Marketing
Pozdrav svima. Evo me nakon kratke stanke. Svašta se u međuvremenu izdogađalo,,nisam stigla ni prav sjesti u miru i pisati mada sam htjela. Al nebi da je to sad bitno, bit će još.
Razmišljala sam ima li koristi od proučavanja, učenja..? Kad možda sve već znamo. Ponekad bi voljela isključiti to vječito oštro promatračko oko i bit nigdje. Razmišljala sam ozbiljno da počnem meditirati, možda je baš to ono što mi fali, da se smirim i budem opuštena, koliko treba. Stigla sam večeras u zagreb i čisto iz navike prolistala vijesti. Šupljoglavi ljudi doista šeću hrv.ulicama. U zadnje vrijeme češće po Hvaru i Braču. Imaju neobičnu naviku da se namještaju ko da će ih Lupino uslikat. Neznam.
Kaj se tiče bloga, baš mi je drago eto da dobivam komentare od ljudi koji mi se čine iskreni. Kak vrijeme odmiče,, baš mi je drago da moj blog ne liči na suck in'ass ni na nekakvo tinejđersko preseravanje. ono, da te blogosfera baš podsjeti na školosferu ili kafićsferu, na one presamouvjerene samoaktuASSLIZirane pojedince koji misle da je cijeli poredak i sistem pravila napravljen za njih, na sve one karizmatike koji u vezi svega osjećaju kako svemu imaju pravo pristupiti prvi. Nekako su mene ta preseravanja zaobišla. Ma sve je stvar u tome da moraš bit dobrovoljac za preseravanje, to je jedino potrebno. Skužila sam da s tim nema veze ni boja kose ni nužno rodno pripadanje nekom povlaštenom sloju građana. Ovo zadnje nije presudno, ta pare će doći kasnije, kad već karma nije bila blagonaklona pa se rodiš u prosječnoj obitelji.
Dosta fuka u mozak. Rastjerujem sranja obećanjem da više nikad neću misliti na neobične pojave u društvu. Možda im se kojiput onako malo načudim. Ili da uzmem Pips?
Kažu da je pisanje i umjetnost duševna hrana.
S druge pak strane ima more onih koji misle da takvo nešto ne postoji, da je sve to mašta i da od gonjenja mašte nema koristi. Tu i tam neki sumnjivac bi se usudio primijetit da i umjetnost i mašta lako može poslužiti kao bijeg, a nikad kao dostojna zamjena za osnovne ljudske potrebe. Ja sam među njima, i čini mi se da je umjetnost doista lijek za dušu ukoliko postoji kolika tolika ravnoteža ostalih dijelova. Stvarno primjećujem, da me npr.moje pisanje i još neke stvari doista podižu energiju i to neobjašnjivo..
I da doista postoji nešto što nebi rekla ni da je mašta, nego možda prije-osjetilnost.
Još donedavno mi se činilo da je jedina istina- u zdravom tijelu zdrav duh...tj.da mu je da bi se čovjek uopće mogao dobro osjećati i otjerat depru potrebno dovoljno kretanja, sna i zdrava prehrana. To je istina, no je li baš sasvim tako? Jer primijetim da mi volja za život fluktuira čak i neovisno o načinu prehrane, spavanja i sl. .... Definitivno postoje stvari koje nadahnjuju, što dokazuje da nismo samo bića čistih životinjskih .potreba nego…kombinacija životinja i ljudi.Budimo realni ;))
Fala svima na komentarima, baš sam fakat ponosna na njih. :))))
Stay cool.
Post je objavljen 08.08.2010. u 20:42 sati.