................................................................. Život .........................................................................
......................................
.......................................................................
...........................................................
....................................................
.........................................
Volija san more sinje
Bila jidra, bile stine
..........................................
.....................................................
.............................................................
......................................................................... ......................................... Ribar sam u duši mati
......................................... I za more sve ću dati ...
......................................... I za brode i za mriže,
......................................... Da sam tebi majko bliže.
......................................... Tamo di su lipi škoji
......................................... Prijatelji tu su moji ...
......................................... Di me bili galeb vodi
......................................... Dalmatinka mene rodi.
.........................................................................
.............................................................
.....................................................
..........................................
Lipo li je ribar biti , pismu pivat i loviti ...
U porteli čekat zore s malo smokav, kruva kore ...
I kada se jutro budi, pa i prvi tić probudi,
I kad riba inčitaje, galeb pismu intonaje ...
Ajme judi eto fešte, za sve moje i furešte ...
.......................................... Ribar sam u duši mati
......................................... I za more sve ću dati ...
.........................................................................
.................................................................................
..........................................................................................
.......................................................................................................
Potražih ovu pjesmu i ove slike ne bili se barem malo osvježila /gledajući i čitajući, ... zamišljajući .. vodu i prirodu/ u ovome prevrućem danu. Nisam pogledala kolika je danas temperatura, ali ni ne moram jer se cijeli dan cijedi znoj sa svih nas i samo se premještamo po kući u nemoći da pronađemo mjesto gdje bi se skrasili ... Sva sreća da sam/o jutros rano, za hlada, obavila/i sve potrebne kućanske uobičajene subotnje, ovaj put i malo povećane i detaljnije obavljene, poslove i skuhala/i ručak kojeg nismo mogli po ovoj vrućini jesti sa prevelikim tekom koliko god sam se trudila/i da bude lagan, ukusan ... Pomalo me peče savijest što sam bila protiv klime u kući ... Mislim da će sljedeće ljeto biti ugodnije u stanu uz nju :-)
...
Trebali smo već biti na godišnjem odmoru,
ali su nam se planovi opet poremetili. :-(
I, ... morat ćemo pričekati do odlaska na more
... do odmora i osvježenja,
... još par dana ...
Bit će to prava uživancija
... barem za neke ... :-)
... za mene ...
- uvijek si priuštim duži odmor,
... i tako se nadam, ............
... molim za to ...
... da bude i ovo ljeto ...
... Bit će ...
.................................................. potreban mi je, uistinu mi je potreban ........................
............................................................... Odmoooooooooor !!! ..................................
..................................
................................................ Čovječji život, kako Sokrat zbori,
................................................ kada poslovnost mučna njim ovlada,
................................................ potok je što se razlijeva i pada
................................................ dok se s olujom bijesnom mutan bori.
A život onog što mir sebi stvori
sličan je blagom izvoru iz hlada
koji grgoljav, tih i prepun sklada
kroz šarno cvijeće sveudilj žubori.
................................................ O kakvo li je bogatstvo i sreća
................................................ za onog koji samo dobro cijeni
................................................ kada slobodu u duši osjeća.
............ Jer poslovi su vazda otrov ljuti!
............ Blažen tko živi ko izvor maleni
............ što spor i miran nikad se ne muti!
............ /Lope de Vega/
Odmor i rad
Od samih početaka, Bog je dao zapovijed Izraelu da „posvećuje Sabat“ /Iz 20,8/, da kroz molitvu i prestanak rada daje slavu Bogu, i to iz dva osnovna razloga:
§ Jer je odmor je znak čovjekove slobode:
Posvećivanjem Sabata Izrael se sjeća kako ga je Jahve oslobodio od prisilnog rada u Egiptu /Pnz 5,15/
§ Jer je odmor je sudjelovanje u Stvoriteljevom stvaralačkom planu:
Čovjek koji prestaje s radom i slavi Gospodina nasljeđuje Stvoritelja koji se odmara sedmog dana stvaranja: „I počinu u sedmi dan…“ /Post 2,2/
Odmor je znak između Jahve i vjernika: „Neka je ovo znak zauvijek između mene i Izraela.“ /Iz 31,17/
Čovjekov odmor znači Njegovu slobodu i Njegovo posinstvo: ne znači samo prestanak rada, nego i radosno življenje na sliku Božju.
