lijepi pozdrav u Kristu, Bogu našemu. trebalo bi biti više ovakvih blogova. IHS (sandra-vulin 05.02.2013. 15:04)
danas sam na blogu plamen-ljubavi pročitala ovaj komentar:
''Svi znamo da je laž zavodljiva i snažna ali kratka, dok je pak Istina jednostavna, neprimjetna ali vječna....
Isus je Put Istina i Život.
Nije zanimljiv onima koji vole blještavilo i skandaloznosti jer je tako ''običan'', ali Njegova ''običnost'' život je i nada onima kojima je bitnije da imaju Boga a izgube cijeli svijet. bolje to nego imati cijeli svijet a izgubiti Boga.''
- toliko je istine u ovim jednostavnim riječima da mi je jako drago što sam pročitala ove rečenice... (shadow-of-soul 06.02.2013. 11:00)
@ Plamen ljubavi, Hvaljen Isus i Marija !!! - pozdravljam najljepšim kršćanskim pozdravom. Posebna moja pozornost ovom znaku IHS- meni jako dragom, srcu omiljenom: Ihtis je kršćanski simbol koji je već u prvoj Crkvi korišten kao akronim (skraćenica) za izraz: »Isus Krist, Božji Sin, Spasitelj.« Rana usmena predaja, koja je kasnije uzela i pisani oblik, pripovijeda da je u vrijeme progona kršćana u Rimskom Carstvu riba korištena kao kršćanski znak raspoznavanja, budući da grčka riječu sebi krije početna slova izraza ... Kao crtani simbol, koristio se jednostavnan prikaz ribe koji se sastojao od dvije zakrivljene linije, a nađeni su i kružni simboli, za koje se pretpostavlja da uključuju slova grčke riječi. Kružni simbol koji uključuje grčka slova nađen u Efezu u današnjoj Turskoj. Povijesno nije sigurno da su ga već prvi kršćani koristili kao znak raspoznavanja, to jest kao tajnu lozinku. Ipak, motiv ribe pojavljuje se već u 2. stoljeću u grafitima u katakombama svetog Kalista u Rimu, a kasnije i na mozaicima kršćanskih crkava. ... Oko 200. godine kršćanski pisac Tertulijan u svome se kršćanskoj pouci o krštenju (De baptismo) poigrava motivom ribe, govoreći da su kršćani »ribice, po primjeru Isusa Krista, rođeni u vodi.« Ta se Tertulijanova usporedba temelji na evanđeoskim izvještajima u kojima Isus čudesno hrani 5.000 ljudi kruhom i ribama (usp. Mk 6,30-44; Mt 14,15-21; Lk 9,12-17; Iv 6,4-13), ili pak na Isusovu pozivu Petru i njegovu bratu Andriji, kad im kaže da će ih učiniti »ribarima ljudi« (usp. Mk 1,17). Među slične rane kršćanske znakove pripadali su i Hi-ro i znak sidra. Ne zaboravimo progone kršćana od strane Rimljana i tajanstveni simbol kršćana i kršćanstva, koji govori i današnjem vremenu.... /Izvor: Wikipedija/ ........................... IME NAD SVAKIM IMENOM ............................... Od početaka Crkve vjernici su zazivali presveto Ime Isusovo, započelo je sa svetim Pavlom i njegovom poslanicom Filipljanima: „Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.“ .......... /Fil 2,9-11/ Sveti je Franjo s velikom pobožnošču zazivao ovo presveto Ime kako nam svjedoči i Toma Čelanski u prvom životopisu: „A često je, kad je htio izgovoriti presveto ime ISUS, govorio silnim žarom. Kad bi spominjao ili izgovarao ime ISUS, sve bi oblizivao usne, jer je sretnim nepcem kušao i gutao slatkoću ove riječi /1.Čel 86./, te u pismu cijelome redu: „Kad njegovo ime čujete, poklonite mu se sa strahom i poštovanjem licem do zemlje.Ime mu je Gospodin Isus Krist, Sin Svevišnjega, koji je blagoslovljen u vjekove“ .