Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/spookiedizajn

Marketing












..niš pametno..
sam da se malo rifrešamm..da me se čita...
da, pala je kišica predivna, ljekovita i spotrla je mucice i potopila pelud i raspršila alergene sveudilj i poprijeko uzduž lijepe naše..
i danas mi je prvi dan kako nisam usnifala aerosol blagodatni i nisam se ušmrkljila namah pri izlasku...
hvala ti vodo s nebesa spasi me ti mokra tvorbo..ooo..h!

ah, da, ne pohvalih se ja..
nakon bespošedne i bjesomučne borbe koja je trajala par dana, i koja je usput odnijela par žrtava u obliku odumrlih ganglija, konačno sam bila dotučena i spremna na bezuvjetnu kapitulaciju i predaju borbe...
jee...otišla sam stričeku doktoru, kao posljednjoj a i jedino mjerodavnoj osobi na svijetu koja mi je mogla odagnati muke ( nek se lokalni iscjelitelji i nadriliječnici ne uvrijede, istina je ipak ponekad bolna i surova prijateljiica )..
brzo smo mi dileme priveli kraju, a dijagnoza je bila brza, kratka i točna...
imam peludnu hunjavicu, groznicu ili kako god se to zvalo.
niš novoga, znam to ja i otprije.
no sad je bilo zvanično.
i u megalomanskim razmjerima kakve ne pamtim još od djetinjstva, kad sam se valjala po sijenu i kihala sve u šesnaest ( bila sam sama, sama..da ne bi bilo nekih pogrešnih konotacija... :O) )
i tako, dragi moj striček doktor je bio jako dobri prema meni i dao mi je fini fini lijek da ja više ne patim, siroče jedno malo...
mislim da na flašici pisalo fluksonaze,ili nešto slično tome, ili nešto sasvim treće, ali to uopće više nije bilo bitno nakon što je prvi spasonosni oblačić uplovio u moj jadni, napaćeni nosić....
pa drugi odmah za njim....i tako još jednom...
najgore je bilo čekanje..
curim...plačem...kapljem...kišem...jadikujem...
ali strpljivo iščekujem prve nagovještaje poboljšanja...bilo kakvog poboljšanja..
i huraaa....dočekah...
no, tek nakon urokavanja večernjeg ( bumo malo poduplali dozu, da brže djeluje, no, niš se nebu dogodilo, pa nije to tak strašni lijek..)

mislim da mi je jutro poslije bilo jedno od najljepših jutara u skorije vrijeme.
jer sam disala bez hroptanja.
jer sam gledala bez plakanja.
jer sam maramice mogla zavitlati u zid i otkazati pretplatu na iste...

...i sad sam spremna na nove mucaste izazove..
i ne, ne bojim te se, ambrozijo jedna obična..!!!!

( hvala hvala hvala na svim lijepim riječima podrške, kako supatnicima, tako i onima koji ove strahote nikad nisu imali prilike spoznati..!!!! )


Post je objavljen 01.06.2005. u 18:00 sati.