sjenovita strana mog uma

srijeda, 04.05.2011.

Mentalna kuhinja

Htjela sam prileći na kratko, jerbo me ovo vježbanje izmorilo. Zapravo, ugodno me revitaliziralo,napunilo energijom, ali nakon što je val sreće i ugode prošao usljedio je val totalnog smirivanja živaca, i to toliko da sam poželjela otić u toplo.
Bila sam na pravom putu da zaspim, kad ono počne mi se vrtit neke filozofije po glavi, ko da ih nemam dovoljno u budnom stanju.

Neka me vražja sila tjera da sjedam za komp., tj.laptop i da pišem o...kuhanju.
Hm....to pisanje...način na koji započinjem pisati išta...podsjeća na ono, kad se napiješ ili pojedeš nešto pokvareno...zlo ti je, al odgađaš povratit.
Zapravo, nije da odgađaš, ali znaš da ne možeš, znaš da će bit kad se tvom želucu bude htjelo.
Pa pokušavaš ignorirati. I onda još malo inkubiraš, pa čekaš...i onda trk......prije nego skužiš što se desilo, neka sila je već pokrenula tvoje tijelo i odvela ga do kupaonice, umivaonika , čega već. (prisjećam se jedne mučne epizode nakon ispijanja veće količine črnjaka prekrižene s čašicom kiselog kupinovog vina što je proizvelo onako burnu reakciju, detalje ću zadržati za sebe jer nije damski)

Ta ista sila, bit će, me je dovela za laptop, trgla me praktički iz sna.
A o kuhanju koje mi prolazi glavom...nije riječ doslovno o kuhanju....
Nego, pitam se jeli se to muškarci i žene poistovjećuju previše s zastarjelim evolucijskim ulogama kao što su-žene su te koje kuhaju, a muški nemaju izbora nego pojedu što im se nudi.
To je najnormalnija stvar kad bi se tu radilo o jednom kućanstvu.

Međutim, taj obrazac....fakat se proteže malo dalje od kuhinje.
Misao vodilja mi je ona poznata teza koju je postavila Vedrana Rudan, a to je (ukratko) -da prosječan hrvatski muškarac ništa ne čini, nego čeka da njemu učine (boli ih ustvari kurac što je danas, jučer , sutra, što će bit sa bilo čim, novine im služe samo radi zadnje strane (ako se radi o 24sata), koje vole uzet pod ruku i zatim otići u wc).

Ali nisam o tome htjela pisati, to je već toliko ..ma, jad.
Nešto se drugo pitam.....
Je li svrha života, skuhati najbolje jelo što možemo...? Iliti, 'od govana napraviti pitu'..?
Jer, kroz život prolazimo kroz pravu raskoš ''sastojaka''. Kroz sve i svašta....kroz 'govna' i kroz 'mirisna polja'.

Kako se riješiti govana u psihi? Napravi od govana pitu. Promijeni govnima kemijski sastav.
Pa od toga napravi nešto funkcionalno.

Kako od gomilu naizgled nepovezanih sastojaka napraviti izum, mašineriju, skulpturu, nešto lijepo..?
Kako doista učiniti korisnim, a ne pustiti da stoji u zraku?

Poanta...ono što nazivamo smećem u psihi, i koje nas smeta, možda su vrijedni isastojci koji imaju točno određenu funkciju, na kojoj će zasjati.
If you could only see what I see right now.

<	svibanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)