(EpOrd). Nalog svoga oca braća su slušala te su to i ispunjavala. Među prvima je to učinio sv. Bonaventura u svom djelu „Stablo života“, poslije njega naj više je tome doprinio sv. Bernardin Sijenski koji je pobožnost prema presvetom Imenu Isusovu širio širom Italije. Sveti je Bernardin nosio ploču na kojoj je napisan Kristom monogram IHS (tri prva slova grčkoga zapisa imena Isus, ΙHÎŁOYÎŁ) monogram koji je vidljiv na brojnim mjestima u crkvama širom svijeta.Nasljedovali su ga njegovi učenici posebno sv. Ivan Kapistran koji je tu pobožnost širio u našim krajevima. U Francuskoj je sv. Ivana Orleanska ta koja je doprinela širenju te pobožnosti, koju je baštinila od svoje majke koja je bila franjevačka trečoredica. Ime Isusovo stavila je na svoju zastavu, Ime Isusovo joj je bilo poklik, himan i posljednje što je zazvala na kraju svoje mučeničke smrti u Rouenu..Mnogi su himni spjevani na čast Imena Isusova a jedan od najljepših je spjevao sam sv.Bernardin: Na Isusov se spomen sam, Na Isusov se pomen sam u duši budi dragi plam, al vrh milinama je svim u milom društvu kad si s njim. Što nježnije da zapjevaš, što ljupkije da poslušaš il što da draže promatraš no Isus što je, Gospod naš? O blag spram svima, Isuse, il mole il što kaju se il' traže te kroz žića vaj tko tebe nađe, nađe raj. Govoriti je uzalud, badava peru sav je trud, tko kuša taj tek pravo zna što znači ljubav Gospodnja. Ti, Isuse, milinom svom i našom budi nagradom: naš ponos cijeli bio tek u tebi, Spase, zauvijek. Amen. Blagdan presvetog Imena Isusova slavi se samo u franjevačkom redu 3. siječnja. Sav kršćanski život odvija se oko Isusova imena te očituje njegovu veličinu. Kršćanski život nije ništa drugo već rast Isusova imena u nama. Kršćanin djeluje u Isusovo ime. Naći Isusa, prigrliti ga i slijediti - to je, eto, kršćanski život. U ime Isusovo se sastajemo i molimo; slušamo njegovu riječ i po njoj djelujemo. U Isusa stavljamo svoju sigurnost: »Tko je pobjednik ovoga svijeta, ako ne onaj koji vjeruje da je Isus Sin Božji« /1 Iv 5, 5/. Stoga sv. Pavao Apostol s punim shvaćanjem značenja Isusova imena za naš život s pravom poručuje: »što god činite riječju ili djelom, sve činite li ime Gospodina Isusa« /Kol 3, 17/
....................... ... od srca ti ... hvala ... na poticaju, na posjeti ...... ... svratit ću na tvoj blog ... - nekada sam više bila tu ... no pojačani posao i više obveza u obitelji, ne ostavljaju mi dovoljno vremena, kao i mnogima :( , nažalost ... a uskoro će ga biti i manje, ... - trenutno sam potrebnija ovdje svojima: obitelj se širi - stiže prinova :-)..., ... a onda, možda, jednom opet, kada se smire poslovi, zaista rado i s veseljem nastavim ... - daj Bože ! :))) .../
@ shadow-of-soul, ... hvala lijepa ... i srcem, od srca šaljem, ostavljam ti ovo:
"I Vrhovni Bog izdvoji Dušu iz svog bića i u njoj sazda Ljepotu. Darova joj nježnost jutarnjih lahora, miris poljskog cvijeća i blagost mjesečeve svjetlosti. Podari joj pehar radosti i reče: Iz njega ćeš piti samo kada prošlost zaboraviš i budućnost zanemariš. Zatim joj podari pehar tuge i reče: Iz njega ćeš piti da bi shvatila suštinu životne radosti. Zatim u nju uvede Ljubav koja Dušu napušta sa prvim tragom pohote, i uvede u nju dražesnost koja iz nje nestaje sa prvom riječju uznositosti. I obdari je znanjem nebeskim da je vodi putevima Istine. I spusti u njene dubine sposobnosti da vidi što se ne da vidjeti. I stvori u njoj emocije koje prate vizije i himere. I odjenu je ruhom čežnje koje anđeli od duginog treperenja satkaše. Potom u nju stavi tamu sumnje koja je sjenka svjetlosti. Onda uze Gospod oganj srdžbe, i vjetar što puše iz pustinje neznanja, i pijesak sa obale mora egoizma, i zemlju ispod nogu vremena i sazda čovjeka. Dade mu slijepu snagu što bjesni u bezumlju i pokorava se uživanjima. I udahnu mu život koji je sjenka smrti. I Vrhovni Bog se osmjehnu, pa zaplaka, osjeti bezgraničnu ljubav, te sjedini čovjeka i njegovu Dušu." /Duša - Khalil Gibran/
... i dodala :))) ...
