Prva nedjelja Došašća ...
............................ Pali se prva svijeća ...
**********************
***************************
ADVENTSKI VIJENAC
Pojava adventskog vijenaca sa četiri svijeće koje simboliziraju četiri nedjelje Došašća u našim krajevima je zabilježena polovinom stoljeća kao utjecaj europske civilizacije i protestantizma. Adventski vijenac je masovno prihvaćen za ukrašavanje domova i crkava u ovo predbožićno vrijeme.
Već u antikno vrijeme predstavljao je znak pobjede i časti i stavljan na glavu pobjedniku, a mi kršćani stavljamo vijenac u znak pobjede i časti Kralju, Gospodinu koji dolazi. Osim toga on je za nas i znak izvojevana spasenja, znak da je naš život po Isusu Kristu cjelovit i spašen. On je obećanje da će naš život, koji je često jako rastrgan, koji se raspada jer toliko toga, bez međusobna odnosa stoji tu jedno pokraj drugoga, postati opet cjelovit, zaokružen. Na kraju stare godine i na početku nove crkvene godine adventski vijenac želi u nama ojačati nadu da će naš život uspjeti.
Četiri tjedna priprave za Božić simboliziraju vrijeme čekanja na preobrazbu. Lijepo je uoči nedjelje Došašća sabrati obitelj i pjesmom uz svijeću je dočekati. Usred žurbe došašća to stvara odmorišnu točku koja upućuje na ono pravo Došašće, na zajedničko čekanje Svjetla koje rasvjetljuje svaki naš mrak, na Isusa Krista koji će otjerati tamu iz našega srca.
***
Advent, kao početak crkvene godine i predbožićno vrijeme, je vrlo zahtjevno vrijeme jer ima pokornički sadržaj. I mise zornice imaju pokornički sadržaj jer se valja ustati vrlo rano, budan biti, i stići na vrijeme u crkvu. Mise zornice imaju svoj početak u srednjem vijeku. Nazivaju su Rorate. Slaveći te mise narod je stvorio osobite adventske pjesme. One su plod hrvatskog vjerničkog duha, bogate sadržajem jer prepjevavaju proročanstva biblijskih proroka o Kristovom dolasku.
O adventskim pjesmama koje nas uvode u Otajstvo rođenja Gospodina našega Isusa Krista.
U Adventu, vremenu koje prethodi Božiću, nalazimo u našem narodu također obilje prelijepih i vrijednih skladbi koje se i danas rado pjevaju u našim crkvama tijekom liturgijskih obreda, a napose zornica i adventskih svetih Misa. Jedna od najpopularnijih je PADAJ S NEBA dominikanca Jordana Viculina, koja na tako krasan način naviješta dolazak Spasa i našega spasenja - "....otvori se zemljo mila, da iz plodnog tvoga krila u taj sretan, blažen čas, svemu svijetu nikne spas...." Iz zbrke Cithare octochorde jedna od najpopularnijih je ZLATNIH KRILA, koja opisuje susret Božjeg glasnika, anđela, s blaženom Djevicom Marijom i njezin nepokolebljivi FIAT - NEKA BUDE; "Zlatnih krila anđela si, Bože k meni poslao. Anđeo me svetom riječi Majkom Božjom prozvao". S istom tematikom anđelova pohoda Mariji je i pjesma POSLAN BI ANĐEL GABRIEL, u kojoj se posebno ističe Marijina poniznost, skromnost, služnost da bude Dom Božjemu Sinu. Treba istaknuti još i popularnu pjesmu iz Hrvatskog Crkvenog Kantuala iz 1934. g. RADUJ SE GRADE NAZARET, te pjesmu VISOM LETEĆ PTICE MALE. Meni osobno posebno je draga i nadasve prigodna za ulaznu pjesmu kod svetih Misa Zornica ZDRAVO BUDI MARIJO s tekstom "....prejasna zornice, istočnog bez grijeha začeta Djevice....", a posebno je dobro pjevati tu pjesmu na sam blagdan Bezgrešnog Začeća (08.12.) što ove godine pada u nedjelju, s drugom kiticom koja glasi; "Začeće bezgrešno tvoje mi štujemo, buduć' da utješno od Crkve čujemo: da ti si jedina od sveg svijeta ljudi začeta nevina". Još bih istaknuo skladbu iz Cithare octochorde KLIKUJTE SADA ZANOSNO koja je tekstualno preuređena u novije vrijeme od pjesme PTIČICE LIJEPO PJEVAJU. Kako sam u uvodu rekao da neke pjesme postaju općeprihvaćene u narodu, tako i ne mora proći stotinu ili tri stotine godina već i puno kraće vrijeme pa da neki napjevi, rekli bismo, "svima uđu u uho". Tu bih posebno istaknuo napjeve - antifone adventskih psalama naših suvremenika i to: od Mate Lešćana antifonu K TEBI GOSPODINE UZDIŽEM DUŠU SVOJU, ili od Ljube Galetića U DANIMA NJEGOVIM, O LJUBAVI TVOJOJ GOSPODINE i BLIZU JE GOSPOD NAŠ, pa zatim još od Đure Tomašića DOĐI GOSPODINE, SPASI NAS.
I na kraju, svakako ne bi trebalo zaboraviti i one, doduše malo teže, melodije koje bi puk i mogao prihvatiti ali uz dobru potporu župnog zbora ili Schole, a to su melodije gregorijanskog korala adventskog doba. To su u prvom redu Pozivnici za zornice ČUJ JASNI GLAS ODJEKUJE, NEBESA STVORČE ZVJEZDANIH itd, ali i čuvene O ANTIFONE; O Mudrosti, O Adonaju, O Istoče itd. Ipak osobno, nadraži i najljepši /a ujedno i za izvođenje najteži/ je gregorijanski koral, tj. antifona i psalam NEBESA ODOZGOR ROSITE I OBLACI PRAVEDNOG DAŽDITE. Pa kako smo i počeli sa skladbom PADAJ S NEBA ROSO SVETA, i u ovoj skladbi na kraju molimo, vapijemo i pjevamo da nam nebesa odozgor rose i da nam sveta rosa oplemeni zemlju iz koje će nam niknuti Spas - Božji sin.
/Josip degl'Ivellio/
***
Meni najdraža adventska pjesma koju želim podijeliti sa vama da dublje doživite ovo Došašće je - NEBESA ODOZGO ROSITE - RORATE CAELI. Poslušajte je na latinskom, a evo i hrvatski tekst:
NEBESA, ODOZGO ROSITE ...
Ne srdi se, Gospodine, ne spominji se krivnje dovijeka.
Evo, opustošen je grad Svetoga, Sion postade pustinjom:
Jeruzalem je napušten, kuća svetosti tvoje i slave tvoje,
gdje su te hvalili oci naši.
Sagriješismo i kao čovjek gubav postadosmo,
i popadosmo svi mi kao lišće,
i opačine naše kao vjetar odnesoše nas,
sakrio si lice svoje od nas, i bacio si nas u ruke opačina naših.
Pogledaj, Gospodine, nevolju naroda svoga i pošalji koga imaš poslati;
pošalji Jaganjca, gospodara zemlje,
od stijene pustinjske gore kćeri Sionske,
da on digne jaram ropstva našega.
Utješi se, utješi se narode moj, brzo dolazi spasenje tvoje;
zašto se žalošću izjedaš, jer ti se bol obnavlja?
Spasit ću te, nemoj se bojati, jer sam ja Gospodin Bog tvoj,
Sveti Izraelov, tvoj Otkupitelj.
Iz 45,8
8Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje! Ja, Jahve, stvaram sve.
|