Sjedim do tvojih nogu glave pognute.
Ne mogu pogled dignuti, gledati u tebe.
Šutim, srce te želi, moje usne ne govore.
Znaš sve moje misli, sve moje molitve.
Da te samo dotaknem i dodirnem ti haljine,
moje srce bilo bi cijelo, sve rane bi nestale.
Da te samo dotaknem i dodirnem ti haljine,
moje srce bilo bi cijelo, da te samo dotaknem.
Sjedim do tvojih nogu, pružam ruke drhtave.
Suze polako klize niz moje obraze.
Da te samo dotaknem ...
Pružaš ruke, dižeš mi lice, tvoje oči mi govore:
"Ne gledaj svoje grijehe, pogledaj u mene!"
Da te samo dotaknem ...
/Daniella Sisgoreo-Morsan/
....................................
Naš pogled
.................. treba biti uprt u visinu,
...................................................... prema gore.
Naš pogled
.................. treba biti uprt u Boga !!!
Samo dok budemo zagledani u Boga moći ćemo kroz život ići u vjeri i povjerenju
bez pokušaja nepotrebnog racionaliziranja i oslanjanja na svoje vlastite snage.
A kada padnemo,
trebamo samo podići svoj pogled prema gore
i začuti ćemo glas koji će nam reći:
Bog mijenja tvoj život ....................................................................
Neka te Bog obilno blagoslovi dok se pouzdaješ u Njega.
Vjerujem da Bog sve najbolje ima za tebe !!!
Bog može promijeniti i tvoj i moj život u trenutku ...
Mnogi ljudi se boje poraza i ismijavanja i zbog toga ne iskoračuju hrabro da preuzmu neki izazov.
Sjeti se, Bog se nikada neće smijati tebi zato što si iskoračio i imao povjerenje u Njega.
On je zapravo suprotno od toga - On te nagrađuje što se uzdaš u Njega.
Bog svaki izazov gleda kao pobjedu. Kada iskoračiš u vjeri, Bog otvara vrata ...
Što god da su razočarenja prošlosti ili prepreke na tvom putu,
želim te ohrabriti da ideš naprijed !!!
Nastavi koračati u vjeri,
nastavi raditi ono što znaš
da Bog želi da radiš.
Ako padneš, nemoj ostati dolje ...
Ustani sa još većom sigurnošću.
Nemoj usmjeravati svoj pogled na greške i promašaje. Naš Bog je Bog oproštene prošlosti, iznenadnih pojava i novih početaka.
Ne dozvoli da neprijatelj ukrade tvoju nadu ...
Jedan dodir Gospodnje sile može iscijeliti tvoje tijelo.
Jedan dodir Njegove naklonosti može poboljšati tvoje odnose,
obnoviti tvoje financije ... promijeniti tvoj život ...
samo jedan Njegov dodir.
Napravi put kojim će čudo doći ...
Kada čekaš sa ispravnim stavom srca onda pripremaš put za čuda.
Kada čekaš sa iščekivanjem u svom srcu, ti pripremaš put da se Bog iznenada pojavi ...
Ako se pitaš: - Koliko dugo moram čekati?
Ne znam, samo Bog zna ...
Ali ono što znam je da ako čekaš sa vjerom i iščekivanjem,
Bog će to ostvariti u savršeno vrijeme.
Nauči biti "zarobljenik nade" - svako jutro ustani znajući da danas može biti dan kada će se Gospodin iznenada pojaviti i sve okrenuti u tvoju korist. Ako napraviš tu odluku, onda bez obzira što dolazi protiv tebe, ti ćeš se kretati naprijed u vjeri, pouzdajući se u pobjedu Gospodnju u svakom području tvoga života.
Tvoji neprijatelji su možda jaki, ali Bog je svemoćan.
On je Bog "iznenađenja" !!!
On je to učinio za svoje apostole u Gornjoj sobi,
On je to učinio za Pavla na putu za Damask,
On je to učinio za Pavla i Silu u zatvorskoj ćeliji.
Bog će to učiniti i za tebe !!!
Neka te Bog obilno blagoslovi dok se pouzdaješ u Njega.
Vjerujem da Bog ima sve najbolje za tebe /i mene/ !!!
......................................................... Neka te blagoslovi Gospodin
......................................................... i neka te čuva !
......................................................... Neka te Gospodin licem svojim obasja,
......................................................... milostiv neka ti bude !
......................................................... Neka pogled svoj Gospodin svrati na te
......................................................... i mir ti donese !
....................................."Prekrasno je slušati šutnju."
...................................../Thomas Hardy/
Peškafondo
Noćas ću pod sviću bacit peškafondo
zapalit španjulet i odmorit dušu.
