/ ... nešto me potaklo
...da i o tome progovorim,
............ da podijelim .../
.....
... koliko su teške moje kušnje ...
... kroz sve što treba proći do raja ...
... koliko su teški ovi sati ...
... ostavljen, shrvan i bez snage ...
... da li ću moći u samoći ...
... molitvom do tebe Isuse doći ...
... kleknuti pred tvojim likom ...
... i pogledat Te u oči..
... da li ću moći u samoći..
... molitvom do tebe Isuse doći..
... ja znam da Ti praštaš ...
... i da me ljubiš ...
.................................................................... Smiluj mi se Bože,
.................................................................... Smiluj mi se Bože,
.................................................................... Smiluj mi se Bože,
.................................................................... po Milosrđu svome ............................
.................................................................................................................................................
.....................................................................................................................................................................
.......................................................................................................................
.....................................................................................................................................................................
.....................................................................................................................................................................
.....................................................................................................................................................................
Jedna večeri otišla sam na davno dogovoreni sastanak sa starim društvom na misu zadušnicu o obljetnici smrti našega prijatelja, 'duše toga društva' ... Dugo se nismo bili vidjeli - i inače se ne viđamo baš često: obaveza je sve više, vremena sve manje - a zanimljivo je da se družimo već 30-tak godina i kad god da se sretnemo kao da smo se jučer razišli; uvijek ista srdačnost, otvorenost, isti smijeh, ... , ugodno druženje i vesela, a ponekad i tiha i povjerljiva priča ... Euharistiju su animirali mladi pjevači koji su me toliko oduševili i na divan način mi uzdigli dušu ka Gospodinu da sam po povratku potražila nešto od njih davno slušano i uz to pronašla još ovo pisano tada po poticaju i uredno spremljeno. Za jednom, kao ovo sada, osvrnuti se i posvijestiti, nikada ne zaboraviti ... ovo što je pisano velikim ufanjem u Gospodina, što je svakodnevno moljeno, ovo što je dugi niz mučnih godina bilo hrana, uzdanica i jedina sigurnost. Bilo je to tih teških dana kojih se, evo, na ovakav način prisjećam, a sada već mogu o njima i pričati. Na ovakav način posvješćujem sa kolikim pouzdanjem sam hodila u svaki dan sigurna da sam svakim trenom pod moćnom zaštitom moga Gospodina koji me nije iznevjerio, koji me je čuvao i očuvao. ...... Hvala Mu !!! ......
.......................................................................................................................................................
Vječno zahvalna obećavam vjernost - znam kome: obećavam je vjernom Prijatelju
... koji je uvijek sa mnom, ... sa svima nama ...
... ne zaboravljam Gospodine,
... bio si tu, nisi ostavio ... ... ...
... - iako Te ponekad baš i nisam osjećala ...
... oprosti mi na trenucima duboke strepnje, straha, sumnje i nevjere ...
.......................................................................................................................................................
.......................................................................................................................................................
.......................................................................................................................................................
........................................ NEKA SE RADUJU ..................................... ............................................................................................................. Neka se raduju,
............................................................................................................. svi što se utječu Tebi.
............................................................................................................. Neka kliču sve dovijeka,
............................................................................................................. Štiti ih u sebi.
............................................................................................................. Pravednika, Bože Ti,
............................................................................................................. mirom blagoslivljaš.
............................................................................................................. Dobrotom ga svojom
............................................................................................................. ko štitom zaklanjaš.
............................................................................................................. Po velikoj dobroti Tvojoj
............................................................................................................. unići ću u dom Tvoj.
............................................................................................................. Past ću ničice
............................................................................................................. pred Tvojim imenom.
............................................................................................................. U svojoj me pravdi vodi,
............................................................................................................. Jahve, o Bože moj,
............................................................................................................. Svoj put mi poravnaj pred očima.
............................................................................................................. /KEFA Stijena
............................................................................................................. Ivana Debeljak i Nikolina Pinko
............................................................................................................. Aranžman: Toni Eterović/
Ponekad je teško, jako teško, otrpiti dan,
a nekmoli duži vremenski period progona,
... od kudagod da on dolazio ...
– bili to nemiri iznutra ili napadi izvana ...
Stoga, već duži niz godina prakticiram, dobro mi čini ova molitva
– Psalam 5 - .................................. Jutarnja molitva za Gospodinovu pomoć ...............................
........ - “Jahve, zorom glas mi već čuješ, zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć.”........
/... psalme i inače rado i često čitam, slavim, većinu već znam napamet,
... i jako ih volim; nazivam ih molitvom duše .../
“Čuj, o Jahve, riječi moje,
jecaje moje razaberi!
Osvrni se na glas mog prizivanja,
o Kralju moj i Bože moj,
jer tebe vruće zazivam!
Jahve, zorom glas mi već čuješ,
zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć.
Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila:
zlobniku nema boravka s tobom,
opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom.
Mrziš sve što čine bezakonje
i uništavaš lažljivce.
Varalica i krvopija
Jahvi se gadi.
