Htjela sam prileći na kratko, jerbo me ovo vježbanje izmorilo. Zapravo, ugodno me revitaliziralo,napunilo energijom, ali nakon što je val sreće i ugode prošao usljedio je val totalnog smirivanja živaca, i to toliko da sam poželjela otić u toplo.
Bila sam na pravom putu da zaspim, kad ono počne mi se vrtit neke filozofije po glavi, ko da ih nemam dovoljno u budnom stanju.
Neka me vražja sila tjera da sjedam za komp., tj.laptop i da pišem o...kuhanju.
Hm....to pisanje...način na koji započinjem pisati išta...podsjeća na ono, kad se napiješ ili pojedeš nešto pokvareno...zlo ti je, al odgađaš povratit.
Zapravo, nije da odgađaš, ali znaš da ne možeš, znaš da će bit kad se tvom želucu bude htjelo.
Pa pokušavaš ignorirati. I onda još malo inkubiraš, pa čekaš...i onda trk......prije nego skužiš što se desilo, neka sila je već pokrenula tvoje tijelo i odvela ga do kupaonice, umivaonika , čega već. (prisjećam se jedne mučne epizode nakon ispijanja veće količine črnjaka prekrižene s čašicom kiselog kupinovog vina što je proizvelo onako burnu reakciju, detalje ću zadržati za sebe jer nije damski)
Ta ista sila, bit će, me je dovela za laptop, trgla me praktički iz sna.
A o kuhanju koje mi prolazi glavom...nije riječ doslovno o kuhanju....
Nego, pitam se jeli se to muškarci i žene poistovjećuju previše s zastarjelim evolucijskim ulogama kao što su-žene su te koje kuhaju, a muški nemaju izbora nego pojedu što im se nudi.
To je najnormalnija stvar kad bi se tu radilo o jednom kućanstvu.
Međutim, taj obrazac....fakat se proteže malo dalje od kuhinje.
Misao vodilja mi je ona poznata teza koju je postavila Vedrana Rudan, a to je (ukratko) -da prosječan hrvatski muškarac ništa ne čini, nego čeka da njemu učine (boli ih ustvari kurac što je danas, jučer , sutra, što će bit sa bilo čim, novine im služe samo radi zadnje strane (ako se radi o 24sata), koje vole uzet pod ruku i zatim otići u wc).
Ali nisam o tome htjela pisati, to je već toliko ..ma, jad.
Nešto se drugo pitam.....
Je li svrha života, skuhati najbolje jelo što možemo...? Iliti, 'od govana napraviti pitu'..?
Jer, kroz život prolazimo kroz pravu raskoš ''sastojaka''. Kroz sve i svašta....kroz 'govna' i kroz 'mirisna polja'.
Kako se riješiti govana u psihi? Napravi od govana pitu. Promijeni govnima kemijski sastav.
Pa od toga napravi nešto funkcionalno.
Kako od gomilu naizgled nepovezanih sastojaka napraviti izum, mašineriju, skulpturu, nešto lijepo..?
Kako doista učiniti korisnim, a ne pustiti da stoji u zraku?
Poanta...ono što nazivamo smećem u psihi, i koje nas smeta, možda su vrijedni isastojci koji imaju točno određenu funkciju, na kojoj će zasjati.
If you could only see what I see right now.
Post je objavljen 04.05.2011. u 14:28 sati.