Pridat ću se moru miru i tišini
zaboravit sve ću stvari ča me gušu.
Lipo je, lipo je, uvik pustit se od kraja
na more lipo je, lipo je
ubit oko ispod prove do zore
lipo je, lipo je ............
Ne triba mi puno to ja i ne želim,
jer da se obisi ja joj se veselim.
Kad je u brod dignem i kad crno pune,
oživi mi dušu ča u gradu trune,
kad je rukon ćapan i u siće pustin
od sriće bi moga dušu da ispustin
... bila sam potrebna mira i tišine i ovo za mene prekrasno vrijeme provedeno u divnome okruženju, koje me već odavna odmara i ispunja moju dušu, mi je to i omogučilo ... I koliko god sam svjesna da su mnogi ovo 'nevrijeme' doživjeli ne baš dobro, meni je, poslije višednevnoga napornoga posla, fijuk vjetra i udaranje kiše u oluku u utihi i zaštićenosti moga doma bilo poslano vrijeme, a kada sam odmorena izašla van još divnije je bilo gledati i slušati tada već mirno, utišano more ................................................................................
... Sveti Toma Akvinski jedan od najvećih umova katoličke Crkve je predivno i istinito
u himnu ... "Hvali Sion Spasitelja" ... ispjevao ... ... potanko tumači tajnu Mise, Euharistije ...
... zahvalivši Spasitelju i Učitelju, kojem sve izrecive hvale nisu dostatne za ljubav koju nam iskazuje, tumači nam ...
> .................... Osluhnimo !!!
.............................................
Hvali, Sion, Spasitelja, Vođu svog i Učitelja, pjesmama i popijevkom.
Uzdiži ga iznad svega, nećeš preveć hvalit njega niti kojom pohvalom.
Slava evo velika je: živi kruh, što život daje, častit nam je ovaj dan.
Kruh, što bi kod svetog stola, među dvanaest apostola, podijeljen i blagovan.
Pojmo punom, jasnom riječi, neka milo klikče, ječi, srdaca nam skladan glas.
Blagdan slavni svetkujemo, ustanovu spominjemo Gozbe, što je dade Spas.
Novog Kralja stol je evo, na njem evo Janje novo, starom Vazmu dođe kraj.
Nesta slika toga trena, ispred zbilje minu sjena, tminu progna sunčev sjaj.
Što nam stvori ono veče, Krist to isto tvorit reče dovijeka na spomen svoj.
Poučeni kako treba prinosimo dare neba u žrtvi spasonosnoj.
Nauke nam svete glase: kruh u tijelo pretvara se, vino u krv Gospodnju.
Ne shvaćamo, ne gledamo, al' po jakoj vjeri znamo što van reda biva tu.
U dva lika tu se taje silne stvari kojima je tek vanjština razlikom.
Tijelo hrana, krv je piće, Kristovo je ipak biće sve pod svakom prilikom.
Kad ga primaš, nije dio, nije kriška, nego cio, ljudima se predaje.
Jeo jedan, jelo trista, svaki prima svega Krista, nit' ga jelom nestaje.
Dobar, opak, blaguju ga, kob je ipak svakom druga: život ili smrtni mrak.
Smrt je zlima, dobrim žiće, gledaj: isti kruh i piće, plod tako nejednak.
Kad je tajna razlomljena, znaj da čest joj odijeljena ko cjelina vrijedi njena,
jer u svakoj sav je dar.
Nit' se mijenja što pri tome, stas il' stanje sakritome:
prilike se samo lome, ne trga se sama stvar.
Anđeoske eto hrane, putnici se njome hrane:
to je kruh za odabrane, ne daje se svijetu zlom.
Davno mu je spominjanje Izakovo žrtvovanje,
izraelskog Vazma janje, mana, hrana pustinjom.
Dobar pastir, pravo jelo, smiluj nam se, Janje bijelo,
Daj nam hranu, svoje Tijelo, brani,
vodi stado cijelo k strani žića blaženog.
Silni Bože, što nam jesti na zemaljskoj daješ cesti:
daj nam gore s tobom sjesti,
među svece ti nas smjesti u nebu kod stola svog.
............................................................................................... Amen.
................................................................................................Aleluja.
Čitajmo i razmatrajmo često ovaj himan, ...
... po mogućnosti prije svake Mise ...
... Vjerujmo u tu veliku tajnu koja nam se daje ...
... Razmišljajući o ovom tekstu velikog sveca, čini se da bi naše sudjelovanje u misnim slavljima i sama misna slavlja morala poprimiti bogatiji sadržaj ...