MOJA SE DUŠA SJEĆA Nisam od onih koji su Te vidjeli. Moje se oči nisu napajale na Tvome licu. Kada si prošao zidove, stao u sredinu, ja nisam bio ondje. Moja te ruka nije dodirnula, niti Te prst moj dotaknuo. Pa ipak, nekim nepojmljivim ćutilom moja Te se duša sjeća i sjećanje se pretvara u osjećanje Tvoje blizine. Zato Ti i govorim: Gospodin si moj i Bog moj ! /Anton Šuljić/
@ shadow-of-soul, ... Isus nam se predstavlja: "Ja sam...put, istina i život“ ... Prije svoje muke Isus je ovim riječima želio ohrabriti svoje učenike, osloboditi ih od straha i potaknuti na vjeru. Isus povezuje put, istinu i život, jer jedno bez drugoga ne može postojati u pravome smislu. „Upoznat ćete Istinu, a Istina će vas osloboditi.“ /Ivan 8,32/ Isus je istina koja nas razotkriva, koja skida sve naše maske, Riječ koja pogađa naše uši, ponavlja ono što ne želimo čuti, od čega bježimo, jer On vidi, skida zastor naših laži ... prepoznaje stvarnost kakva je od Boga /u početku/ stvorena: I bi dobro !!!, ... :)) ... Ja sam Put…. Put je u svim religijama važan simbol ljudskog života. Čovjek je putnik. On je uvijek na putu. U tome se otkriva muka čovjekovog života, jer krenuti na put zahtjeva rastanak. Rastanci su bolni, jer se kroz njih udaljavamo od voljenih ljudi. Ipak rastanci su neizbježni. Svatko mora poći svojim putem i njime mora ići da bi uspio u životu. Naš život poznaje tisuće rastanaka. Moramo se rastati od prijateljske nam okoline jer želimo studirati u drugome mjestu, jer smo drugdje našli posao, moramo se rastati od roditelja kako bi se privezali uz bračnog druga…. Putujući čovjek se preobražava. Put ima cilj. Ali putovi do cilja često su dugi i zapleteni. Vode preko zaobilaznica i stranputica, kroz tjesnace i uskih staza. Isus je za sebe rekao da je put, a cilj njegova puta jest Bog. Pojam put u sebi označava sponu između dvoga. Put povezuje dvije udaljene točke. Tako možemo reći da je Isus spona između čovjeka i Boga. Isus je put k Bogu. Tko se obrati k Isusu naći će svoj put u život i k Bogu. No ovaj put nije uvijek ugodan. On može za nas postati i križnim putom, na kojem se naše vlastite želje sukobe i na kojemu se od nas traži teret križa. Često nas taj put vodi kroz labirint zapletenih staza u kojemu moramo pronaći pravu stazu. Isus nam se predstavlja kao put, ali i kao vođa na putu. On uvijek ide ispred nas i to nas ohrabruje. Kada se na putu nađemo razapeti i osamljeni znamo da je to samo kratkotrajno jer Isus nije završio na križu. Ja sam Istina… Kad Isus sebe naziva istinom, tada moramo pred očima imati grčki pojam istine. Istina kao «aletheia» znači da je zastor, koji leži preko neke stvarnosti skinut, i da sada možemo gledati neiskvarenu stvarnost, onakvu kakva jest. Grci su očajavali zbog toga što im se stvarnost činila skrivenom. Mi često sve gledamo samo kao pokriveno nekim zastorom. A ono pravo ne vidimo. Isus sebi uzima pravo skinuti taj zastor koji prekriva istinito. Tko shvati Isusa gleda kroz i preko. Gleda drugim očima. Vidi temelj. Prepoznaje stvarnost kakva je od Boga stvorena. Ali Isus me dovodi do moje vlastite istine. Kad razmatram Isusove riječi, tada one skidaju i onaj zastor kojega sam navukao preko svoje osobne stvarnosti, jer mi je ona neugodna (ponekad kad čitamo Sveto Pismo doživljavamo kao da neka riječ govori baš nama). Isus me vodi u ponore moje duše i otkriva mi ih. Isus za istinu kaže da nas ona oslobađa: Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat će te istinu i istina će vas osloboditi. Tko pobjegne od svoje istine, bit će progonjen strahom da će ga ona ipak sustići, da će drugi ipak otkriti što se krije iza njegove fasade. U susretu s Isusom ja se ne mogu skrivati. Tu