Prema odmoru u Bogu
Izrael je tek postepeno došao do razumijevanja duhovne prirode odmora kojeg mu je Bog naredio.
§ Obećana Zemlja, slika odmora u Bogu
Nakon izlaska iz egipatskog sužanjstva najavljeni odmor u Obećanoj Zemlji bio je plod dugotrajnog procesa prolaska kroz pustinju i osvajanja zemlje /usp.Još 21,43s/. Kada kralj Salomon konačno posvećuje Jeruzalemski Hram, on kliče:
„Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao odmor u svemu kako je obećao!“ /1 Kr 8,56/
U vrijeme kralja Salomona, koji je bio „čovjek mira“, Bog daje svom narodu „mir i pokoj“ /1 Ljet 22,9/, i svatko se može odmoriti „pod svojom lozom i pod svojom smokvom“ /1 Kr5,5/ Sam Jahve se nastanjuje u Hramu, u njemu nalazi mjesto svog odmora /Ps 132,14/ i daje odmor onima koji ga traže /2 Ljet 14,6/
§ Predokus obećanog konačnog odmora
Izrael je na razne načine otkrio radosti duhovnog odmora. U vrijeme progona /usp.Ps 55/54/, kušnji /usp.Ps 66/65/ i kroz iskustvo ništavila /usp.Ps 39/38/, psalmist moli Boga da mu da malo odahnuti i prepušta se Pastiru koji mu daje odmora /usp.Ps 23/22/.
Taj unutarnji odmor mu nudi i Zakon: ići putem dobra znači naći spokoja /usp.Jer 6,16/. Siromasi će se moći odmarati, a da ih nitko ne ometa /usp.Sef 3,13/
U Pjesmi nad pjesmama zaručnica sanja o podnevnom odmoru na kraju lutanja /usp.Pj 1,7/
I Mudrost obećaje odmora onima koji Nju traže. Ako mudrac zaključuje da se „malo trudio, a mnogo spokoja stekao“ /Sir 51,27/, to je zato što se Mudrost nastanila u Izraelu i odabrala ga za mjesto svog počinka /Sir 24,7-11/
Taj predokus počinka u Bogu pomogao je Jobu da podnese svoje patnje, iako je – da bi ih se oslobodio - poželio odmor čak i u smrti /usp.Job 3,13/
Prorok Danijel najavljuje da će punina konačnog odmora doći tek kada svjetlost Uskrsnuća bude obasjala tamu groba:
„A ti idi i otpočini: ustat ćeš da primiš svoju baštinu na kraju dana!“ /Dan12,13/
Odmor i djelovanje u Isusu Kristu
§ Odmor i Otkupljenje
U sukobu s farizejima Isus objašnjava pravo značenje Subote:
„Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi Subot“ /Mk 2,27/
dakle da spasi život /3,4/.
Odmor treba značiti oslobođenje čovjeka i slavljenje Stvoritelja. Na dan subotnji Isus liječi i oslobađa /usp.Lk 13,16/ i tako pokazuje da ima vlast nad Subotom /usp.Mt 12,8/, jer on ostvaruje ono što je Sabat naviještao: oslobođenje djece Božje. Da bi za nas postigao taj odmor Otkupitelj je izabrao „nemati gdje bi glavu naslonio“ /Mt 8,20/; naslonit će je tek u trenutku smrti na križu /usp.Iv 19,30/
§ Objavljivanje Božjeg odmora
Da bi opravdao svoje djelovanje na dan subotnji, Isus kaže:
„Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.“/Ivan 5,17/
U Bogu, rad i odmor se ne isključuju, nego izražavaju transcendentan karakter Božanskog života; to je tajna koju naviješta Mudrost kada govori o odmoru usred rada /usp.Sir 24/
Krist i oni koji ga nasljeduju u svako vrijeme idu u potragu za izgubljenom ovcom /usp.Mt 9,36; Iv 4,36/, jer onima koje dolaze k njemu, Isus kaže:
„Ja ću vas odmoriti!“ /Mt 11,29/
§ Odmor u nebu
Prema Poslanici Hebrejima, punina odmora kojeg su Hebreji tražili u Obećanoj Zemlji dan je onima koji su vjerni Isusu Kristu:
„U Počinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo. … Tko uđe u njegov počinak, počinuo je od djela svojih kao i ono Bog od svojih.» /Heb 3,7-4,11/
Konačni odmor, to je Nebo, u koje ulaze oni koji umru u Gospodinu, praćeni svojim djelima /usp.Otk 14,13/
Odmor u nebu zapravo ne znači prestanak djelovanja: dok oni koji se klanjaju Zvijeri nemaju počinka ni dana ni noći /usp.Otk 14,11/, oni koji su Živi danju i noću hvale slavu Gospodnju /usp.Otk 4,8/, i to je savršenstvo djelovanja.