Po velikoj dobroti tvojoj
unići ću u Dom tvoj;
past ću ničice pred svetim Domom tvojim,
Jahve, prepun poštovanja.
U svojoj me pravdi vodi
poradi mojih dušmana,
svoj put mi poravnaj pred očima.
U njihovim ustima iskrenosti nema,
srce im je puno zloće;
...
/grlo im je grob otvoren,
a jezikom laskaju.
Kazni ih, Bože!
Nek propadnu oni i osnove njine,
otjeraj ih zbog mnogih nedjela njihovih;
ta oni se digoše na tebe./
...
Nek se raduju svi što se utječu tebi,
neka kliču sve dovijeka!
Štiti ih, i nek se vesele u tebi
koji ljube ime tvoje,
jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaš,
dobrotom ga svojom ko štitom zaklanjaš”
Psalam 5 predstavlja se kao jutarnja molitva i dobro se smješta u Pohvale, pjesmu vjernika na početku dana. Osnovni ton te molitve je doduše označen težnjom i tjeskobom zbog opasnosti i gorčine koje nailaze, Ali se ne smanjuje pouzdanje u Boga koji je uvijek spreman poduprti svog vjernika kako se ne bi spotaknuo na životnom putu.
“Nitko, osim Crkve, ne posjeduje takvo pouzdanje”
/Jeronim, Tractatus XIL in psalmos, 5,27; PL 26,829/
Sv. Augustin svraćajući pozornost na naslov koji se daje psalmu, naslov koji u latinskoj verziji glasi: Za onu koja prima baštinu, tumači:
“Riječ je, dakle, o Crkvi koja prima u baštinu život vječni, po našem Gospodinu Isusu Kristu, tako da posjeduje samoga Boga, prianja uz njega, i u njemu nalazi svoju sreću, prema onome što je napisano: ‘Blago ožalošćenima, oni će se utješiti” /Mt 5,4/,
- Kao što se često događa u “prozbenim” psalmima upravljenim Gospodinu da nas oslobodi od zla, tri se lika pojavljuju u ovome psalmu. Njihova su lica ocrtana na temelju osnovnog elementa u društvenoj komunikaciji, riječi. Četiri čimbenika - usta, srce, grlo, jezik - izražavaju korjenitost zla usađenog u njihovo opredjeljenje. Njihova su usta puna himbenosti, njihovo srce neprestano spletkari zlobe, njihovo je grlo poput otvorena groba, spremno htjeti samo smrt, njihov je jezik zavodljiv, ali “pun otrova smrtonosnog” /Jak 3,8/
...
Ponajprije se pojavljuje Bog /stihovi 2-7/, u psalmu istaknuti “Ti” kojemu se molitelj s pouzdanjem obraća. Pred zlima napornoga i možda opasnoga dana izbija sigurnost. Gospodin je dosljedan Bog, strog glede nepravda, protivan svakom kompromisu sa zlom:
“Ti nisi Bog kom je nepravda mila” /stih 5/.
On je Bog svet i pravedan i pristaje uz svakoga koji hodi putem istine i ljubavi, protiveći se onome “čiji putovi vode u smrt” /Izr 2,18/. Vjernik se, stoga, ne osjeća sam i napušten kad se sučeljava s gradom, ulazeći u društvo i u zamršenost svakodnevnih događaja.
- U stihovima 8-9 naše jutarnje molitve drugi lik, molitelj, sam se predstavlja s “ja”, otkrivajući da je cijela njegova osoba posvećena Bogu i njegovu “velikom milosrđu”. On je siguran da su vrata hrama, to jest mjesta zajedništva i Božje blizine, zakrčena za bezbožnike, a rastvorena pred njim. Ovamo on ulazi da okusi sigurnost božanske zaštite, dok vani bjesni zlo i slavi svoje prividne i prolazne trijumfe. Iz jutarnje molitve u hramu vjernik prima nutarnji naboj da se sučeli s često neprijateljskim svijetom. Gospodin će ga sam uzeti za ruku i voditi gradskim putovima, dapače, “utri put”, kako kaže psalmist jednostavnom ali dojmljivom slikom. U hebrejskom izvorniku to se smireno pouzdanje temelji na dva izraza /hesed i sedagah/: “milosrđe i vjernost” s jedne strane, i “pravda i spas” s druge. To su tipične riječi za slavljenje saveza koji sjedinjuje Boga s njegovim narodom i pojedinim vjernicima.
- Evo se, naposljetku, na obzorju ocrtava lik trećeg sudionika te svakodnevne drame: to su neprijatelji, zlobnici, koji su već naslućeni u prethodnim stihovima. Nakon Božjega “Ti” i moliteljeva “ja”, sada su “oni” što označuje neprijateljsku masu, sliku zla u svijetu /stihovi 10-11/.
- Nakon te grube i realističke slike izopačenosti koja vreba na pravednika, psalmist zaziva božansku kaznu u stihu /11/, koju kršćanska liturgija izostavlja, želeći se tako uskladiti s novozavjetnom objavom milosrdne ljubavi, koja i zlima pruža mogućnost obraćenja. Psalmistova molitva tu spoznaje svršetak pun svjetla i mira /stihovi 12-13/, nakon mračnog upravo ocrtanog lika grešnika netom ocrtanog. Val smirenosti i radosti obavija onoga tko je vjeran Gospodinu. Dan koji se sada otvara pred vjernikom, makar označen mukama i brigama, imat će uvijek nad sobom sunce božanskog blagoslova. Psalmist koji poznaje dubinu srca i Božji način nema nikakve sumnje:
“Jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaš, dobrotom ga svojom ko štitom zaklanjaš”
/Papina opća audijencija u srijedu 30. svibnja 2001. , Ivan Pavao II/
Iz dubine duše sam u danima kušnje znala zamoliti Majku nad svim majkama da posreduje,
................. da moli Sina, da pohrli, da pomogne ..................
................................................ često pjesmom, jer ................................................
Pjesma je dar onome koji želi utažiti žeđ za radošću.
... u pjesmi smo s Marijom ...
... želja mi je uroniti u izvor Života ...
... Blažena Djevica Marija nama je iz plodnog zajedništva s Bogom podarila Sina Božjega Isusa Krista,
izvor Života, radosti i mira ...
U školi njezine ljubavi i poniznosti pokazuje nam primjer potpunog predanja volji Božjoj
- fiat voluntas tua ...
U MOJOJ DUŠI MIR
Marijo, suza u mom oku kazuje sve.
Marijo, ti znaš sve boli duše ove.
Majko, zagrli me, zagrli Majko
i ne daj da izgubim osmijeh.
Hoće li srca zeleni gaj procvjetati?
Hoće li na tom plavom nebu sunce zasjati?
Marijo, u Tvom oku križ -
znam da pomoć za nas Sina svoga prosiš.
Marijo, u mojoj duši mir -
znam da Majka si,
znam da uvijek kraj mene Ti si.
Marijo, suza u mom oku kazuje sve.
Marijo, ti znaš sve boli duše ove.
Majko, zagrli me, zagrli, Majko
i ne daj da izgubim osmijeh.
Hoće li srca zeleni gaj procvjetati?
Hoće li na tom plavom nebu sunce zasjati?
Marijo, u Tvom oku križ -
znam da pomoć za nas Sina svoga prosiš.
Marijo, u mojoj duši mir -
znam da majka si,
znam da uvijek kraj mene Ti si.
Tada bi se moje srce otvorilo, nestalo bi straha, odlučilo ne posustati pred teškoćama i nevoljama, ispunilo bi me pouzdanje u Onoga koji Jedini zna i koji Jedini ravna mojim životom i cijelim ovim svijetom i ama baš ništa se bez Njega ne događa, niti Mu išta može promaći. Život koji je do tada bio tmuran, izgledao bezizlazan – svakako, nimalo 'ružičast' - pomalo bi/je počinjao ličiti na lijepu avanturu u koju bi se upuštala/m sa Gospodinom prepuštajući da On vodi moje putove .............................................. jačajući pouzdanje, u Njega ..............................................
........... i, danas se smijem, ............
a tada nisam mislila da ću to ikada moći, ...
Ljudi moji, znajte, nijedan mrak ne traje vječno,.. :-)))
... uz ovu prelijepu priču ...:
Ti si spasio moj život
Jedan se gospodin uputio iz daleka u indijanski rezervat.
Imao je namjeru tamo malo upoznati se sa životom Indijanaca
Nakon dugog putovanja stigne on k Indijancima.
Tamo međutim ugleda čudan prizor. Jedan Indijanac zavezan za stup.
Čovjek koji je došao nije znao što se događa.
Konačno shvati da je čovjek trebao umrijeti.
Poglavica je tako odlučio - jer je Indijanac bio kriv:
on je nekog ubio i sada njegova Krv treba biti prolivena.
Čovjek shvati da neće moći puno učiniti protiv njihova zakona.
Indijanci su se razmakli i strijela je poletjela prema zavezanom Indijancu.
Čovjek je stajao pored njega i podignuo ruku prema strijeli.
Strijela je pogodila u njegovu ruku. Tekla je krv.
Čovjek pokaže poglavici ruku probijenu sa strijelom i upita:
Može li sad biti slobodan - Krv je prolivena ...
Poglavica dopusti da se zatočenik oslobodi.
Nakon nekog vremena čovjek se zaputi natrag, kući.
No pratio ga je jedan Indijanac.
Čovjek pogleda i opazi da je to onaj koji je bio zavezan na stup,
osuđen na smrt pa njegovom zaslugom oslobođen.
Kaže mu - zašto me slijediš?
Indijanac mu odgovori:
Ti si spasio moj život.
I moj život sada pripada TEBI.
Od sada sam tvoj sluga.
Idem za TOBOM !
.............................
.............................
Ti si spasio moj život - i on sada pripada TEBI!
.................................................................................
.................................................................................
..............................................................
............................................
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...