moja istina biva otkrivena. Ali ova će me istina osloboditi. Dovest će me do istinskog života. Upoznati istinu ne znači ući u intelektualnu slobodu kao takvu, nego ući u iskustvo koje oslobađa – iskustvo da smo Gospodinovi učenici, sa svim što to znači glede slobode od grijeha i krivice, kao i zajedništva s Bogom i spoznaje Boga. Ja sam Život… Svi mi čeznemo za životom. No svatko pod životom shvaća nešto drugo. Za jednoga život znači: doživjeti što je moguće više, što je moguće više putovati i upoznati ljude. Za drugoga je život u miru i spokoju vlastite kuće i obitelji. Za drugoga opet život znači biti sasvim u trenutku, sebe i sve oko sebe intenzivno doživjeti i osjetiti. Isus sebe naziva životom. On za sebe kaže da ispunjava našu čežnju za životom i životnošću. Što je život, to – kaže on – doživljavamo tek po njemu. «Ja dođoh da život imaju u izobilju da ga imaju» (Iv 10,10). Koje se iskustvo krije iza takvih Isusovih riječi.? Učenici su Isusa očito doživjeli kao čovjeka iz kojega izlazi život. On nije bio neki dosadan propovjednik. U njegovoj je blizini cvjetao život. Kad je on govorio, pokretalo se nešto, u njegovim je slušateljima tada nešto zaživjelo. A kad su ponirali u njegove riječi, odjednom odjednom su znali što uistinu život znači. Isus je došao da imamo život u izobilju. U njemu postaje očitim što znači život. Život znači više od puno doživjeti. Istinski život imamo tek kada u nama teče život. A za Ivana život u nama može teći jedino ako ima udjela u tajni života naprosto, na božanskome životu. /većina teksta iz knjige: Slike o Isusu, Anzelmo Grun, str.103/
@ borut, ................................ hvala lijepa ... :) ............................ ....... Ove dane baš nemam previše vremena biti tu, ...... ....................... ali pratim i rado svratim ........................ ... Trudnica je jako dobro, u radosnom smo iščekivanju, ... ............ i puno toga sad treba urediti, pripremiti ........... ............. - trudimo se pomoći koliko možemo ............... ..... Uskoro ću/ćemo u južne krajeve svojima, doma, ... ...................... - već nas i predugo čekaju - ....................... ................. tako da me jedno vrijeme neće biti ............... ..... I ako bude vremena, obećajem par slikica :) .......: nadam se da ću uz sve obilaske rodbine, prijatelja ... posjete nekim dragim, srcu priraslim mjestima ... - a na prvom mjestu je razgovor i druženje sa svojima ..................... koji su nas itekako željni - ......................... .................... uspjeti napraviti par fotografija ... : ) ...../
Hvala na pismi "Na Isusov se spomen sam...."! Bila sam na nju zaboravila jer već 60 godina pivam u crkvama di živim, pa sam se sitila da sam je davno, davno pivala u Makarskoj! To mi je kao kad mi se dogodi da se sitim neke drage osobe na koju godinama nisam pomislila! To nije za čudit se jer sam prominila dosta prebivališta i srila više dobrih nego loših ljudi. Bogu fala! (Sjećanje i osvrti 15.02.2013. 22:10)
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...
Blog.hrPrijavi seDNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚€ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€šĂ‚¦ĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąËĂË€ˇÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ĂË€ąĂ‚ÂÂÂĂ„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ä‚ĂË€šĂ‚¬ĂĂË€žĂ„ĂË€¦Ä‚ĂË€žĂ„ľÄĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąË‡Ă„ĂË€šĂ‹ÂÂÂÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂ˂¬ĹˇĂ‚¬ÄąÄľĂĂË€žĂËÂĂ˂¬ĹˇÄ‚ËÂÂÄ‚ËÂĂˀšÂ¬ÄąÄľĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂ„Äľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica