... ova večer ne miriše ni na rakove, ni na školjke.
ona vonja smradom izgorjele večere.
ali...tuđe nečije večere.
to je samo miris koji struji kroz prozor
nošen dahom vjetra
ubačen kroz zavjese
tiho, kradom.
u našoj je kuhinji miris ljubavi
lahor i strujanje sreće.
gledam te, krišom, sa strane
da ne primjetiš.
a u grlu me steže bol
( koliko te u tom času volim )
i suza se sprema van
( toliko te volim u tom trenu )
vraćaš mi pogled
jer znaš da te gledam.
mutan je
i zamagljen.
zrcali mene u tebi.
daješ mi ga
punog
iste takve prešućene boli
( koliko li me u tom času voliš, čitam između redaka )
ispunjenog
morima neisplakanih suza
( toliko me u tom trenu voliš, shvatila sam i bez riječi )
gledamo se.
i svjesni smo, koliko je snažna naša ljubav.
čak i kad ništa ne kažemo.
zatvaram prozore, da ništa ne izađe van....
( l.l. )
Post je objavljen 22.09.2005. u 10:09 sati.