/Cf: Rječnik biblijske teologije/
..................................
Bliži se noć i prije počinka razmišljam, što još; vremena je malo i toliko još posla treba obaviti ... , pa i sada pred godišnji odmor ... toliko stvari treba obaviti prije odlaska, treba pripremiti se, smisliti što ponijeti, što ne zaboraviti, ... ... Znam da to često čujete od mene zadnjih mjeseci: rad i obaveze !, a Gospodin me upozorava i nije zadovoljan da svoje radno vrijeme produžavamo, da radimo preko svojih snaga, da nemamo, da ne nalazimo vremena za odmor. Odmor i rekreacija su prijeko potrebni čovjeku da odmori tijelo. I da okrijepi i napuni dušu, dovede je u stanje u kojem je prepuštena, otvorena, sposobna primiti od Boga ... Potrebno je odvesti je iz užurbane svakodnevice, iz gradske vreve i buke na mjesto odmora i tišine, mjesto ugodno za oko i okrepljujuće za tijelo. Naš život nije predviđen, nemamo toliku snagu za stalni rad. Iscrpljujemo se u neprekidnim aktivnostima i u neprekidnom 'teškom' razmišljanju. Stoga je dobro pronaći mjesto koje će nas dovesti, uvesti u dragocjeno zajedništvo sa sobom, u kojem ćemo imati vremena za biti jedni sa drugima, sa našim najbližima, sa prijateljima, ...
... ................ u kojem ćemo biti sa Bogom ...
Na tome odmoru, u odmaku od gužve, osluškujmo, prepustimo se i poslušajmo... ,
otvorimo sva čula, srce naše, oči srca, uši, ljepotom se napajajmo ...
... ........... ... Što nam to Gospodin govori, na što nas poziva ? ..................
U djetinjem miru i otvorenosti srca Mu pozorni na svaku Njegovu Riječ sjednimo do nogu.
Neka prestanu sve naše aktivnosti, svi moram, moraš, ...
Otkrivajmo Ga u tišini i otkucaju svoga smirenoga srca
neangažiranoga poslovima i neopterećenog aktivizmom sve prisutnijim u ovome svijetu
... ........... ... da bi Ga pronašli, čuli Ga u svojim dubinama, ...
... .............. 'izaberite bolji dio' /us. Lk 10,38-42 / ......................................................
... ........... ... da bi se odmorili, zadobili Mir, ojačali vjeru, ... ................................................
... ........... ... I, takvim Mirom ispunjeni, pripremljeni, ... ................................................
... ........... ... nanovo krenuli u svijet, ... ................................................................
... ........... ... poslovima i obavezama koje nas čekaju ... .....................................
........................................................................................ „ … dajte vašoj duši
........................................................................................ i vašim očima odmor u Bogu
............................................................................................. pronađite u prirodi mir
........................................................................................ i otkriti ćete Boga Stvoritelja
........................................................................................... i tada ćete u vašem srcu
.................................................................................................... naći radost ... "
................................................................................................ /Gospa Međugorska/
...
... još malo, još samo malo ...
... i krećem/o ...
... iščekujem ...
... i tom dragocjenom vremenu se radujem ...
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...