoga ruleta. )
moji prijatelji

ali samo jednog od njih beskrajno volim
odvajkada.

i baš tog sad nema tu
nema ga već dugo
i nema ga već eonima, čini mi se
ne čujem ga već satima
ne vidjeh ga danima
i ne spoznah ga godinama, čini mi se

a trebam ga
trebam tu nit
žeđam za odjekom glasa
čeznem za usijanjem slušalice telefona
cvilim zbog tišine
što se čuje oko mene
obzirem se nemušto
jer nema mojih putokaza više
netko ih je okrenuo u pogrešnome smjeru

daj, budi tu samnom
malo
opet

trebam tu iskru
zaista.

(l.l.)

DANAS SAM ATEKSTUALNA
JER PREVIŠE SE TOGA SKUPILO
I SAD ČEKAM BUJICU

još malo mojih čestitaka.
treba vam koja?
dajte mi na znanje.
dogovorićemose.

nekako sam uspavana jutros
kao da me niti dižu
i nečije tuđe ruke njišu moje prste
mekana sam
ušuškana u perine snova
zavučena u u maglene skute
jednog od prošlih vremena
još da mi je kočija
i rosa u svitanje
..teško...
(l.l.)

a kaj...
sad sam tek pošteno sjela.
od jutra ranoga.
gladna.
a ne da mi se još jesti.
glavobolja u povojima.
neće, jel'da da neće, bar ne danas?

hrpa ideja u glavi.
al tamo negdje pred spavanje.
i sve to snovi odnesu u nepovrat.

eto malo mojih ruku djelo.
prednja strana čestitke za vjenčanje.
prošlosubotnje.
ali to je već priča za sebe.

27.4.2003.

neizmjerne su dubine u koje ponirem jer te nemam jer te ne čuh jer te ne vidjeh jer te ne osjetih
iznutra dolaze vriskovi dolaze jecaji dolazi
lepet krila sputanih
lepet krila vezanih
neispunjene želje
jecaju i kovitlaju se
napinju nježne opne
moje prividne stvarnosti
stvarnosti u kojoj ja
nisam ja
jer nema nema
onog jednog onog bitnog onog najvažnijeg
nema trenutka ispunjenja
nema glasa nema odgovora
nema tebe
koji si okrutan i ne odgovaraš
i ne daješ mi treptaj ne daješ mi drhtaj
ne daješ mi
iskru
da nastavim dalje
raspeta sam između prošlosti između sreće i sjećanja
između nedovršenog i nedosanjanog
između tebe i sebe
između mašte i stvarnosti
a nož mi se usjekao
i držiš ga čvrsto svojom tišinom
a ja ću opet otići u svoj mali
privatni pakao
i opet ću te zaboraviti načas
na tren na ono vrijeme koje ću ti biti daleko
a kad opet dođem
izronit ćeš poput
najgoreg sna.
( l.l. )

:O)

........ iskišila me kiša ... prekjučer ... srećom tek malo ponad gležnjeva ... ali grlo ipak malo bolucka

.. jagode ..

... trešnje ...

.... paradajz ....

..... zelena salata .....

....... njami njami njami ......

.buba me mozgić.

i malčice je hladno za lipanj, zar ne?

dobrojutro sunce
dobrojutro ptičice
dobrojutro ribice na jarunu zamućenom
dobrojutro drveće
dobrojutro sendviču na tanjuru
dobrojutro mojem dragom negdje u bespućima grada
dobrojutro ljudovi širom šora te prostranstava lijepe naše

osvanuo je novi dan
'ajdmo u pobjede nove!

danas je bio hranidbeni dan.

croasan.
kava.

juha. fina.
kuhana piletina.
salata. zelena.



trešnje ( zelene ).



spajsi gulaš. njamiiii..
roštilj friški.
salata. meksička.
kremšnita.
torta od jagoda.
torta od jagoda.
torta od jagodaa...



a sad nesica za užitak.
ah.

a dan još nije završio...
:O)

lijepo mi je.
jer sam sretna.
jer sam voljena.
jer volim.

i još sam sretna što opet nosim svoje svijetloplave bermude.
i svoju isto takve boje bijelo natufnanu majicu na bretttele.
i svoje prastare bijele sandaale.
i plavu ultra modernu maramu iz glorije.
i svoju friško kupljenu šarenu torbu za dvajsšest kuna.
i lucijinu zelenu perlastu ogrlicu.

i baš me briga koliko imam godina.
i baš me boli guza kaj netko misli o meni kad prolazim glavnom ulicom.

meni je dobro.
meni je fajn.
i baš se nešto osjećam ok....

..niš pametno..
sam da se malo rifrešamm..da me se čita...
da, pala je kišica predivna, ljekovita i spotrla je mucice i potopila pelud i raspršila alergene sveudilj i poprijeko uzduž lijepe naše..
i danas mi je prvi dan kako nisam usnifala aerosol blagodatni i nisam se ušmrkljila namah pri izlasku...
hvala ti vodo s nebesa spasi me ti mokra tvorbo..ooo..h!

ah, da, ne pohvalih se ja..
nakon bespošedne i bjesomučne borbe koja je trajala par dana, i koja je usput odnijela par žrtava u obliku odumrlih ganglija, konačno sam bila dotučena i spremna na bezuvjetnu kapitulaciju i predaju borbe...
jee...otišla sam stričeku doktoru, kao posljednjoj a i jedino mjerodavnoj osobi na svijetu koja mi je mogla odagnati muke ( nek se lokalni iscjelitelji i nadriliječnici ne uvrijede, istina je ipak ponekad bolna i surova prijateljiica )..
brzo smo mi dileme priveli kraju, a dijagnoza je bila brza, kratka i točna...
imam peludnu hunjavicu, groznicu ili kako god se to zvalo.
niš novoga, znam to ja i otprije.
no sad je bilo zvanično.
i u megalomanskim razmjerima kakve ne pamtim još od djetinjstva, kad sam se valjala po sijenu i kihala sve u šesnaest ( bila sam sama, sama..da ne bi bilo nekih pogrešnih konotacija... :O) )
i tako, dragi moj striček doktor je bio jako dobri prema meni i dao mi je fini fini lijek da ja više ne patim, siroče jedno malo...
mislim da na flašici pisalo fluksonaze,ili nešto slično tome, ili nešto sasvim treće, ali to uopće više nije bilo bitno nakon što je prvi spasonosni oblačić uplovio u moj jadni, napaćeni nosić....
pa drugi odmah za njim....i tako još jednom...
najgore je bilo čekanje..
curim...plačem...kapljem...kišem...jadikujem...
ali strpljivo iščekujem prve nagovještaje poboljšanja...bilo kakvog poboljšanja..
i huraaa....dočekah...
no, tek nakon urokavanja večernjeg ( bumo malo poduplali dozu, da brže djeluje, no, niš se nebu dogodilo, pa nije to tak strašni lijek..)

mislim da mi je jutro poslije bilo jedno od najljepših jutara u skorije vrijeme.
jer sam disala bez hroptanja.
jer sam gledala bez plakanja.
jer sam maramice mogla zavitlati u zid i otkazati pretplatu na iste...

...i sad sam spremna na nove mucaste izazove..
i ne, ne bojim te se, ambrozijo jedna obična..!!!!

( hvala hvala hvala na svim lijepim riječima podrške, kako supatnicima, tako i onima koji ove strahote nikad nisu imali prilike spoznati..!!!! )