... letimičan pogled kroz staklo ukazuje na prokletstvo koje cijelu vječnost okiva grad i ne dopušta mu udahnuti slobodu.
... kiša. taj usud koji obvezuje na mirovanje, ušuškava u letargiju, usporava bilo ...
gledam oblake zloslutnih boja kako se bjesomučno koprcaju na nebeskim poljanama, da bi već u idućem trenu bili godinama daleko ...
... spuštanje sumraka. već pada i večer.
predmeti gube obrise i sve je mekanije, skrivenije ...
pale se lusteri, sjaji ulična rasvjeta ... reklame bliješte.
buđenje.
to je drugo lice grada, ono noćno ... još crnje zbog kiše što ga svojim zastorom omata, još mračnije zbog vjetra što ga šiba po obrazima.
... kapi što dolijeću i udaraju o prozorska okna, nalik su nemuštim suzama koje se duboko u meni lome ... pucaju na stijenama mojih čuvstava.
lijepo je odavde, iz sigurnosti, promatrati taj udaljeni, hladni svijet vani, pokriti se preko glave i disati u svom sigurnom, toplom svemiru ...
Post je objavljen 14.04.2005. u 15:40 sati.