Na početku bijaše zamisao.
Ali ona se polako pretočila u nešto sasvim drugo.
No to je, izgleda, sasvim dobro ispalo.
Vidim, netko me i pročita.
Znači, to što kažem, nekome je zapalo za oči.
Nije ni to loše.
Izgleda da sam konačno spremna podijeliti se s drugima.
Podijelila sam ono što osjećam.
Došlo je vrijeme i da vam pokažem i dio onog što radim.
Imam vješte prstiće, pa ih tu i tamo uposlim.
( stavimo na stranu sve poslove tipa kuhanja spremanja čišćenja kukičanja šivanja pranja kopanja nosa i sličnih djelatnosti )
To se ubraja pod normalno.
Izuzmimo i pisanje.
To se ubraja pod potrebno.
Kako je počelo? Slučajno.
Za slučajna otkrića uglavnom trebaju proći desetljeća.
Ni ja nisam iznimka.
Meni su trebala tri.
Nikad nije prekasno otkriti za što si nadaren, zar ne?
Meni, eto, ide kreativni izričaj.
Pa sam svoja nadahnuća pretočila u raznorazne materijale.
Glinu, papir, fimo masu, žicu, perlice, staklo, drvo, konac, špagu.....
Kažu mi ljudi da nije tako loše, obzirom koliko kratko petljam po tome.
Pretežno žene bacaju komentare.
Uglavnom pozitivne.
A muškarci onda dvaput pogledaju te iste žene.
Zašto?
Pa zato što imaju tu čudnu ogrlicu, te lude naušnice....
Eto, moći ćete pogledati nešto iz moje zbirke »umjetnina«, pa prosudite sami koliko ima istine u mojim riječima..
( jedino mi je žao što su sličice tek blijeda oslika originala, pa se možda baš i ne vide najbolje oni sitni, najvažniji detalji koji moja djelca razlikuju od ostalih od te vrste ).
Pitanja, želje, narudžbe, komentare .... sve primam. Samo recite ako ima interesa.
Poslaću vam i veću slikicu.
Možda dobijete i original.
Gratis također imam u vidu...ovisi koliko pozitive dobijem u povrat ....
.... recite mi....
Post je objavljen 21.04.2005. u 13:07 sati.