Često puta smo na Misi da ispunimo tradicijski čin odlaženja nedjeljom na misu na kojoj smo tijelom prisutni, a duh nam je negdje daleko. Mnogim stvarima pridajemo više važnosti nego onom najbitnijem: prisustvovanju obnove Kristove muke i smrti i blagovanju njegova Tijela i Krvi pod prilikama kruha i vina.
Zaboravljamo da je svaka Misa poziv na obnovu Novog Saveza s Kristom koji nas obavezuje na ljubav prema Bogu i bližnjemu.
Na agape, ...
Ljubav ...
...
U Djelima apostolskim za prvu kršćansku zajednicu piše tekst koji je uvijek aktualan i koji bi svi kršteni u Krista morali živjeti i danas:
“Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, u lomljenju kruha i molitvama”
/Dj 2, 42/
....................... Otac, Sin i Duh Sveti sjedinjeni u jedno, u jednoga Boga,
...................................... predstavljaju zajedništvo .............................
Slušajući svetog Bernarda dok je zanosno propovijedao o Presvetom Trojstvu,
pobožna je žena uzdahnula:
"O kako bih sretna bila da znam tako o Trojstvu govoriti !"
A on će njoj:
"A kako bih tek sretan bio ja da Presveto Trojstvo znam ljubiti kao ti !!!"
Bog je ljubav i stoga kao što se i tajna svake ljubavi proniče predajući joj se sve dublje tako samo ljubeći Boga moći ćemo spoznavati Ga. Tajna je to velika koju su samo mistici dotaknuli, a veliki umovi ne dosegnuli ...
Najmudriji od svih ljudi, kralj Salamon je rekao o Njemu:
...................... "Nebesa nad nebesima ne mogu Te obuhvatiti“
......................
************************************************************************
... I zato toga Velikoga, Tajanstvenoga, Stvoritelja, Otkupitelja, Posvetitelja, Smisla i Cilja, Izvora svega Dobra ... trebamo neprestano i uvijek nanovo tražiti, pred nama je kao izazov i kao poziv da Ga tražeći otkrivamo, da Mu time sve sličniji postajemo i u Njemu se ostvarujemo. A to je jedino moguće ljubeći jer On, Presveto Trojstvo po svojoj biti ljubi, živi od ljubavi i za ljubav... Tajna nam otkriva da nije samac, već je On zajedništvo koje živi od uzajamne ljubavi. U toj nakani stvara čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da mu može pokloniti svoju sreću, svoj Život, svoju Ljubav. I Njemu čovjek postaje sličan kada ostvaruje zajedništvo ljubavi sa Bogom i drugim ljudima. Važno je i prevažno izići iz sebe da se nađe smisao svoga života u drugome, da čovjek nađe svoju sreću u davanju drugome, u životu s drugim. U tom izlaženju koje je zbog prevelike sebičnosti naše naravi ranjene grijehom otežano, patnjom i bolom do pročišćenja prožeto, Bog je blještavi uzor. To je ljubav koja se odlučuje odreći sebe i žrtvovati za druge, ljubav koja je spremna na patnju, koja čisti od sebičnosti, koja prihvaća svoj križ i nosi kao što je Isus nosio svoj i umro na njemu – iz ljubavi prema Ocu i prema nama/meni. Bog Otac iz tolike Ljubavi daje ono najdraže, daje ljubljenoga Sina koji nas/me nadahnut Duhom ljubi do smrti na križu.
...
Kada ljubimo i kada smo ljubljeni postajemo potpuni. Napredovanjem u ljubavi ostvarujemo sliku Božju, hitimo prema Cilju, prema Njemu:
„Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge." /Iv l5, 12-17/
Učenik koga je Isus posebno ljubio najdublje je shvatio ovu Kristovu zapovijed. Zato nam govori:
"Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. ... " /1 Iv 4,7-11 ss/
Trojačka ruža ili Božur
cvjeta oko svetkovine
Presvetoga Trojstava,
simbol ljubavi i nježnosti
****************** Kad tražim Boga - ljubim
Kad nalazim Boga - ljubim
Kad se od Boga rađam - ljubim
Otac daje Sina, jer ljubi.
Kada ja dajem najdraže - ljubim
Ljubav se uvijek daje i ne zaustavlja se,
dok se posve ne preda -
tako ulazi u tajanstveni život trojstvene Božje Ljubavi.
Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji.
Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite,
nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo:
"Abba! Oče!"
Sam Duh susvjedok je s našim duhom
da smo djeca Božja;
ako pak djeca,
onda i baštinici,
baštinici Božji,
a subaštinici Kristovi,
kada doista s njime zajedno trpimo,
da se zajedno s njime i proslavimo.
/Rim 8, 14-17/
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...