sjenovita strana mog uma

nedjelja, 08.08.2010.

Pozdrav svima. Evo me nakon kratke stanke. Svašta se u međuvremenu izdogađalo,,nisam stigla ni prav sjesti u miru i pisati mada sam htjela. Al nebi da je to sad bitno, bit će još.
Razmišljala sam ima li koristi od proučavanja, učenja..? Kad možda sve već znamo. Ponekad bi voljela isključiti to vječito oštro promatračko oko i bit nigdje. Razmišljala sam ozbiljno da počnem meditirati, možda je baš to ono što mi fali, da se smirim i budem opuštena, koliko treba. Stigla sam večeras u zagreb i čisto iz navike prolistala vijesti. Šupljoglavi ljudi doista šeću hrv.ulicama. U zadnje vrijeme češće po Hvaru i Braču. Imaju neobičnu naviku da se namještaju ko da će ih Lupino uslikat. Neznam.

Kaj se tiče bloga, baš mi je drago eto da dobivam komentare od ljudi koji mi se čine iskreni. Kak vrijeme odmiče,, baš mi je drago da moj blog ne liči na suck in'ass ni na nekakvo tinejđersko preseravanje. ono, da te blogosfera baš podsjeti na školosferu ili kafićsferu, na one presamouvjerene samoaktuASSLIZirane pojedince koji misle da je cijeli poredak i sistem pravila napravljen za njih, na sve one karizmatike koji u vezi svega osjećaju kako svemu imaju pravo pristupiti prvi. Nekako su mene ta preseravanja zaobišla. Ma sve je stvar u tome da moraš bit dobrovoljac za preseravanje, to je jedino potrebno. Skužila sam da s tim nema veze ni boja kose ni nužno rodno pripadanje nekom povlaštenom sloju građana. Ovo zadnje nije presudno, ta pare će doći kasnije, kad već karma nije bila blagonaklona pa se rodiš u prosječnoj obitelji.

Dosta fuka u mozak. Rastjerujem sranja obećanjem da više nikad neću misliti na neobične pojave u društvu. Možda im se kojiput onako malo načudim. Ili da uzmem Pips?

Kažu da je pisanje i umjetnost duševna hrana.
S druge pak strane ima more onih koji misle da takvo nešto ne postoji, da je sve to mašta i da od gonjenja mašte nema koristi. Tu i tam neki sumnjivac bi se usudio primijetit da i umjetnost i mašta lako može poslužiti kao bijeg, a nikad kao dostojna zamjena za osnovne ljudske potrebe. Ja sam među njima, i čini mi se da je umjetnost doista lijek za dušu ukoliko postoji kolika tolika ravnoteža ostalih dijelova. Stvarno primjećujem, da me npr.moje pisanje i još neke stvari doista podižu energiju i to neobjašnjivo..
I da doista postoji nešto što nebi rekla ni da je mašta, nego možda prije-osjetilnost.
Još donedavno mi se činilo da je jedina istina- u zdravom tijelu zdrav duh...tj.da mu je da bi se čovjek uopće mogao dobro osjećati i otjerat depru potrebno dovoljno kretanja, sna i zdrava prehrana. To je istina, no je li baš sasvim tako? Jer primijetim da mi volja za život fluktuira čak i neovisno o načinu prehrane, spavanja i sl. .... Definitivno postoje stvari koje nadahnjuju, što dokazuje da nismo samo bića čistih životinjskih .potreba nego…kombinacija životinja i ljudi.Budimo realni ;))
Fala svima na komentarima, baš sam fakat ponosna na njih. :))))

Stay cool.

<	kolovoz, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)